U okviru javnog savjetovanja o nacrtu Odluke o donošenju predmetnih kurikuluma i kurikuluma međupredmetnih tema predlažemo da se naziv kurikulum i pridjev kurikularni u svim dokumentima promijene u kurikul i kurikulni jer su ti oblici u skladu s pravilima hrvatskoga standardnog jezika, a kurikulum je neprilagođena tuđica u hrvatskom jeziku.
Taj prijedlog kroatističke struke, koja je u tome jedinstvena i o čemu je objavljeno više znanstvenih ekspertiza i izjava, Ministarstvo znanosti i obrazovanja ignorira otkad je započeo rad na „kurikularnoj“ reformi. Objašnjenje da je oblik kurikulum upotrijebljen u Strategiji razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.) pa se u kasnijim dokumentima ne može mijenjati neodrživo je jer se radi o jezičnoj (ne)pravilnosti koja se razmatra i rješava na razini lekture i nema posljedica za sadržaj pojma.
S gledišta identiteta hrvatskoga jezika nedopustivo je da temeljni dokument aktualne obrazovne reforme, koji se u cijelo hrvatsko školstvo službeno uvodi prvi put u povijesti, nosi naziv koji nije usklađen s hrvatskim standardnim jezikom. Ako se na tome ustraje, to se ne može shvatiti drukčije nego kao poruka da je Ministarstvu svejedno kakav se (hrvatski) jezik rabi u obrazovnom sustavu i javnosti, štoviše da potiče uvođenje riječi i oblika za koje postoji stručno jednoglasje da standardnom jeziku ne pripadaju. Predlažemo i da Ministarstvo donese i posebnu izjavu kojom se ta promjena zahtijeva u svim službenim dokumentima (zakonima i dr.) u koje je do sada, (zlo)namjerno ili nemarom, ugrađen oblik kurikulum.
Neslaganja oko objavljenih kurikulnih dokumenata počinju već od samog njihova naziva: Okvir nacionalnog kurikuluma, Nacionalni kurikulumi, Predmetni kurikulumi... Oblik kurikulum osobito se proširio pothvatom koji je započeo kao cjelovita kurikularna reforma i od njega se nije odustalo ni promjenom više ministara znanosti i obrazovanja.
Pridjev koji se izvodi od riječi kurikulum u tom nazivu glasi kurikularni. Dokumente s tim nazivom izdalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (SDP), a nastavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja (HDZ) pa riječi kurikulum i kurikularni imaju status službenih oblika. No, do sada su to bili dokumenti u nastajanju, a sada im Ministarstvo želi dati status službenih i obvezujućih dokumenata odgojno-obrazovnog sustava na kojima se temelji obrazovna reforma.
Stručnjaci kroatističke struke na ovaj problem odavno upozoravaju bez odziva. Akademik Radoslav Katičić, jedan od najvećih živućih hrvatskih jezikoslovaca, u pismu Ministarstvu (2009., ministar Dragan Primorac), a u svojstvu predsjednika tadašnjeg Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, na pitanje iz Ministarstva iznosi mišljenje da treba rabiti oblik kurikul jer je on u skladu s pravilom o preuzimanju latinskih riječi u hrvatski jezik.
U izjavi Matice hrvatske o prijedlogu kurikulne reforme (2016.) stoji: Neprihvatljivi su pojmovi „kurikulum“, „kurikularna reforma“. U recenziji kurikula hrvatskoga jezika Razreda za filološke znanosti HAZU-a, koju je naručilo Ministarstvo (2018., ministrica Blaženka Divjak), a potpisao akademik August Kovačec, stoji: Umjesto termina „kurikulum“ koji nije tvoren u skladu s pravilima o prilagodbi latinskih riječi hrvatskomu standardnom jeziku, u lektoriranoj i recenziranoj verziji kurikulnih dokumenata treba sustavno i dosljedno koristiti termin „kurikul“.
U Hrvatskom pravopisu u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je Ministarstvo (ministar Željko Jovanović) odobrilo kao jedini službeni pravopis u školama 2013., a koji je na snazi i danas, objašnjava se zašto je pravilan oblik kurikul, a ne kurikulum:
“Riječ curriculum neprilagođena je latinska riječ u hrvatski preuzeta iz engleskoga jezika. Kurikulum je djelomično prilagođena tuđica jer, uz to što je glasovno prilagođena, zadržava latinski završetak -um koji se u standardnom hrvatskom jeziku u takvim tuđicama izostavlja, npr. simpozij, kriterij, prezidij. Dakle, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je upotrebljavati samo naziv kurikul, a domaći su nazivi naukovna osnova i (nastavni) uputnik.“
Dakle, nedvojben je stav kroatističke struke da je u hrvatskom standardnom jeziku jedini pravilan oblik riječi kurikulum jest kurikul, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja u više je navrata o tome i službeno obaviješteno, čak na vlastiti zahtjev.
A kako glasi pridjev od riječi kurikul? Od dobro načinjenih pridjeva kurikulni i kurikulski prednost bi trebalo dati obliku kurikulni jer je nastavak –ni u tvorbi odnosnih pridjeva ove skupine u uporabi češći i izrazito je obilježje baš hrvatskoga standardnog jezika (kao i autobusni, porezni, jezični, a ne autobuski, poreski, jezički).
Ma ništa neće pomoći kako god se zvalo dok god se ne uvede vaučerizacija i dok se ne izjednače privatne s državnim školama. Danas iz proračuna plaćamo po učeniku otprilike isto koliko košta i privatna škola, tako da ne vidim zašto se ne bi mogla izjednačiti i kvaliteta usluge... Ako su primanja učitelja zagarantirana, ako nema valorizacije rada pojedinog učitelja i pojedine škole, onda su učenici višak u takvom sustavu i samo smetaju... Nikakav kurikul, kurikulum ili možda i kurkuma neće u tome pomoći. Ako se sustav postavi na zdrave noge, onda će loše škole lošije zarađivati i propasti, prvo one obiteljske, gdje su zaposlene cijele obitelji učitelja i učiteljica... U normalnom sustavu škole se bore za dobre učitelje, dobre učenike i pružaju im kvalitetno obrazovanje. Taj sustav je i jeftiniji, koštao bi osjetno manje nego što sada izdvajamo iz proračuna...