Tajna snimka razgovora Zorana Milanovića i dijela hrvatskih branitelja pokazala je da SDP ima utjecajne spin doktore koji su u medije sposobni plasirati potpuno iskrivljenu sliku stvarnosti. Jedan nedoličan, uličarski, opasno agresivan i u svojoj biti netrpeljiv govor uspjeli su prikazati kao vrhunac domoljublja i borbe za nacionalne interese.
Čak se opis majke predsjednika HDZ-a kao “vojnog lekara” pokušava prikazati kao iznošenje vrijednosno neutralne činjenice koja vjerno opisuje profesionalnu biografiju.
Izjave o Bosni i Hercegovini te srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću i predsjedniku Tomislavu Nikoliću treba razlikovati od nasrtaja na suparnikovu obitelj zato što nemaju istu težinu i ciljeve. Milanovićeva kritika Srbije i Vučića dobrim je dijelom opravdana i točna.
Naši istočni susjedi ne biraju riječi kada treba ocrniti Hrvatsku i Hrvate. Ponašaju se kao da su gazde Balkana držeći se poznate izreke “nas i Rusa 200 milijuna”. Međutim, problem je u tome što Milanović nije iskren u takvoj kritici jer se dohvati Srbije samo za vrijeme izbora kako bi ušićario pokoji nacionalistički glas. T
ako je na prošlim izborima izazvao pravi mali carinski rat zato što je procijenio da će tako lakše parirati žestokoj retorici Tomislava Karamarka. Nije se teško složiti sa zaključkom da je BiH nefunkcionalna država u kojoj je teško naći sugovornika s kojim se može ozbiljno razgovarati.
Milanovićev je problem u tome što je uveo uličarski jezik u politiku. Ako si političar, onda moraš poštovati neke norme koja vrijede u toj profesiji. Još je gore što neki ljevičarski aktivisti i intelektualci pokušavaju naći opravdanje za takav javni govor.
Milanović nije tako žestoko reagirao kada je Aleksandar Vulin, ministar u srbijanskoj vladi i Vučićev provokator, vršljao po Hrvatskoj ne birajući riječi kada je trebalo napasti “ustaše”. Nakon što je onako biranim “rječnikom” govorio o svojim kolegama u susjedstvu, teško je zamisliti Vladu kojoj bi na čelu bio Milanović.
Možda si takve eskapade mogu priuštiti Putin i Erdoğan, ali oni imaju ponešto drukčiji politički autoritet.
Puno je opasnija i neprimjerenija Milanovićeva izjava o majci svoga političkog protivnika. Ne samo da je sporan način, nego je još sporniji sadržaj izjave.
Milanović nije želio govoriti o biografiji Plenkovićeve majke, što je legitimno jer je bitno u kakvom je miljeu i sustavu vrijednosti odrastao potencijalni premijer, nego ju je želio javno osramotiti i omalovažiti.
Nema veće uvrede u Hrvatskoj nego kada kažete da je netko bio “vojni lekar” jer to implicira da je u Domovinskom ratu bio na drugoj strani, nešto kao zloglasni generali JNA Andrija Rašeta i Veljko Kadijević. Milanović je pokazao karakternu crtu koja nije dobra za državnika koji želi ponovno preuzeti vlast u zemlji.
Prevrtljivost, nedosljednost, arogancija, bahatost, agresija i podli napad na suparnika nisu dobra kvalifikacija za premijera.
