Vrijeme je na mojoj strani, refren je hita Rolling Stonesa kojeg pjevuši Andrej Plenković od kada smo kao 30. zemlja Vijeća Europe ratificirali Istanbulsku konvenciju (IK) i posljednja s područja bivše Jugoslavije jer je dvadesetak dana prije to učinila i Makedonija. HDZ na svojoj Facebook stranici citira premijerove riječi kako se neće dogoditi ništa od onoga čime je plašen narod. “Stojim iza svakog svog poteza! Vrijeme će pokazati da smo bili u pravu!” Da, izbori su tek za dvije godine i zbog svega što je izgovorio, tumačio i obećao, prvi će Plenković puhati i na hladno i biti čuvar IK od utjecaja ideologije.
Neće se milijarde kuna sliti u udruge, niti će GREVIO zagospodariti odgojem Hrvatske. Svaki kadrovski, financijski, zakonodavni i ini potez Vlade bit će pomno promišljen kako se ne bi probudilo rodnoideološkog duha iz boce. Konvencija će se primjenjivati koliko je nužno i nesporno, bez žurbe pa i pod cijenu lošeg prvog izvješća kojeg GREVIO, po aktualnoj dinamici, neće podnijeti do izbora. Ni najveće Hrvatine u svim strankama ne poštuju ni hrvatske zakone koje se tiču rodne ravnopravnosti, a kamo li da bi se poštovala “ideološka” tumačenja Konvencije. Ionako se ponajmanje govorilo o dobrobiti žena, već su obje strane tu temu ideološki instrumentalizirale.
Nije se s ratifikacijom dogodila revolucija čemu se naivno nada HNS-ovka Marija Puh kad kaže: ”Ovo danas je pobjeda svih žena. Nadam se da će smanjiti ove crne statistike kakve sada imamo”. Mehanizam IK je složen, trom i dugotrajan pa ne pokazuje uočljive rezultate ni u zemljama u kojima je već četiri godine na snazi, iako je prihvaćen bez otpora. Političkoj naivi valja pripisati i komentare iskusnijih poput Anke Mrak Taritaš koja je slaveći ratifikaciju ustvrdila kako ne želi svojoj djeci da žive u zemlji tipa Poljske ili Mađarske. Puka farizejština je i kad Boris Miletić kaže kako je učinjen “prvi konkretan korak da ženama i svim žrtvama nasilja pružimo bolju i kvalitetniju zaštitu na razini najrazvijenijih zemalja EU”. Što onda IDS i pod cijenu razilaženja sa SDP-om na tomu nije inzistirao kad je participirao u vlasti. A i Davor Bernardić bi u svojim infantilnim porivima za anticivilizacijskim podjelama bio pošten kad ne bi licemjerno govorio kako su glasanjem za IK “nazadnjačkim snagama u Hrvatskoj rekli ne”, jer se to odnosi i na Milanovićev SDP, Pusićkin HNS...
Uostalom, zemlje tipa Albanije, BiH, Crne Gore ili Srbije još prije pet godina ratificirale su IK pa tamošnjim ženama nije bolje nego našim. Plenković sljedeće dvije godine do izbora drži konce provedbe IK pa i utjecaja na revoltirane. Iako su prosvjedi protiv ratifikacije bili i protiv HDZ-a i Plenkovića, skupovi u Zagrebu i Splitu ipak nisu poprimili očekivane dimenzije za toliko galvaniziranu svjetonazorsku temu u izrazito katoličkoj zemlji u kojoj buja “vjerski radikalizam”. Uostalom, blago Hrvatskoj ako joj opasnost od radikalizacije prijeti od Davora Ive Stiera, Milijana Brkića, Mire Kovača, Ivane Maletić...
Naravno da su antirodne osjećaje iskoristili i oni koje nose protueuropski i protuhadezovski sentimenti. Koliko god su im mediji asistirali podgrijavajući “što se babi snilo”, glasovanje o ratifikaciji pokazalo je da nema ni pobune ni raskola u HDZ-u. Epizoda s Mostovim ministrima pomogla je Plenkoviću da se ne troši kako bi ugušio bilo kakvo podgrijavanje antikonvencijskih sentimenata unutar vlade. HDZ-ovi zastupnici koji su se protivili ratifikaciji vrlo su pomirljivo komentirali kako je riječ o predimenzioniranoj temi i jednokratnom svjetonazorskom pitanju pa je i Miro Kovač gotovo pa jandrokovićevski rekao “jedino HDZ i predsjednik Vlade Andrej Plenković”. “Pobunjenički” potencijal nekritički je prikazivan i kroz veličanje utjecaja protivnika ratifikacije jer je 17 zastupnika HDZ-a mandat osvojilo s 85.900 preferencijalnih glasova što je 17 % u odnosu na 504.721 HDZ-ov preferencijalni glas.
Kad im se dodaju i glasovi Ivane Maletić, Darka Milinovića i Damira Jelića protivnici su dobili 116.861 glas. A samo prva petorica hadezeovaca po broju glasova, a koji se nisu izjasnili protiv IK (Plenković, Krstičević, dvojica Marića i Kujundžić) dobili su 114.057 glasova. Pitanje je što osim Konvencije povezuje protivnike ratifikacije. Protuplenkovićevsko raspoloženje očigledno ne, a ni njihov utjecaj nije takav da bi ih interesno okupio. Ali je sasvim dovoljan da ni Plenković ne pomišlja na obračune dok na duši ima “ljevičarskih grijeha”. Kao što se svatko u “frakciji” pita što je bez HDZ-a, i Plenković se pita što je on i HDZ bez njih. Stoga je unatoč političkom presedanu pretjerano govoriti o unutarstranačkoj demokratizaciji HDZ-a. Zasad je ipak riječ isključivo o političkom pragmatizmu.
Hm, što je Plenković bez ovih koji su glasali protiv konvencije? Vidi se na svim njegovim pojavljivanjima u vijestima poslije. Iza njega se naguravaju Reiner, Jandroković i Bačić. Niti jedan od te trojice mu neće donijeti glasove niti HDZ-ovaca, a još manje lijevih. Budući da se okružio takvima, pitanje koja mu je budućnost u stranci i u Hrvatskoj... No mislim da sve ovo njega niti previše ne interesira, on cilja na EU, EK i neko visoko mjesto tamo. Ovime je samo htio pokazati ekipi u EK kako uspješno manipulira svojima... Sad su mu odmah sve oprostili, odmah će slijedeći izvještaj EK-a za gospodarstvo biti super...