Oko za oko, zub za zub, povjerenik za povjerenika... Taj je princip spasio ovaj tjedan Dubravku Šuicu od žešćeg saslušanja i mogućnosti negativne ocjene pred zastupnicima Europskog parlamenta. Jer, dok je na red za saslušanje došla hrvatska kandidatkinja za potpredsjednicu Europske komisije zaduženu za demokraciju i demografiju, dvije političke skupine u tročlanoj vladajućoj koaliciji već su osjećale da im je izbijen po jedan zub.
I, umjesto da izbijaju po drugi zub europskim pučanima (EPP), pri čemu su socijaldemokrati (SD) mogli biti gotovo sigurni da će pučani u tom slučaju uzvratiti izbijanjem drugog zuba i njima samima, i jedni i drugi usredotočili su se na izbijanje zuba trećima – europskim liberalima, okupljenima u klubu pod nazivom Renew Europe (RE). U četvrtak, na dan saslušanja Dubravke Šuice, sva politička energija za rušenje nekog kandidata bila je usmjerena na Francuskinju Sylvie Goulard koju su europarlamentarci rešetali dan prije na dosta teškom saslušanju. I nitko zapravo nije pomišljao da ruši europskim pučanima drugu osobu, nakon što im je srušen mađarski kandidat László Trócsányi, što je za sobom povuklo i rumunjsku kandidatkinju iz redova socijaldemokrata Rovanu Plumb, što je sve potom nagnalo i pučane i socijaldemokrate da uzmu i jednu žrtvu iz redova liberala, pa da svi završe ta saslušanja za novu Europsku komisiju rezultatom 1-1-1. S jednim udarcem primljenim, jednim uzvraćenim. Ravnomjerno raspoređeno, svima jednako. Bez potrebe da se ide na dva...
Takva politička kombinatorika bila je, čini se, jedna stvar koja je pomogla Dubravki Šuici da glatko otplovi kroz saslušanje koje nije bilo bonaca, ali nije bilo ni bura, kako se moglo činiti iz hrvatskih medija koji su propitkivali njezinu imovinu. Ponajprije portal Index, uz pomoć GONG-a, koji je svim europarlamentarcima slao apele da izrešetaju Šuicu nizom pitanja o imovini i nekim spornim glasovanjima u njezinoj prijašnjoj karijeri europarlamentarke.
Druga okolnost koja je pomogla Šuici da ostane ispod radara koji traže europovjereničke žrtve po saslušanjima bila je činjenica da je taj isti dan, u to isto vrijeme, dva kata niže trajalo saslušanje koje je izazvalo puno veću pozornost europskih medija nego Šuičino: Grk Margaritis Schinas branio se od kritika da opis njegova resora “potpredsjednik EK za zaštitu našeg europskog načina života” zvuči smiješno, neprimjereno i implicira ksenofobiju jer će Schinas biti zadužen i za migrantsku politiku pa je implikacija da naš europski način života treba štititi od doseljenika. Svi su hrlili gledati Schinasa, a ne Šuicu. Na kraju je i on prošao, nepokolebljiv prema zahtjevima zastupnika da novoizabrana predsjednica Komisije Ursula von der Leyen možda ipak promijeni opis radnog mu mjesta.
Sabor stroži od EP-a
Treći, dosta važan detalj koji je pomogao Šuici da glatko prođe saslušanje činjenica je da medijska gungula o njezinoj imovini – ili je preciznije reći GONG-ula – ipak nije isto što i zakonske, institucionalne obveze koje vrijede u Europskom parlamentu i Komisiji. U EP-u ne postoji imovinska kartica kakva postoji u Saboru. Izjava o financijskim interesima, kako se sličan dokument naziva u EP-u, ne traži takve detalje kao što to hrvatski propisi traže od saborskih zastupnika. Tako da nenavođenje broda Šuičina supruga u toj izjavi može biti medijska tema, ali nije nikakav propust prema pravilima u EP-u koja i ne traže od zastupnika da popišu svoje pokretnine.
Činjenica da je netko od drugih kandidata za povjerenike napisao da posjeduje Škodu, a da Šuica nije napisala da joj suprug ima brod, ne znači automatski da je Šuica nešto skrivila niti da je već samim time sumnjiva, jer jedna Škoda ne mijenja pravila pisanja izjave o financijskim interesima. Osim ako bi Šuica bila zadužena za pisanje europske direktive o 12-metarskim brodovima, njezin jedan takav je nebitan iz perspektive važećih propisa. Što ne znači da je nebitan iz medijske perspektive obrane prava javnosti da zna, ali i medijske priče uvijek trebaju naglasiti kad je i ako je nešto po propisima, upravo zato da bi bile uvjerljivije kad otkriju nešto što zaista nije.
Europski parlament ima niže standarde transparentnosti nego Hrvatski sabor, ne samo kad je riječ o imovinskim karticama zastupnika, nego i, primjerice, kad je riječ o putnim troškovima za zastupnike. Sabor objavljuje te brojke, Europski parlament ne. Pokušaji da natjeramo EP da to objavi završili su i pred Općim sudom EU koji je stao na stranu EP-a, a ne javnog interesa, kako su ga u tužbi definirale novinarske organizacije. Institucije moraju štititi privatne podatke, zaključio je sud, a činjenica da su zastupnici ne samo privatni građani nego obnašatelji javne dužnosti ne može poništiti činjenicu da ti podaci o njihovu (opet, javnom) poslu imaju karakter privatnih podataka. Odnosno, želja da se potakne javna rasprava o podacima kao što su dnevnice i putni troškovi europarlamentaraca nije dovoljna da stvori potrebu za transferom privatnih podataka, obrazložio je Opći sud EU. Ta presuda iz rujna 2018. nije nebitna i u kontekstu zahtjeva GONG-a da Sabor objavi stare Šuičine imovinske kartice iz vremena dok je bila zastupnica u tom domu. Saborske službe taj zahtjev odbijaju pozivajući se na zaštitu privatnosti podataka i činjenicu da Šuica više nije saborska zastupnica.
Četvrti detalj koji je išao u korist Šuice činjenica je da se kandidati za europske povjerenike ipak, na kraju balade, ne mjere prema kriteriju kako zemlja iz koje dolaze stoji po pitanju tema koje su u opisu resora tog kandidata za Komisiju. Dio osporavanja Šuice polazio je, naime, od teze da Hrvatska nije dovoljno demokratski razvijena da bi netko iz Hrvatske vodio brigu o demokraciji u EU. To baš nije imalo odjeka pri odlučivanju o prolasku saslušanja. Kao što ni Hellena Dali, Maltežanka nominirana za europsku povjerenicu za ravnopravnost, nije srušena zbog činjenice da je Malta jedina država u EU u kojoj je pobačaj nezakonit. Kao što ni Talijan Paolo Gentiloni, nominiran za povjerenika za ekonomiju, nije srušen zbog činjenice da je Italija zbog prekomjernog duga problematična država članica u postupcima ekonomskog nadzora Komisije. Ili kao što Estonka Kadri Simson, koja je nominirana za povjerenicu za energiju, nije srušena zbog činjenice da je Estonija jedna od četiriju država članica EU koje se nisu pridružile europskom cilju postizanja klimatske neutralnosti.
Mađar i Rumunjka srušeni
Kao što, uostalom, ni Nevena Mimicu, prvog Hrvata među europskim povjerenicima, nije prije pet godina mogla diskreditirati činjenica da prosječna hrvatska Vlada i prosječan Hrvat ne mari puno za razvojnu pomoć zemljama Trećeg svijeta. Hrvatima je do demokracije, čini se, ipak stalo nešto malo više nego do tog resora koji je naš čovjek držao u Junckerovoj Komisiji. A i na području demokracije Hrvatska je, gledano u povijesnoj perspektivi, zaista napredovala (i može napredovati još puno više, samo kad bi joj se dalo buditi svako jutro s tom mišlju, umjesto s opsesijom koja nam manjina danas radi o glavi), dok je na području razvojne pomoći braći u Africi možda i nazadovala, ako promatramo posljednjih 5-6 desetljeća umjesto godina.
Video - Plenković o Šuici, Milanoviću, Pupovcu, putu u Helsinki...
Ali, europski povjerenici na saslušanjima u EP-u ocjenjuju se prema općoj stručnosti, proeuropskoj orijentaciji, poznavanju portfelja i sposobnosti komunikacije, ne prema tome kako njihova država stoji u portfelju koji im je dodijeljen. Povjerenici u Komisiji nisu puki predstavnici svojih država, nisu zastupnici politika svojih država, nego su Europljani, dužnosnici koji trebaju raditi u zajedničkom, europskom interesu. Zastupnici država sjede drugdje, u Vijeću EU, i u Parlamentu. Saslušanja u Europskom parlamentu nastavljaju se još sljedeći tjedan. Izvršni potpredsjednici Komisije, najjači igrači ispod Ursule von der Leyen, saslušavat će se u utorak.
A rušenje Mađara Trócsányija i Rumunjke Plumb imalo je za posljedicu nominiranje nova dva kandidata uime Mađarske i Rumunjske, za koje se trebaju organizirati saslušanja. Resori su im zasad ostali isti, Mađaru proširenje EU, a Rumunju promet, no imena su nova. Poljski kandidat za povjerenika za poljoprivredu Janusz Wojciechowski poslan je na novo saslušanje jer zastupnici nisu bili zadovoljni na prvom.
Sudbina Francuskinje Sylvie Goulard do zaključenja našeg izdanja još nije bila jasna, ali želja da se i njoj i njezinoj političkoj obitelji liberala (RE) zakomplicira život bila je vrlo izražena u redovima pučana. Mora nam bolje odgovoriti na jedno pitanje koje se ponavljalo tijekom njezina saslušanja, rekao je šef kluba pučana Manfred Weber, a to je: kako to da zbog afera niste više mogli biti ministrica obrane u francuskoj vladi, a mislite da možete biti europska povjerenica? Goulard je, naime, pod istragom francuskih istražitelja zbog zloupotrebe položaja i ovlasti u vremenu dok je, kao europarlamentarka, koristila proračun EP-a za plaćanje asistenata angažiranih na stranačkim poslovima. I pod velikim je povećalom zbog toga što je, također kao europarlamentarka, bila na paralelnoj plaći, tj. honoraru, u jednom američkom think-tank institutu, gdje je kao posebna savjetnica primala oko 10 tisuća eura mjesečno. Nije objasnila kakvi su to točno bili savjeti i nije otklonila sumnju da je zbog toga u mogućem sukobu interesa.
Naspram njezina slučaja, interes europskog Bruxellesa za Šuicu, njezine nekretnine i brod bio je praktički nikakav. U jednom trenutku tijekom Šuičina saslušanja, treće od pet prijavljenih pitanja iz redova socijaldemokrata počinjalo je s: “Hvala, kandidatkinjo iz prekrasne Hrvatske...” Nekako je bilo jasno da ta SD-ova oštrica u Bruxellesu neće biti poput SDP-ove u Zagrebu. Šuica je prošla saslušanje uz podršku pučana, socijaldemokrata, liberala i konzervativaca, a u manjini su ostali zeleni, krajnja ljevica i krajnja desnica, koji su bili protiv. Prvi put neki HDZ-ovac, u ovom slučaju HDZ-ovka, ulazi u kolegij europskih povjerenika u Komisiji.
Malo su to pobrkani lončići... U skoro niti jednoj EU državi izbori se ne mogu dobiti na osnovu zavisti i jala, nema onih kod nas toliko prisutnih - on ima ovo, on ima ono, to mu treba oduzeti... Kod njih je jedan od najvećih grijeha neplaćanje poreza i ako se nekome nađe nešto na što nije platio porez, e to je onda dovoljno za rušenje. Ili ako se sazna npr. da je guvernantu plaćao u kešu, to je dovoljno... Malo je ipak drugačije sve to posloženo i uspjeh se cijeni, a ne osuđuje kao kod nas... Drugi par rukava je to što kod nas porezna djeluje još uvijek na komunističkim principima gdje treba kazniti onoga koji radi i zarađuje, naročito treba kazniti uspjeh - što veći to je i kazna veća. Umjesto da prati rashode pojedinaca, te vidi kada netko troši više nego što mu prihodi dozvoljavaju, te na osnovu toga pronalazi utajivaće poreza...