Dubrovačka baština opet je postala predmet spora. Tek što je odlukom Ustavnog suda Društvo prijatelja dubrovačke starine zadržalo pravo upravljanja nad dubrovačkim zidinama, što im ga garantira punovaljani ugovor s gradom Dubrovnikom, isto Društvo prisiljeno je pisati nove apele. Ovog puta nisu u pitanju zidine, ni one dubrovačke ni one stonske. Nije u pitanju obnovljeni Sokol grad u Konavlima, ni rahli Orlandov stup ni radovi na kultnoj crkvi sv. Vlaha. U pitanju je obnova tvrđave Imperijal na Srđu, tvrđave koja je u Domovinskom ratu postala presudnom crtom obrane Dubrovnika i tvrđave koja svojim položajem na brdu iznad Dubrovnika metaforički bdije nad njegovom sudbinom i njegovim mirnim snom.
Gospari iz Društva prijatelja dubrovačke starine koje se desetljećima brine za povijesnu baštinu ne samo Dubrovnika nego i cijelog područja nekadašnje Dubrovačke Republike zabrinuti su za tvrđavu Imperijal jer su ocijenili da joj prijeti potpuna degradacija i uništenje. A riječ je o spomeniku kulture, utvrdi sagrađenoj 1812. godine za one francuske okupacije Dubrovnika koja je itekako poslužila svrsi za Domovinskog rata. Pa je s pravom postala prostor u koji je smješten Muzej Domovinskog rata, a koji godišnje posjećuje na desetine tisuća ljudi. Sudbina ove tvrđave, starije od dvije stotine godina, došla je u pitanje zbog poznatog projekta na Srđu oko kojeg se već dugo lome i ne samo politička koplja. Ovih su dana dubrovački konzervatori odbili idejno rješenje za rekonstrukciju tvrđave Imperijal na Srđu, a Društvo im daje punu potporu. Naime, struka tvrdi da je projektant svom projektu rekonstrukcije Imperijala priložio konzervatorske smjernice kojih se uopće ne pridržava u izradi idejnog projekta!?
Investitori žele Imperijalu ostaviti samo optičku opnu
Konzervatori, ali i zabrinuto Društvo prijatelja dubrovačke starine tvrde da investitori uz pomoć svojih projektanata žele Imperijalu ostaviti samo optičku opnu. Dakle, ukloniti sve ono što svjedoči o integritetu i cjelovitosti očito dobro građene tvrđave. Odnosi se to i na francusku jezgru, ali i na dogradnje iz austro-ugarskog vremena. Tako bi i Imperijal postao tek lijepa slika, kao što se i cijeli dubrovački zaštićeni Stari grad pretvara u lijepu razglednicu iz koje glavom bez obzira bježe njegovi stanovnici. U lijepu razglednicu pretvoren je i Revelin, na čiju su obnovu utrošeni zajednički milijuni, a da bi to moćno zdanje postalo noćni klub koji se iskorištava i za borbe gladijatora i cjelonoćno opijanje, ali ne i kao jedna od glavnih pozornica Dubrovačkih ljetnih igara. Stoga su ljubitelji dubrovačke baštine oštro protiv, kako to sami kažu, revelinizacije Imperijala. I zalažu se, kao i konzervatori, da se u središnjem dijelu Imperijala zadrži muzejski prostor, jer je to najmanje što se može napraviti kako bi se dostojanstveno čuvala uspomena na hrabre i malobrojne dubrovačke branitelje koji su na Srđu čuvali dubrovačku, ali i hrvatsku slobodu. Slobodu, koja je već dugo vremena na rasprodaji zbog nesposobnih političkih elita. A ako se može trgovati brdom koje je nedjeljiv dio dubrovačke vizure, onda se može trgovati svime. To je, na žalost, jasno UNESCO-u čija komisija uskoro dolazi u Dubrovnik. Ali to očito nije jasno hrvatskim političarima bez obzira kojem dijelu političkog spektra pripadali.
>>Kako je Ustavni sud Dubrovniku ‘zaradio’ 4,5 milijuna kuna
>>Ministrica Andrea Zlatar Violić isključila je Vijeće iz odlučivanja o novcu zbog cajtnota
