Nakon neuspješnog pokušaja da se izabere novi predsjednik Sabora, naša politička kriza ulazi u novu fazu. Čitamo o raznim dogovorima, podmetanjima, velikim reformama itd. USKOK istražuje je li bilo trgovanja mandatima, a čini se kako je sve realnije da nas čekaju novi izbori. Je li ovo sve dosad bilo izgubljeno vrijeme ili ipak možemo izvući nešto pozitivno iz cijele postizborne drame?
Prvo, novonastala je situacija puno toga razotkrila jer smo mogli promatrati kako se vodeći političari ponašaju u posve novim okolnostima. Vidimo da su velike stranke spremne na sve kako bi osigurale vlast do te mjere da je Most mogao nametnuti gotovo svaki svoj zahtjev u pregovorima s obadva bloka. Lijevi je blok odmah pokušao unijeti razdor u Mostu nadajući se da će tako pridobiti dovoljan broj odbjeglih zastupnika, dok je desni računao da samo jedinstvenim Mostom može eventualno doći do većine u Saboru, pa je bio oprezniji.
Drugo, vidjeli smo da nacionalne manjine imaju golem utjecaj u političkom životu, iako iza njihovih mandata ne stoji broj glasova koji bi to opravdao. Takvo stanje očito nije dobro za same manjine, što se jasno vidi kroz slučaj Rašković. Postavlja se pitanje zbog čega su zastupnici manjina toliko privrženi ljevici? Otkad je svjetonazor ono što najviše određuje njihov identitet kao nacionalna manjina?
Treće, Mostova procjena da ne ulazi u svjetonazorske teme u vrijeme kampanje donijela mu je korist, ali samo u kratkom roku. Mediji koji su toj opciji davali veliku pozornost s vremenom su se okrenuli protiv Mosta, tako da smo vrlo brzo mogli čitati tekstove koji stvaraju paniku jer su neki pojedinci "povezani s Crkvom". Zašto Most ne kaže što misli o spolnom odgoju koji je nametnut protiv volje roditelja? Što misli o referendumu o braku? Ne mogu biti ozbiljna politička opcija na nacionalnoj razini ako nemaju stav o tim pitanjima.
Što nam zapravo donose reforme o kojima se toliko govori? Velik se naglasak stavlja na ustroj države i ekonomska pitanja, ali nedostaje jasna vizija kako smanjiti javnu potrošnju što je zasigurno jedan od najvećih prioriteta. Gdje će se točno rezati? Vijest da domaće banke više nisu spremne financirati potrebe države samo dodatno zaoštrava ovo pitanje. Što misle o Zakonu o radu? Most dosad nije artikulirao jasno definiranu ekonomsku politiku, tako da je vrlo teško razlučiti kako vidi ulogu države u gospodarstvu. S jedne strane zalaže se da se smanji broj županija, ali istodobno, primjerice, želi vratiti novac iz II. mirovinskog stupa u proračun te stvoriti novu državnu banku za poljoprivredu. Ovdje treba naglasiti da, koliko god je mirovinska reforma nepotpuna i puna nedostataka, ipak je konkretna mjera koja je smanjila državnu ulogu u raspolaganju našim novcem.
Moj je dojam da u Mostu prevladava razmišljanje kako je Hrvatska mala i ugrožena zemlja koja nije u stanju nositi se s velikima, tako da je velika državna uloga poželjna. Naime, Most je postigao visoku suglasnost s velikim blokovima ne samo zbog njegove velike želje za vlašću, nego i zbog toga što naše političke elite dijele osnovni stav da država mora određivati gotovo sve u našim životima. Lako se onda dogovore o detaljima.
Nova politička situacija, nažalost, pokazala je da naši političari, pa i novi na sceni, nisu spremni značajno smanjiti svoje ovlasti, a upravo je to ono što nam je najpotrebnije.
>> Razlika između političke korektnosti u SAD-u i Hrvatskoj
>> Zajedničke vrijednosti i solidarnost fraze su europskih političara, a ne stvarni život
Naučili smo da gospodin Vladimir Šeks, iz nama nepoznatih razloga, nije dobro napisao Ustav i to nas može skupo koštati. Naučili smo da je učinjen veliki propust što nije provedena lustracija i to nas već košta. Naučili smo da smo taoci politike i političara i da je jedini izlaz - priključiti se migrantima na putu za Njemačku!