Naše trenutačno vanjskopolitičko i sigurnosno stanje najteže je i najriskantnije od završetka rata. Zadnje što nam je trebalo jest da nam se predizborna kampanja poklopi s ovakvim trenutkom, u kojem konstrukcija ujedinjene Europe pod migrantskim valom puca po šavovima, sto tisuća ljudi nam ušetava u zemlju kao u parkić, Rusija nakon američkog brljanja vojno intervenira u Siriji, a Milorad Dodik najavljuje referendum u studenom, što bi moglo zaoštriti situaciju u susjednoj BiH. Sve to odjednom postaje nevažno jer je predizborna kampanja kod nas već tradicionalno vrijeme u kojem nijedan politički akter ne želi ni o čemu razmišljati više od mjesec-dva unaprijed i činiti bilo što što nije u funkciji kampanje i dodvoravanja dijelu biračkog tijela na koje pretendira.
U bajkovito doba kampanje sve što se događa poima se, interpretira i javnosti prezentira isključivo u optici izbora. Datum ćemo uskoro dobiti, a početno, lošim komentatorskim jezikom rečeno, „odmjeravanje snaga" već je počelo. Vladajuća stranka otvorila je igru motivacijskim skupom u zagrebačkom Domu sportova. Ono što se iz ovog neformalnog starta kampanje zasad može iščitati jest da SDP, iznenađujuće, formalno nastupa „tuđmanovski", a HDZ sadržajno djeluje „račanovski", u smislu „odlučnog možda" i izbjegavanja zauzimanja jasnog i čvrstog stava o gorućim pitanjima države i društva.
Da su se govori, skandiranja i parole poput onih viđenih na prošlotjednom SDP-ovu „motivacijskom skupu" dogodili prije trideset godina, današnje SDP-ovce bi njihovi stranački prethodnici pohapsili zbog hrvatskog nacionalizma.
Famozni „motivacijski skup", PR-umotvorina uvezena iz Amerike, za naše oko je još uvijek pomalo neobičan događaj, u kojem partijsko rukovodstvo, ležerno odjeveno, sjedi u krugu oko govornice, kao na skupnoj terapiji, dok baza, natiskana koncentrično oko njih, maše zastavama i plješće. Izvikuju se slogani, skandira se, maše, gestikulira, sve je puno metaforičkog govora, s puno emocija, a malo brojki i konkretnih teza. Na zadnjem SDP-ovu Milanović tako pjesnički kaže: „Dragi prijatelji, mornari, kapetani duge plovidbe, lavice i lavovi, idemo po pobjedu." Metafora mornara i kapetana je nezgodna, jer su mu se tri morska vuka, ministri Hajdaš Dončić, Zmajlović i Lorencin dva dana ranije, prilikom okretanja oko bove na regati Latinsko idro kod Murtera, prevrnula s leutom i umalo utopila, što je prvi slučaj prevrtanja te vrste broda u povijesti regate. Vlasnik nesretnog broda i predsjednik udruge Latinsko idro Željko Jerat rekao je da je toj nezgodi "kumovalo" neiskustvo te da posada nije bila "uigrana". Svaka sličnost s hrvatskom državom je slučajna. Metafora lava, pak, odnosila se valjda na stare partijske kadrove koji nikako da riknu.
Nacionalistički skup u Domu sportova prštio je domoljubljem, skandiralo se kao u transu „Hrvatska, Hrvatska" i prozivalo „beogradsku čaršiju", u tolikoj mjeri da se čovjek upita je li riječ o skupu HDZ-a 1990. ili Partije 2015. Uz hrvatovanje, SDP-ovi lavovi i mornari duge plovidbe oštro su prijetili stranim bankama, iz čega se da zaključiti da je recept koji im je američki spin-doktor prepisao za ovu kampanju: „Domoljublje plus socijalni populizam, u opetovanim dozama."
Na SDP-ov tuđmanizam, HDZ u pogledu ključnih problema zasad nudi račanovski odlučno „možda", što se najbolje vidi na primjeru prve migrantske krize. Nakon što je višetjedna pripremna medijska manipulacija dobrim dijelom narkotizirala ne samo javnost već čini se i vlast, svjedočili smo potpunoj nepripremljenosti za migrantski val, a potom brzom prelasku na plan B, iz kojeg se vidjelo da stajalište vladajućih, suprotno javno deklariranom humanizmu, ipak nije „Dobro nam došli", već maksimalno „Dobro nam prošli", uz izostanak jasnog plana C, ako se fizički zatvore granice na sjeverozapadu. Usred te krize, zbunjenoj i uplašenoj javnosti koja u takvoj situaciji traži čvrstinu, odlučnost i pouzdanost, HDZ u medijima nudi Gordana Jandrokovića. Izgleda da se, prema staroj matrici, još uvijek previše brinu o mišljenju Bruxellesa i američkog veleposlanstva. Izostankom jasnog stava prema migrantskoj krizi, pri čemu su se zadovoljavali time da nastupaju blago suprotno onome što bi trenutačno zastupao Milanović, propustili su poentirati i riješiti izbore već na tom pitanju. Pogotovo nakon petljanja vladajućih oko priprema na Prevlaci.
Predizborna priča i slika koja se nudi javnosti djeluju kao kombinacija šminkanja i Pavlovljeva efekta. Šminkanje ističe bolje strane, a prikriva loše. Istakni lijepe oči, a prikrij bubuljice na nosu, ili gurni u prvi plan Lalovca i Kotromanovića, a skrij Jovanovića i Frljića. Pavlovljev efekt igra na nesvjesno povezivanje ugodnih emocija s proizvodom koji se nudi. U svemu tome uvijek postoji rizik pada u karikaturalnost, pogotovo kada se umeću američki obrasci u naš kontekst, kao u slučaju političara koji odjednom bez kravata, u košuljama, trapericama i tenisicama sjede ukrug kao drugari pa se motiviraju mantrajući kako su postigli velike uspjehe i tako bodre jedan drugog, a usput motiviraju i prisutnu publiku. Iz dosad kod nas viđenog može se zaključiti da bi motivacijski skup trebao biti neka kombinacija skupne terapije i masovne hipnoze.
Semiotika nas uči kako znakovi dobivaju značenje ovisno o kontekstu. Crnina je u nekim dijelovima svijeta znak žalosti, u drugima je to bijela odjeća, podrigivanje je u nekim kulturama neuljudna grozota, a u drugima znak gostinske zahvalnosti. Mladac u odijelu i kravati u Americi može konotirati ozbiljnost i pouzdanost, no kod nas još uvijek djeluje sumnjivo, kao prevarant, član stranačke mladeži ili Jehovin svjedok.
Motivacijski skupovi i druga predizborna čudesa po američkom modelu, presađeni u naš kontekst, djeluju pomalo kretenski. Sreća po naručitelje tih PR-celofana je što kampanje malo utječu na konačni rezultat, iako nekada i to malo može biti presudno. „U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače" biser je prošle SDP-ove kampanje, u kojoj su, unatoč stupidnim sloganima, ipak pobijedili, točnije, korumpirani i kompromitirani postsanaderovski HDZ se urušio i izgubio.
Osim migrantske krize, neočekivan događaj na početku kampanje, koji bi dijelom, istina puno manjim, mogao utjecati na ishod izbora, jest i štrajk prosvjetara. Na prvi pogled čini se besmislenim štrajkati i pregovarati na samom kraju mandata Vlade, kad je Sabor već raspušten i ne zna se tko će biti na vlasti za dva mjeseca.
No ako se brzo okonča, štrajk bi na koncu mogao ispasti, svjesno ili ne, za prosvjetare korisno cimanje, koje je natjeralo i vladajuće i oporbu da počnu davati obećanja o tom pitanju. Što će od toga ostvariti ionako ih previše ne zabrinjava jer su svjesni da se s lakoćom obećanja prije izbora može mjeriti samo brzina zaborava nakon njih.
>> Pročitajte cijeli program HDZ-ove Domoljubne koalicije
>> SDP o ratu plakatima: To je napad lažnim brojevima na koalicijsku Vladu
Nino, sve stoji kao i obično... ali naslov članka ti je sav nekako izgužvan i prenapregnut...čini se kao da će ekplodirati svaki čas... Naime, riječ "tuđmanovski" jednostavno želi pobjeći čim dalje od riječi "sdp", kao što i riječ "HDZ" jednostavno ne može otrpiti prisutnost riječi "račanovski". To jednostavno ne ide (skupa). :)