Miroslav Škoro i službeno je predsjednički kandidat. Još trebamo čekati formalno raspisivanje izbora, ali jučer je javno potvrdio da želi biti novi hrvatski predsjednik. I ne samo to, Škoro želi biti novi Franjo Tuđman. Želi gotovo tuđmanovske predsjedničke ovlasti, želi natrag polupredsjednički sustav. Sažetak je to njegova obraćanja kojim je krenuo prema biračima. U obraćanju je naveo probleme našeg političkog sustava. No to i nije teško, jer o tome godinama raspravljamo, pišemo, a on je sve to samo lijepo oblikovao u svom istupu koji je ispao gospodski, decentan, pa čak i intelektualan, kad se gledaju knjige u njegovoj pozadini. Sve je pomno isplanirano, plus njegov govor, dikcija, samo još da je malo zapjevao... Škoro je već bio i u politici i u diplomaciji, i kažu da je vrlo brzo napustio saborske klupe jer se nije slagao s načinom kako Ivo Sanader vodi HDZ. Ima i poduzetničkog iskustva, nije godinama na teretu poreznih obveznika.
Kad se malo bolje analizira njegovo obraćanje, vidi se da je neizravno napao i sadašnju predsjednicu i Zorana Milanovića kao još jednog predsjedničkog kandidata. Predsjednicu je ošinuo time što je naveo da neće obećavati kako će pod njime Hrvatska postati najbogatija zemlja na svijetu, a Milanovića je pak dotaknuo na razini poštivanja institucije koju želi osvojiti, dok je Milanović nimalo ne poštuje, iako je i on želi osvojiti. Škoro je sve to jako pametno zapakirao. Ali je posve jasno da će više problema s njime imati Kolinda Grabar-Kitarović, a ne Milanović.
Prije nekog vremena, ovdje sam pisao o tome kako bi Hrvatska konačno trebala riješiti pitanje predsjedničkih ovlasti, koje su ostale nakaradne nakon ustavnih promjena koje su proveli Stjepan Mesić i Ivica Račan. Tada smo izašli iz polupredsjedničkog sustava, ali je Račan Mesiću ostavio donekle ovlasti kako ne bi bio sam fikus na Pantovčaku, pa tako imamo nekakav hibridni sustav ovlasti između Pantovčaka i Banskih dvora kakav ne poznaje nijedna zapadnoeuropska demokracija. I te su ovlasti predmet dugogodišnjih spoticanja i sukoba dviju institucija. Škoro bi sad sve vratio unazad, u Tuđmanovo vrijeme. On od naroda želi dobiti veće ovlasti, i to mu je glavni izborni program. Jer s većim ovlastima želi se nametnuti Saboru, i postati jači igrač u izvršnoj vlasti. Škoro će svakako dobiti podršku u prvom redu desnog biračkog tijela koje na Pantovčaku doista traži i očekuje novog Tuđmana, novog vođu, čvrstu ruku, što se vidi i po prvim komentarima nakon objave njegove kandidature.
Škoro, i oni koji stoje iza njega, a još ne znamo tko su sve to “oni”, jer sigurno nije samostalni igrač, osvajanjem Pantovčaka žele osvojiti poluge moći. Puno je lakše ići u borbu za Pantovčak, i pozivati se na Tuđmana i na jačanje ovlasti, nego se upustiti u parlamentarne izbore, skrojiti vlastitu listu, i pokušati kroz Sabor nešto promijeniti. I na tome će uglavnom sve ostati, jer je ravno čudu očekivati da će takvim programom osvojiti išta dalje lijevo od desnog centra. Jedno je što je velika većina hrvatskih građana teško razočarana u sadašnji politički sustav i u našu sadašnju situaciju. Koliko god Škoro pucao na to nezadovoljstvo, on nije osoba koja će okupiti biračko tijelo od ljevice do desnice.
A svijet se mijenja, suvremene demokracije mahom su parlamentarne demokracije ili parlamentarne monarhije, gdje su predsjednici ili kraljevi samo počasne državne figure. Hrvatskoj ne treba povratak na staro, ne treba joj neki novi despot, ne treba nam novi Tuđman, jer je Tuđman bio jedini i jedinstvena je povijesna osoba, kao što je i polupredsjednički sustav imao svoju funkciju kad je živio. Umjesto povratka na staro, treba nam korak unaprijed, a to je unapređivanje, razvijanje parlamentarne demokracije, a predsjednika doista treba svesti na fikus! Na izborima treba kažnjavati loše politike i političare i tražiti nove, a ne nepoznatima odmah omogućiti faraonske ovlasti. Uzor su nam valjda Slovenija, Austrija, Mađarska, Italija, a ne SAD i Francuska.
Nije nevažno ni Škorino zdravstveno stanje. Znamo da je imao ozbiljnih srčanih problema, da je bio hospitaliziran, pa je upitno koliko je i zdravstveno sposoban podnijeti ne samo kampanju nego još više obnašanje predsjedničke dužnosti, ako bi bio izabran za predsjednika.
Javnost s pravom treba znati kakav je njegov zdravstveni karton. On to ne može i ne smije prešutjeti, jer od dana objave predsjedničke kandidature njegovo zdravstveno stanje više nije njegova privatna stvar. Škoro nema velikih izgleda u srazu sa sadašnjom predsjednicom i Milanovićem. No ako se predsjednica više ne kandidira, svašta se novoga otvara. Ako se ne kandidira. Sve ćemo znati u kolovozu, kad ona konačno objavi svoju odluku.
VIDEO Milanović odgovorio na pitanje koga se najviše boji u predsjedničkoj utrci:
Najmanje šanse ima Milanović.