‘Spojite Igru prijestolja i Kuću od karata i to je tek pola ovog cirkusa’

Naravno, sve to što sam opisao u prethodnom postu ne bi bilo moguće bez naših medija, koji se, kao i obično, pokazuju prvim i temeljnim problemom našeg društva. Umjesto da sami znaju ovo što sam maločas napisao i to jasno objasne ljudima, oni sudjeluju u stvaranju atmosfere izvanredne situacije - iako je riječ o najobičnijoj, vrlo prizemnoj i vrlo ružnoj borbi za fotelje unutra jedne uske i inače vrlo privilegirane skupine ljude. Što uopće reći, za naše medije jednostavno više ne postoji dovoljno jak izraz prezira kojim bi ih opisao. Sramota i štetočine, ništa drugo.

Činjenice su slijedeće, da se ne bavimo više ovim glupostima koje novinari piskaraju umjesto da istraže pravu pozadinu stvari: Na svim fakultetima postoje klanovi i oštre interesne podjele koje nemaju ali ama baš nikakve veze sa svjetonazorskim (iako se to protura preko medija neupućenoj javnosti) već s pozicijama, napredovanjima, moći i novcima koji se oko tih pozicija vrte. Jednostavno, zbog krize kaše je sve manje, a zbog te iste krize pritisak uhljeba i neradnika postaje sve veći. Rezultat toga je a) sve manje pravih stručnaka i znanstvenika dolazi do izražaja jer su to ljudi koji po svojoj naravi izbjegavaju klanove i klanovske borbe i b) ovakve inscenirane "situacije" kao ova na filozofskom koje dodatno antagoniziraju društvo a cilj im je jedino svrgavanje jednog klana da bi na poziciju došao drugi (ili treći) ili da bi klan-organizator ojačao svoje pozicije u hijerarhiji uz pomoć "zabrinute javnosti". Od svega toga prava znanost ima samo i jedno štetu, a neradnici i uhljebi veliku korist. Scenarij je ovaj: U borbi za vlast, jedan klan vreba i najmanju priliku da "digne bunu" - kad tu priliku nađe (a nevažno je o čemu je riječ, ali je jako dobro ako se može svesti na ideologiju jer to ima dobru prođu u društvu) angažira svoju grupicu studentskih agitatora i miljenika, obično vrlo malu ali dovoljno glasnu i s obiljem slobodnog vremena da naprave nered. To onda nije u javnosti prepoznato kao najobičnija borba za pozicije, već se javnosti putem medija predstavlja kao "borba za slobodu" i tome slično. U prvi plan se guraju studenti, iako je riječ zapravo samo o malom broju miljenika i ulizica s već zajamčenim mjestima na fakultetu od klanova za koje odrađuju prljavi posao ili zajamčenim mjestima u raznim aktivističkim skupinama ili partiji. Nema dakle tu ničega ni lijepog ni plemenitog - riječ je o borbi za napredovanja, moć, novac i mogućnost za lagodno plandovanje idućih 20-30 godina onih koji hajku organiziraju. I to je sve.