Dvije važne, ali na prvi pogled nepovezane stvari dogodile su se prošli tjedan. Prva je pobjeda Benjamina Netanyahua na prijevremenim parlamentarnim izborima u Izraelu, a druga je vrlo spretno izveden napad na turiste sa zapada u muzeju u Tunisu. Pogled u prošlost, ali i u budućnost pokazuje da je nemoguće razlučiti što je čemu uzrok, a što posljedica. Ne može se točno znati ni kakve će posljedice donijeti ova premoćna Netanyahuova pobjeda. No sigurno je da će ih biti, a sigurno je i to da će biti ozbiljne i dalekosežne.
Napad na muzej priča nam drugu priču, onu o tome da su islamski teroristi postali vrlo inteligentni, okretni i prilagodljivi, da su naučili koristiti mogućnosti koje im pruža suvremena informacijska tehnologija. Postali su i dobri poznavaoci psihologije svojih protivnika pa znaju da će puno manjih, nepredvidivih napada s vremenom stvoriti puno veću paniku nego veliki, spektakularni napadi. Sjeme terorizma koje je danas izraslo u Islamsku državu velikim dijelom posijao je upravo Izrael svojom nevoljkošću da smisleno, pravedno i jednom za svagda riješi palestinski problem. Posljednjih godina i Netanyahu je tu biljčicu dobrano gnojio i uredno zalijevao. Kako je završnica njegove predizborne kampanje nalikovala na objavu izvanrednog stanja i priprema za još jedan rat, ne bih isključila da su ova dva događaja zapravo povezana, odnosno da je drugi "čestitka" Netanyahuu, ali i znakovita poruka zapadnom svijetu.
Cionistička unija, odnosno izraelski lijevi centar, računao je s time da su birači zasićeni Netanyahuom i njegovom "jastreb-politikom" te da će na birališta pohrliti progresivni Izrael željan vlasti koja neće produbljivati konflikte i sijati dodatni razdor. Nekoliko dana prije izbora činilo im se da je pobjeda u rukama, a u to su vjerovali i svjetski čelnici koji su već počeli pripremati nove teze za mirovne pregovore koje im je Yitzhak Hertzog, čelni čovjek Cionističke unije, bio obećao. No navedeni su podcijenili Netanyahuovu dijaboličnu želju da ostane na vlasti i u djelo provede svoju političku agendu koja je uglavnom usredotočena na to da zadrži apsolutnu kontrolu nad palestinskim područjima. Zato je nekoliko dana prije izbora zaigrao na kartu najvulgarnijeg sirovog i u velikoj mjeri rasističkog populizma. Očitao je najdublje strahove konzervativnog, ultraortodoksnog i nacionalističkog biračkog tijela, utjerao im dodatni strah u kosti, što je bilo sasvim dovoljno da oni u golemom broju izađu na birališta i glasaju za čovjeka koji im je obećao da za njegove vladavine nema šanse da Palestinci dobiju državu.
Sve je dodatno ojačao lažima koje nitko nije želio ni provjeravati, nego su uzete zdravo za gotovo. Kazao je kako će ljevica omogućiti da na palestinske teritorije uđe Islamska država kojoj će onda i Jeruzalem i Tel Aviv biti ponuđeni na pladnju kao meta za napade. Uz to neprestano je inzistirao i ponavljao da se Mahmud Abbas udružio s Hamasom s ciljem da zajednički unište Izrael, koji Abbas uporno odbija priznati kao židovsku državu. Njegova priča o udruživanju potpuno je netočna, a priznanje Izraela kao židovske države nešto je što nikad nije ni bilo predmetom pregovora, sve dok upravo on 2009. nije nametnuo taj uvjet. Jedan izraelski kolega izračunao je da je, kada se odbiju glasovi za ultraortodoksne stranke i oni koji otpadaju na palestinske državljane Izraela, svaki treći birač u Izraelu glasao za Netanyahua.
Iako je svijet, osobito Sjedinjene Države, bio svjestan kako se Izrael počeo pretvarati u desničarsko društvo, ipak je postojala nada da su promjene moguće. Netanyahu je nakon izbora u intervjuu jednoj američkoj televiziji kazao da on zapravo nije odbacio ideju o dvjema državama, nego da je to učinio Abbas koji ne želi priznati Državu Izrael. No to je još jedan pokušaj da međunarodnu zajednicu prevede žednu preko vode. Obama i njegova administracija trebali bi se prestati pretvarati da ne vide kako Netanyahu nije čovjek od povjerenja i trebali bi ga proglasiti nepoželjnim saveznikom. Jer palestinski problem treba riješiti zato što je on kamen temeljac procesa koji je rezultirao napadom na turiste u muzeju u Tunisu.
>>U Netanyahuovu novom Izraelu za Palestince više neće biti mjesta
>>Netanyahu slavi nakon izbora: Ovo je velika pobjeda za građane Izraela
Nema teorije, da pocne jesti zivu Palestinsku djecu za dorucak, Ameri koje totalno kontroliraju cionisti, bi to opravdali novim prehrambenim trendovima i proglasili normalnim.