Roman “Zamor materijala” peta je knjiga češkog pisca i scenarista Mareka Šindelke. U Češkoj je objavljena prije tri godine, a u međuvremenu je prevedena na niz stranih jezika, pa i na hrvatski zahvaljujući Nakladi Ljevak i prevoditeljici Sanji Milićević Armadi. Idućeg tjedna Šindelka će i boraviti u Zagrebu kao gost Zagreb Book Festivala, a prošle jeseni već je bio u Podravini i to na susretima koji njeguju uspomenu na Frana Galovića.
Objavljivanje ovog intrigantnog romana u Češkoj, smještenoj u samom srcu srednje Europe, izazvalo je cijeli niz prijepora i to zbog njegove teme. “Zamor materijala” donosi trpku priču o izbjeglicama koji iz ratom opustošenih i uništenih zemalja Azije, ali i Afrike pokušavaju doći do mitskog sjevera Europe. U središtu pažnje su dva mlada brata koji zajedno kreću na neizvjesni put jer je život u njihovoj neimenovanoj zemlji, vjerojatno Siriji, postao nemoguć. Država koja je i sama u proteklim desetljećima primila na tisuće palestinskih izbjeglica koji su pobjegli od uvijek tinjajućeg arapsko-izraelskog sukoba potonula je u bezdanu rata u kojem ratuju svi protiv svih, pa su milijuni krenuli na put prema Zapadu, bez obzira na to je li je taj Zapad u Libanonu, Cipru, Turskoj ili ‘dobroj staroj’, etabliranoj i navodno uglađenoj Europi.
Trgovina ljudskim izbjegličkim robljem mogla je početi i nije je mogla (a vjerojatno ni htjela) zaustaviti nijedna svemoćna svjetska vojno-ekonomski sofisticirana sila. Šindelka se u svom jezgrovitom i ubojitom romanu, naravno, ne bavi geopolitikom, nego ljudima. I to vrlo konkretnim i opipljivim ljudima. Ipak, vrlo diskretno i gotovo nježno opisuje tupo beznađe u kojem su se našla braća i koje ih je uostalom i natjeralo na skupi i surovi, krajnje ponižavajući put koji je prikazan u osnovi dokumentaristički, vrlo proživljeno i emotivno, ali s minimalnim stilskim sredstvima.
Kada se zbog problema na švercerskom pravcu braća razdvoje i svaki od njih ostane zarobljen u vlastitoj bolnoj samoći, bez mobitela, bez podrške i bez utjehe, tragedija se čini neizbježnom. Jedino rješenje tada postaje smrt koju samo treba identificirati, jer već je otprije locirana. No, i do oslobađajuće smrti dug je put koji vodi preko smrznutih rijeka, surovih željezničkih kompozicija, napuštenih trgovačkih centara u kojima nema hrane...
Rijetki susreti s domicilnim stanovništvom prepuni su nesporazuma, nasilja i mržnje, baš kao i bježanja od uporne policije, pa strancima koji poput neželjenih snježnih pahulja lutaju od jedne do druge vikendice, napuštene kuće ili drvarnice ne preostaje ništa drugo nego provaljivati zbog korice kruha, malo topline ili pak kakvog-takvog utočišta od zimske oluje. Dezorijentirani migranti meta su iživljavanja lokalnih huligana koji prestaju s nasiljem tek kada ugledaju stravičan ožiljak koji je posljedica nestručne i površne operacije uklanjanja vitalnog organa na koju se jedan Palestinac odlučuje zbog neimaštine i zaštitničkog odnosa prema brojnoj obitelji kojoj nedostaje muški hranitelj.
Ponašanje izbjeglica je u pravilu instinktivno. Žele preživjeti. Pronaći izgubljene članove obitelji. Izbjegavaju nevolje koliko mogu. Skrivaju tragove provale. Pale si jagodice prstiju pokušavajući se sakriti od civilizacije koja ih samo želi bez puno problema i priče otjerati tamo odakle su krenuli. Nemaju povjerenja gotovo ni u koga što je i razumljivo jer su prošli putničku torturu skrivani doslovno u kamionskim motorima, udišući otrovne plinove kako bi bez dokumenata prošli bolje ili lošije čuvane granice.
“Zamor materijala” roman je o zamoru ljudskosti koja je u Europi pukla na više razina. Desetljećima nakon Drugog svjetskog rata pa i nakon strahota života iza Željezne zavjese, Europom ponovno prolazi na tisuće ljudi koji bježe u potrazi za izmaštanom metaforičnom kristalnom kockom vedrine. Ali ne mogu je naći jer ona možda i ne postoji, barem ne na ovom planetu i u ovim okolnostima. U svom doista angažiranom romanu Šindelka ne docira niti afektira.
VIDEO Migranti izletjeli iz kamiona kod Šibenika:
