Prvo obilježje ovih izbora je neizvjesnost s trobojem u prvom krugu unutar stotinjak tisuća glasova i tek nešto većom razlikom u drugom krugu, u kojem nije bilo odlučujuće samo za koga će se opredijeliti birači trećeg kandidata, već i hoće li poslušati njegovu sugestiju da zaokruže broj 3. Zbog te neizvjesnosti gubitnici će sljedećih dana analizirati sve što je moglo utjecati na rezultate i što ih može utješiti ili im umanjiti štetu.
Ove izbore obilježio je i Miroslav Škoro koji je osvojio 465.000 od 800.000 tzv. antisistemskih glasova, a očito su njegovi birači odlučili tko će biti predsjednik. O padu dominacije dviju vodećih opcija govori i podatak o najslabijoj izlaznosti birača u drugom krugu, i to za oko 200.000 glasova, što treba osobito zabrinjavati aktualnu vlast. Već prva analiza govori da Kolinda Grabar-Kitarović nije pridobila glasove birača koji su glasali za Škoru jer je narasla za 50.000 glasova manje nego što ih je Škoro osvojio u prvom krugu. Samo u tri dalmatinske izborne jedinice, Primorsko-goranskoj županiji i inozemstvu narasla je za više nego je Škoro osvojio, u Dubrovačko-neretvanskoj, Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj i Ličko-senjskoj otprilike za njegov broj glasova, dok je u ostalima narasla za manje.
Milanović je udvostručio broj svojih glasova u Slavoniji, dok je u izbornim jedinicama ljevice, u kojima je u prvom krugu relativno podbacio, prilično narastao, osobito u Istarskoj, Međimurskoj, Varaždinskoj, Gradu Zagrebu..., a relativno je dobro narastao i u Dalmaciji. Na ovim je izborima i najveći broj nevažećih glasova, 89.346, što je bitno više nego u prvom krugu kad ih je bilo 22.218 što govori da je dio birača poslušao Škoru i poništio listiće. Ali manji dio jer je i Ivan Vilibor Sinčić uputio sličan poziv 2014. pa je tada bilo 60.728 nevažećih glasova.
Škori i opciji koju je predstavljao tek predstoji pokušaj kapitalizacije rezultata izbora, što je očito samo u jednom mandatu uspjelo tek Živom zidu.
Izuzev Škore, koji također spada u “treću opciju”, glasovi tih birača raspršili su se na više kandidata i očigledno je da su oni pogubljeni i traže neko političko sidrište. Mislav Kolakušić doživio je izborni fijasko. Kampanja se možda u SAD-u može voditi na društvenim mrežama, ali još uvijek očito ne i u Hrvatskoj. Birači koji traže “treći put” nakon ovih izbora su zbunjeniji nego su bili, uz to što i dalje visi pitanje je li Škoro strateški pogriješio što nakon prvog kruga nije šutio.
Izlazne ankete još jednom su se potvrdile kao vrlo precizne i očigledno ih možemo uzeti kao vrlo vjerodostojne, za razliku od predizbornih anketa. Što je i razumljivo jer se izlazne ankete rade na dan izbora na biračkom mjestu i na daleko većem uzorku nego predizborne, koje bi barem posljednja dva tjedna uoči izbora trebalo ukinuti jer netočnim rezultatima mogu utjecati na birače.
Peto – sučeljavanje u organizaciji HTV-a kao javnog servisa u svakom pogledu bilo je najprofesionalnije organizirano.
I šesto – postizborni govori i Zorana Milanovića, kao i Kolinde Grabar Kitarović, a i premijera govore nam da će ovo biti jedan od civiliziranijih prijenosa vlasti, a i za kampanju se može reći da je bila relativno korektna.
Bitne krive procjene članka: 1. Škorini glasači nisu svi desnica, ima mnogo protestnih. 2. Tražiti crnog labuda izvan hdz-a je uzaludan posao. 3. Ljudi traže promjenu, a u drugom krugu KGK nije promjena, dok je ZM samo minimalna promjena i tomje bilo dovoljno. 4. Da je Škoro prošao umjesto KGK u drugom krugu bi obje partije skupa protiv njega Isto to će se događati u narednim mjesecima do parlamentarnih izbora, doduše zakulisno i zaplotnjački, hdz i sdp skupa kao dvije lijeve partije protiv ujedinjene desnice.