Prvi srpnja 2029. godine. Jutro započinjem kavom i prelistavanjem Specijala u povodu 70 godina Večernjaka. Na naslovnici tiskanog izdanja vrište naslovi: Hrvatska dobila šestmilijuntog stanovnika; Ujedinjenom Europskom unijom, koji ima 50 država, predsjeda njegova najmlađa članica – Bosna i Hercegovina; U svijetu se prvi put u povijesti nigdje ne vode ratovi; Na Mjesecu se rodila prva beba; Roboti osnovali stranku...
Ili ću možda toga dana za desetljeće čitati samo elektroničke vijesti: obilježavamo prvu godinu bez tiskanih izdanja, treću otkako se EU raspao, petu otkako ne postoji više daytonska BiH, šestu otkako na Mjesec nije otišla nijedna letjelica, kako su roboti zakržljali u svom napredovanju te kako je RH pala ispod dva milijuna stanovnika... Teško je pretpostaviti 2029. i sudbinu tiskanih medija u njoj, BiH, RH, EU, svijetu...
Zato se vratimo u vremena kad je rođen Večernjak. U tako kratkom razdoblju u ovih šest desetljeća, a osobito posljednja tri, svjedočili smo mnogim revolucijama, od informatičke do oružanih.
Istodobno, bivša se država raspadala u krvi i iz nje je izraslo sedam neovisnih republika. Istodobno, komunizam je zamijenjen višestranačjem.
Navijati za Dinamo i čitati Večernjak za mnoge je bilo simbol hrvatstva u bivšoj Jugoslaviji. Osobito u BiH. A budući da se u toj multietničkoj državi zatiralo sve nacionalno, tamošnji Hrvati možda su ih upravo zbog toga voljeli više od drugih. Večernjak je to prepoznavao. Zagrebačka redakcija u proteklim desetljećima bila je naglašeno sklona praćenju i komentiranju događaja iz BiH. Kako se povećavalo zanimanje za to područje tako je rastao i broj stranica. Danas je Večernji list BiH izrastao u samostalne novine koje imaju svoju redakciju i poduzeće. Večernjak je, bilježeći događaje, zapravo (p)ostao najveći kroničar povijesti duge šest desetljeća i u BiH. Već od prvog broja Večernjeg lista 1. srpnja 1959., kada je nastao spajanjem Narodnog lista (1945.) i Večernjeg vjesnika (1957.), prepoznavalo se kako ne želi biti samo zagrebačke novine. Zato je i svoja početna dva izdanja u veljači 1970. proširio na četiri regionalna, među kojima jedno zajedničko za BiH i Dalmaciju. Godinu poslije iz toga zajedničkog izdanja izdvojilo se ono za BiH. Desetljeće poslije bh. izdanje podijelilo se na hercegovačko i ono za Bosansku krajinu. Tada je Večernjak već imao 16 izdanja (dva zagrebačka i 14 regionalnih).
Veliki iskorak učinjen je 2001. godine. Od tada redakcija u BiH, koja je u početku bila u Širokom Brijegu, potom u Mostaru, sa svojom dopisničkom mrežom proizvodi gotovo cijele novine. Večernji list BiH u višenacionalnoj državi prednjači u promoviranju svih univerzalnih novinarskih vrijednosti, a osobito europskih. Snažan je zagovaratelj zaštite i ostvarivanja jednakopravnosti Hrvata kao najmalobrojnijega konstitutivnog naroda. Uz tiskano izdanje, tu je i portal vecernji.ba koji iz dana u dan povećava broj čitatelja.
Večernji list pokretač je brojnih projekata u Bosni i Hercegovini. Organizirao je mnoge humanitarne akcije animirajući građane bez obzira na naciju. Bio je organizator velikog broja okruglih stolova, tribina, konferencija... Izdaje brojne priloge, publikacije, sveučilišne novine. Inicijator je raznih društvenih događaja, a medijski pokrovitelj onih najvažnijih u državi. Prepoznatljiv je i po Večernjakovu pečatu, jedinstvenom izboru Osobe godine. I to ne samo u BiH nego i izvan njezinih granica.
Po mnogočemu Večernjakov rođendan 1. srpnja bio je svečarski dan za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Toga je dana Hrvatska (2013.) postala članica obitelji EU-a. A sjedište Večernjaka u dvjema je europskim državama – Hrvatskoj i Austriji (Styria). S hrvatskim putovnicama i omiljenim novinama Hrvati u Bosni i Hercegovini jučer su proslavili šest godina otkako su i oni postali europski građani, ali i 60 godina vjernosti Večernjem listu. A i Dinamo je, nakon pet desetljeća, konačno ove godine dočekao europsko proljeće. Usto što su Hrvati u BiH, čitajući Večernjak i navijajući za Dinamo i druge hrvatske klubove, svih desetljeća pokazivali nacionalnu (hrvatsku) pripadnost, sada se tim neslužbenim simbolima i putovnicama na Balkanu legitimiraju kao europski narod. To su njihove vize za bolju budućnost!
Niti je Dinamo ono što je nekad bio, a bome nije ni Večernji list.