Naslovnica Premium Analize i intervjui

Seks, laži, snimke, SMS-ovi – Hrvatska usred 'deep fake' rata koji otkriva istinu o društvu

Na djelu je potpuna relativizacija svega. Sve može biti fake i sve može biti autentično. Tehnologija omogućava da se vrlo jednostavno i vrlo brzo sve fabricira. Ako sve može i ne mora biti, onda je povjerenje u institucije potpuno urušeno
26. siječnja 2019. u 12:50 11 komentara 2283 prikaza
Foto: Getty
Pogledajte galeriju 1/5

Krajem osamdesetih, tada mladi američki redatelj proslavio se filmom “Seks, laži i videovrpce”. Trideset godina poslije rad hrvatske Vlade barem dvaput godišnje može se komentirati pod tom provokativnom egidom.

Tolušić NINO RASPUDIĆ Tko se poigrao Tolušićevom glavom?

Lažirani SMS-ovi, fabricirana e-mail korespondencija, fotomontaže, hibridni rat, deep fake, fake news...sve je to snašlo Vladine prvake pa ih se hoće podmuklo destabilizirati, demoralizirati, protuzakonito rušiti s vlasti. I baš zato, vidi apsurda, premijer Plenković sa sjednice Vlade zahvaljuje tjedniku koji je u javni prostor plasirao montirane fotografije iako su urednici tog tjednika znali ili barem vjerovali analizi SOA-e da su fotografije fabricirane, pa je otvorena sezona borbe protiv fake newsa – objavom fake fotografija. Situaciju možemo i obrnuti. A što ako je sve istina? Što ako su tobožnje fotomontaže zapravo autentične fotografije, što ako je Vlada zaista cijelo vrijeme znala da Amerikanci neće dopustiti prodaju izraelskih F 16 Baraka pa je ipak gurala taj posao i dogurala ga do fijaska, što ako je premijer u detalje bio upućen u operaciju grupe Borg...? Takvo je pitanje moguće i legitimno postaviti jer danas je na djelu potpuna relativizacija svega. Sve može biti fake i istovremeno sve može biti autentično.

Tehnologija omogućava da se vrlo jednostavno i vrlo brzo fabricira SMS ili e-mail korespondencija, nešto više vremena i poznavanja photoshopa i pixella zahtijeva montiranje fotografija, a obavještajci kažu da napredne tehnologije omogućavaju da se od samo 30 sekundi nečijeg glasa lažira kompletni govor neke osobe. Kada se već takav sadržaj isfabricira, vrlo ga je jednostavno plasirati na internetu i osigurati da u kratkom vremenu dospije do velikog broja korisnika. Kada već znamo da se sve to može vrlo lako lažirati, onda se i autentične, ali za nekoga sporne dokumente, SMS-ove, fotografije i sl. vrlo lako može diskreditirati i proglasiti fake uradcima. To je samo jedan dio priče i odnosi se na “tehničku” dimenziju, međutim takva relativizacija duboko zabrinjava.

>> Kronologija afere lažnih SMS-ova

Kako vjerovati ljudima

Ako sve može i ne mora biti, onda to znači da je povjerenje u institucije države potpuno urušeno. I na tome, ponajprije, imamo zahvaliti političkoj eliti koja od osnutka države sustavno potkopava kredibilitet države i svih njenih stupova, a posebno u posljednje vrijeme kada su političko licemjerje, trgovina, pa vrlo vjerojatno i politička korupcija dosegnuli svoj vrhunac. Kako vjerovati ljudima koji predstavljaju zakonodavnu i izvršnu vlast, a koji su u stanju zbog svojih fotelja pretrčati iz oporbe u vlast koju su donedavno (tobože) prezirali, odnosno vlasti koja je zbog političkog opstanka u svoje redove prihvatila i osumnjičene za kaznena djela (Tomislav Saucha) i one s kojima se (tobože) svjetonazorski uopće ne slaže i čiji su prvaci nekada (Vesna Pusić i Stipe Mesić) bili crvena krpa njihovim biračima i članstvu. Vlada premijera Plenkovića, koliko god on ostavljao dojam čistog i poštenog političara europskog ranga, obilježena je trgovačkom, uhljebničkom, foteljaškom, a možda i korupcionaškom parlamentarnom većinom. Kada se stvari deriviraju iz tog korijena, onda ne čudi da javnost s oprezom ili uopće ne vjerujući dočekuje Vladine (verzije) istine.

Kako prepoznati fotomontažu Specijalist za obradu fotografija prokomentirao nam je montažu ministra Tolušića i prostitutke

Politička elita, dakle, urušila je povjerenje i u Sabor i u Vladu, kao izvršnu vlast, ali bolje ne prolazi ni Ustavni sud, kao reprezent sudbene vlasti, jer se u konačnici i suci tog suda biraju politički, u parlamentu. A po sadašnjem omjeru snaga najveći su odraz HDZ-ove volje. Vlada zato ima problema i kada uvjerava javnost da premijer Plenković nije znao za namjere grupe Borg u slučaju Agrokor (da ljudi koji su pisali lex Agrokor preuzmu unosne poslove u ili za Agrokor), i kada tvrdi da za referendum o izmjeni izbornog zakonodavstva nije prikupljeno dovoljno potpisao, kao i kada tvrdi da su ih Amerikanci do zadnjeg trenutka uvjeravali da će odobriti Izraelcima prodaju F16 Baraka.

Vlada posebno ima problema s posljednjom aferom u čijem je središtu ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić jer je način na koji ju je predstavio tjednik koji je objavio fake fotografije i podržala sama Vlada prilično šupalj i s nevjerojatnim detaljima. Tako se nespretno kao krunski dokazi fotomontaže predstavljaju cipele koje nosi ministar, a to su one špic vrha, dok muškarac na fotografiji ima zaobljeni model. Zatim sat, jer ministar je rekao agentima SOA-e da on nema uru s bijelim remenom poput muškarca na spornoj fotografiji te da prsten ne nosi na srednjem prstu. Osim toga, ministar ima debele i kratke prste, a muškarac na fotografiji elegantnije, dugačke. Pretpostavljamo da je analiza SOA-e ipak bila stručnija od predstavljene u medijima, ali po svemu što je izašlo u javnost i ministar i agenti SOA-e izvrgnuti su potpunoj sprdnji. Iako je, zaista, posao SOA-e biti servis u službi premijera i predsjednice RH, pa se u startu vjeruje da će njihove analize i obrade ići u korist državnog vrha, i SOA-in ugled u javnosti je nagrizen.

Tolušić Kome je stao na žulj? Tolušić o fotografijama: Potraje li istraga, bit će 'pojeo vuk magare'

Opskurni portali i emisije

I dok se javnost zabavlja i sprda na račun ministra, premijer i predsjednik Sabora zdvajaju o najpodmuklijem pokušaju udara na Vladu. Istovremeno, objavom lažnih fotografija pozornost javnosti skrenuta je s aktualnih Vladinih afera – propalog posla stoljeća, odnosno nabave aviona, ali i s Plenkovićeva obračuna s Nikolom Grmojom jer mu je mostovac dobacio da je anemičan. Robert Kopal, premijerov savjetnik za nacionalnu sigurnost, odmah nakon objave spornih fotografija, u HRT-ovoj “Temi dana” rekao je da je riječ o “deep fakeu”. Kopal, bivši glavni analitičar SOA-e, izgleda je i tvorac kovanice o hibridnom ratu, odnosno ratu dezinformacijama, što je premijer Plenković obilato koristio kad god su u javnosti plasirane informacije koje mu nisu išle u korist ili su njega i Vladu stavljale u središte afera. Plenković je očito shvatio da je previše koristio, bolje rečeno zloupotrebljavao sintagmu “hibridni rat” pa ju je zamijenio “fake newsom” ili ako se uhvati sintagme “deep fake”. E, sada.

Naravno, u javnost se posebice preko opskurnih portala i TV emisija, često plasiraju dezinformacije kojima je cilj diskreditacija određenih centara moći, političara iz oporbe ili većine, ali i same Vlade i njenih čelnih ljudi. Međutim, ako se gotovo svaka za Vladu negativna informacija proglasi hibridnim ratom, onda je jasno da se pila okreće naopako. Zato i ne začuđuje što je dio javnosti negativno i posprdno prihvatio informaciju o tome da Vlada, jer je RH članica Europske unije, u sklopu europskog akcijskog plana kreće u borbu protiv fake newsa. Prvo, fake news je kao sintagma lansirana iz tabora američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je sve kritike na svoj račun proglasio lažnim vijestima. On fake news koristi za diskreditaciju američkih medija, pa je ta sintagma već dobila negativnu konotaciju. U intervjuu za jednu od ovdašnjih televizija, Martin Baron, glavni urednik legendarnog Washington Posta, upravo objašnjava kako u Americi povjerenje u medije raste otkako je Trump predsjednik i kako mediji manje nego ikada imaju povjerenje u istinitost informacija koje dolaze iz Bijele kuće.

>> Hrvatski političari koji su se spominjali u seks-aferama

Američki novinari sve više se okreću vlastitim istragama i neovisnim izvorima nego što vjeruju informacijama državne administracije. Baron u tom intervjuu baš objašnjava kako mnogi lideri u svijetu kopiraju Trumpa i koriste sintagmu fake news za napad na medije. U hrvatskim okvirima, Vlada koja i sama proizvodi fake news ili, blaže rečeno, počesto spina, treba osmisliti pravni okvir za suzbijanje fake newsa. Ne sporimo da je nužna zakonska regulativa koja će uvesti red u objave na internetu, posebice kada je riječ o govoru mržnje, ksenofobiji, rasističkim objavama, prijetnjama i slično. Treba i jasno upozoriti kada se, najčešće na sumnjivim portalima, prenose lažne vijesti, ali ne smiju se kritike proglašavati lažnim vijestima. Vlada bi, prije svega, trebala poraditi na vlastitom kredibilitetu i povratku povjerenja u institucije, ako je to uopće više moguće nakon svih političkih transfera i akrobacija. Zabrinjava da trenutačno u društvu ne postoji ni jedna institucija u koju javnost ima povjerenje i koju se smatra relevantnom i vjerodostojnom.

Tomislav Tolušić, ministar poljoprivrede Glavni urednik Nacionala: 'Izvor je donio fotografiju Tolušića i rekao da je u strahu za svoj život zbog toga'

Nepovratno zglajzali

Unatrag nekoliko godina ta je figura bio guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski. Njegove analize i ekonomske prognoze u javnosti i medijima dočekivane su kao neprijeporna istina, a guverner je uživao velik ugled. Rohatinski je proglašavan i najboljim komunikatorom jer su njegove poruke bile jasne, nisu podilazile centrima moći, a javnost im je nadasve vjerovala. Nažalost, i guvernerova zvijezda je potamnjela kada se doznalo za aferu s tvrtkom koju je od njegove supruge kupio Ivica Todorić, kod kojeg se u Agrokoru Rohatinski i bio sklonio nakon isteka mandata. Nakon Rohatinskog, u Hrvatskoj nema osobe ili institucije čijoj bi se riječi i djelima vjerovalo. Uostalom, borba protiv fake newsa i rastućeg populizma posljedica je koju su proizvele mainstream stranke koje su se potpuno odvojile od naroda i zglajzale u nepodnošljivi klijentelizam, elitizam, uhljebništvo i borbu isključivo za osobnu korist. I sad bi mainstream trebao uvesti red u društveno-politički nered kojeg je sam uzrok i koji je sam proizveo. Prilično apsurdno, umjesto da metlom prvu zamahnu u svom kaosu.

>> Specijalist za obradu fotografija prokomentirao nam je montažu ministra Tolušića i prostitutke

Hrvatski Telekom i Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM)
Generacija NOW
Pobjednički tim natječaja Hrvatskog Telekoma i IRIM-a: „Definirali smo i napravili svoj standard IT učionice – onakav kakav kod nas još ne postoji“

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar magarac.jozo
    magarac.jozo:

    Hmmm... prije je bilo poželjno biti MUŠKO...znate- Bill i Monica Levinsky.... a sada je kao sramota sprašiti žensku ( koja želi biti sprašena)* ali nije sramota biti homić..... kaj je to jedan video ili slika?... ništa... mi prašimo žene, a ... prikaži još! ne koljemo ljude... pogledajte Severinu... dok nije objavljen video, bila je obična pjevačica.....

  • Rocky.Zg:

    “Zabrinjava da trenutačno u društvu ne postoji ni jedna institucija u koju javnost ima povjerenje i koju se smatra relevantnom i vjerodostojnom.” Baš tako. Po tome ćemo pamtiti Plenkovića i njegovu vladu. I zbog toga Hrvati bježe iz svoje domovine ... prikaži još! u tolikom broju da to zovemo egzodus. Nema vjere u institucije naše države, nema nade u promjene, nema reformi- i ljudi bježe u Njemačku.

  • stefj:

    Interesantno je u svemu ovome da se nitko nikada nije zapitao kako cure informacije, tko prodaje i dijeli podatke, zašto itd... Nije toliko problem u sudovima i postupcima, već u tome da se radi političkog cilja puste željeni podaci u ... prikaži još! novine, mediji naprave atmosferu linča, narod prema medijima donese osudu, a onda sudu za to treba 100 godina, drugu stranu, koja, eto nema svog novinara, nitko ne čuje, a kada sve s argumentima i izađe na vidjelo, em je prekasno, em nitko ne vjeruje... I što vlada sada radi? Umjesto do pogleda gdje to curi u državi, ona ide uvesti cenzuru. Tko zna, možda ćemo za koju godinu ponovo na srednjem valu slušati Radio slobodna Hrvatska...