Izbor i imenovanje Siniše Kovačića za glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže možda za svjetovne medije i nije neki prevažan transfer, pa mu nisu ni obratili previše pažnje, osim što je odlazak Kovačića s HRT-a ipak zabilježen. No za Katoličku crkvu i njezine medije, čijim će jednim dijelom Kovačić upravljati, to je od višestruke važnosti.
Prvo, dobro je da su se hrvatski biskupi ohrabrili i na jednu tako važnu poziciju doveli čovjeka “izvana”, tj. da nije ponikao iz nekog unutar crkvenog kružoka ili lobija. S druge strane, poznato je Siniša Kovačić praktični vjernik i da ga se svake nedjelje može vidjeti na misi u novozagrebačkom Sigetu. Dakako, pritom je najvažnije to da je Kovačić profesionalac i da dolazi iz velikog sustava, kojega je prošao od vrha do dna i jedno vrijeme njime i upravljao. Odnosno, kao što je kardinal Franjo Kuharić rekao jednom limaru koji, kada je došao popraviti žljebove na Nadbiskupskom dvoru i kada se počeo hvaliti kako je “veliki vjernik” i svake je nedjelje na misi, u šali i sa svojim tipičnim smiješkom rekao: “Mi sada trebamo dobrog limara da nam pokrpa rupe i da nam ne curi, a ne dobrog vjernika”.
Kovačić bi trebao biti taj “limar”, jer rupa u katoličkim medijima itekako ima. Zbog toga su se biskupi i domislili prije nekoliko godina i krenuli u osnivanje Hrvatske katoličke mreže, koja objedinjuje Hrvatski katolički radio, Izvještajnu katoličku agenciju i Ured za nove medije, tj. internet i društvene mreže. HKR i IKA dobro rade, imaju uhodane mehanizme svoga rada, čitatelje i slušatelje, dok će se za taj ured tek vidjeti kako će funkcionirati. Umrežavanjem će se sigurno postići sinergijski efekti, a profesionalac poput Kovačića trebao bi ih maksimalno iskoristiti. No, za to će mu trebati odriješene ruke i sloboda u radu. Ako biskupi od njega žele napraviti svoga “klimavca” i poslušnika, vrlo njegov će se izbor pokazati lošim, a to će onda biti loše i po samu novoosnovanu medijsku mrežu.
Također, premda HKM pod jednim krovom službeno ima samo HKR, IKU i Ured za nove medije, nju bi već sada trebalo shvaćati kao širi projekt, koji bi umrežio i surađivao s drugim i privatnim uspješnim katoličkim medijima, poput Laudato televizije, portala Bitno.net, Radio Marije, pa i službenih kao što je Glas Koncila.
Naime, katolički mediji, osim kuraža njihovih osnivača, u ovoj zemlji pate i od svojevrsne getoizacije, što Crkvi nikako ne može biti u interesu, jer nastoji svoju “radosnu vijest” pronijeti do što više ljudi. Stoga je upravo dolazak Siniše Kovačića s HRT-a za glavnog urednika Hrvatske katoličke mreže važan pomak u crkvenom promišljanju važnosti medija. Koji, u nekim svojim segmentima, osobito pisanima, kaskaju kako za aktualnim vremenom tako i za nekim svojim slavnim danima. A uspjeh im je počivao upravo na slobodi uredništava, pa to i Kovačiću crkveni vrh treba zajamčiti.
Ovo je velika stvar, Siniša sretno.