Što su građani zasićeniji i razočaraniji politikom i političarima, to broj stranaka raste. Eto, na kraju 2015. godine u registar je upisana 151 stranka, a na kraju 2016. godine već ih je 156. Godišnje se u prosjeku osnuje novih dvadesetak, a neke se, iscijeđene od teške borbe za boljitak naroda i države, ugase. Nisu valjda više imale iz čega isplaćivati dnevnice i putne naloge pa su potiho nestale. Prošle godine rođene su nove 23 stranke, a 17 ih je otišlo u vječna birališta. Stranački natalitet nam je tako i dalje u plusu.
Trend se nastavlja i ove godine, a među najfriškijim strankama je Mreža nezavisnih lista, koju je prije nekoliko dana stvorila skupina bivših HSS-ovaca. Šef je Darko Koren, župan Koprivničko-križevačke županije, koji je oko sebe okupio nezadovoljnike likom i djelom Kreše Beljaka. Sve je to lijepo, neka ih bude, neka uz Most i Lozu imamo i Mrežu nezavisnih lista, ali zar Koren i kompanija, kad su već izvisjeli u HSS-u, nisu mogli izabrati neku postojeću stranku na meniju? Od 156 njih, zar doista nijedna ne može zadovoljiti njihove apetite? Bit će prije da se nisu ni potrudili prelistati registar (https://registri.uprava.hr/#!stranke). Odmetnuti HSS-ovci mogli su, na primjer, prijeći u Piratsku stranku i iz nje zagorčavati život kapetanu Beljaku.
A što, molimo lijepo, nedostaje Hrvatskoj seljačkoj stranci Stjepan Radić? Ili, zašto nisu prešli u HSS braće Radić, gdje je i njegov brat Antun također? Ili u Nezavisne seljake Hrvatske. Kako bi se izbjeglo nepotrebno gomilanje stranaka, bilo bi najbolje posvađane kolege prvo poslati na postupak mirenja. Ne prođe li to, drugi korak bi trebao biti dogovor o podjeli članova, koliko će ih tko uzeti i hraniti, a treći savjetovanje o nastavku života izvan matične stranke. Tamo bi onaj koji napušta zajednicu dobio informacije o strankama u kojima može nastaviti političko djelovanje. Dobio bi tri mjeseca da na miru prouči svih 156 programa i tek onda, kad se smire strasti i prođe apstinencijska kriza, donese odluku. Ako mu baš ništa ne odgovara i sve mu je “bljak”, onda neka osnuje novu stranku u kojoj će biti predsjednik. Nevjerojatna je, doista, lakoća s kojom se u zemlji u kojoj političarima pada popularnost registriraju nove stranke, a osnivaju ih često oni koji su u politici već duboko zagrezli i od nje godinama žive.
Iz novog statističkog prikaza Ministarstva uprave može se iščitati još jedan zanimljiv podatak. Na kraju 2015. godine u Hrvatskoj su bila upisano 3,815.824 građanina s pravom glasom, a godinu dana kasnije 3,776.113. Istovremeno, broj hrvatskih birača u inozemstvu narastao je sa 748.967 na 804.375. Stoga, planira li netko osnovati novu stranku, neka razmisli o tome da je nazove Christliche Demokratische Union Deutschlands – ogranak Zagreb ili Fine Gael – podružnica Hrvatska. Da se mladi odmetnuti Hrvati u Njemačkoj i Irskoj lakše snađu na idućim parlamentarnim izborima u domovini koju su napustili, bez putnih naloga i dnevnica.
>>Plenković otkrio o čemu je razgovarao s ministrom Orepićem i ravnateljem policije Srdarevićem
>>Bernardić riskira s HNS-om, ali je barem donio odluku
