Sa sociologom dr. sc. Dragom Čengićem, koji se bavi sociologijom modernog društva i ekonomskom sociologijom, razgovarali smo o aktualnoj političkoj situaciji.
Kako komentirate odustajanje HDZ-a od tripartitne vlade?
Razgovor između vodstva HDZ-a i SDP-a, prije dolaska na subotnji razgovor s vodstvom Mosta, pokazuje da nema iskrene volje među svim sudionicima za tripartitnom vladom. SDP je, budući da se čini da je svjedočanstvo Karamarka o njihovim razgovorima prije sastanka s Mostom vjerodostojno, iskazao zavidnu razinu prijetvorničkog ponašanja. Objašnjiva je jedino idejom stalnog držanja kratkoročne političke inicijative u pregovorima te snažnom željom da se ostane pošto-poto na vlasti. HDZ bi kao relativni pobjednik ulaskom u tripartitnu vlast možda najviše izgubio, a ovakvim odstupom čuva politički i “moralni” pregovarački kapital, možda i na dulji rok.
Je li bit dosadašnjih pregovora sve za vlast, a vlast nizašto?
Tripartitna vlada je eksperiment, nezabilježen kod nas, jer se u nas politika ne shvaća kao prostor suradnje i s onima koji drukčije misle. Nismo domislili vladanje državom za čije je funkcioniranje mišljenje drugog važno bez obzira na to je li na vlasti ili ne. Pitanje je tko je s čime ulazio u pregovore, no Most je krenuo s mesijanskom pozicijom da se ključni protagonisti dovedu za pregovarački stol i od ideje da kontingencijsku političku moć pretvori u novu paradigmu upravljanja zemljom. No, kako ostvariti taj cilj ako partneri drže fige u džepu? A dosadašnji tijek pregovora ruši i moralni kapital Mosta.
No, je li se dogodila prostitucija politike s obzirom na to da su glavni akteri mijenjali mišljenje iz dana u dan?
Možemo govoriti i o tome do neke mjere kad je riječ o dvjema velikim strankama. Napustili su uska gledišta da je suradnja s tzv. crnom stranom nemoguća i reterirali. Vezivno tkivo moguće suradnje su reforme, a HDZ je mahao nekim reformama u predizborno vrijeme, pa se čini da je manje izgubio na vjerodostojnosti. Problem je s pozicijom SDP-a i partnera što u očima šire javnosti to nije bila reformska vlada jer je u mnogim područjima bilo upitno racionalno upravljanje sustavima.
Bi li za državu bila bolja tripartitna vlada od koalicije Mosta i Hrvatska raste ili novi izbori?
Nepoznanica je što se događalo u pregovorima kad je riječ o sadržaju reformi. Tripartitna vlada, ako bi provela reforme, bila bi racionalnije rješenje nego novi izbori i raspirivanje političkih strasti jer je ekonomska situacija neizvjesna. Političke okolnosti u bližem i daljem susjedstvu ne idu na ruku komotnom shvaćanju problema vladanja državom. U koaliciji s Hrvatskom raste Most će biti slabija strana, uz to što je bitno s kakvim namjerama ide SDP u tu koaliciju i koliko je s postojećim kadrovima voljan odstupiti od dosadašnjeg načina rada. Most ne bi izgubio na vjerodostojnosti da u situaciji ako nije moguća tripartitna vlada odustane od te koalicije i da se ide na nove izbore.
O čemu sve ovisi hoće li Most uspjeti sačuvati svoj obraz?
O tome kako će se ponašati na vlasti i politički profilirati. Most je heterogena skupina, nastao kao reakcija na neracionalnosti u društvenom i političkom sustavu pri čemu još imamo dileme kako su se njegovi članovi organizirali u predizborno vrijeme. Pojavio se na sličan način kao ekološki pokreti u kojima se angažiraju građani raznih profila. Zamislite sad ti se građani odjednom nađu u poziciji da vladaju gradom srednje veličine. Sve nevažne podjele između njih po obrazovnoj, profesionalnoj i nekoj drugoj liniji postale bi bitne s obzirom na to kako razumiju politiku i mogu li djelovati u realizaciji operativnih politika. Važno je da svi dokumenti kojima bi se realizirala koalicija budu javni, da javnost ima uvid tko se na što obvezao. Pitanje je i što je jamstvo da će se potpisani dogovori i poštovati u fazi izvedbe. Most bi na tome trebao inzistirati ako mu je stalo da sačuva svoj obraz.
Je li Most socijalno osjetljiv ili o tome ne možemo ništa još zaključivati?
Rano je još o tome zaključivati jer Most nije došao s gotovim rješenjima socijalnih i drugih problema. Jedan dio njegove “misije” sastoji se u tome da se kroz dijalog s drugim stranama definiraju potrebne reforme. Most će imati i problem kako definirati svoj odnos s članovima poslovne elite. Osobno me zanima, bude li se išlo u reforme koje će omogućavati lakše poslovanje poduzetnicima, što će se tražiti od te iste ekonomske elite zauzvrat. Hoće li se ona obvezati da više zapošljava ljude i pod kojim pretpostavkama?
Zemlja je ugrožena demografski i gospodarski, a građani egzistencijalno. Zabrinjava li to dovoljno političku elitu i jesu li uopće svjesni toga?
Ne zabrinjava, barem dosad nije, a to se vidjelo iz ključnih tema u kampanji i po načinu proizvodnje neprijatelja na suprotnoj strani. Nitko do pojave Mosta nije pozivao na racionalniji javni dijalog. I kad je predsjednica pozivala predstavnike ključnih stranaka na razgovor o nacionalno važnim temama, to se događalo kao neka vrsta prisile, kao nepotreban odlazak na razgovor koji ničem ne vodi! Odgovorne stranke se u drugim državama tako ne ponašaju.
Mislite li da je to posljedica toga što politička elita ne osjeća ekonomsku ugroženost na svojoj koži?
Vjerojatno, no pitanje je i kako ju osjećaju drugi društveni slojevi. Osjećaju je socijalno ugroženi, nezaposleni, zaduženi građani i dio poslovne elite koja sve teže izdržava međunarodnu konkurenciju.•
>> Stručnjaci: Za državu bolji novi izbori nego nestabilna vlada
Ne znamo što se događalo iza zatvorenih vrata, no izgleda kako nisu svi pratili ni ono što se događalo pred očima javnosti. Naime, dr.Čengić je očito propustio zamijetiti izjavu glasnogovornika MOST-a u kojoj je rekao da je HDZ pristao na oba njihova uvjeta (prvi je bila tripartitna vlada) i čak savjetovao SDP-u da prepiše njihove odgovore ako želi da MOST i s njima nastavi razgovor. Minimum objektivnosti zahtijeva uvažavanje činjenica, a one jasno govore da što se prijetvornosti tiče, nema baš nikakve razlike između HDZ-a i SDP-a. Primjerice, Karamarko govori kako MOST i SDP sad govore o podjeli ratnog plijena zato što dualni odnos nije ono što je MOST tražio, a zaboravlja da se prije nekoliko dana, dok se Milanović nije predomislio, sam hvalio dualnim razgovorom "s kolegama iz MOST-a". Ne valjda o vremenu, već o istim stvarima koje su sad na dnevnom redu. A što se tiče MOST-a, sa svojih 15 zastupnika bi u svakoj vladi, bez obzira s kim, bio slabiji partner. I potpuno jednako ne bi mogao biti siguran da bi se sve potpisano ispoštovalo. U našoj je politici to tako, MOST nije nikakav izuzetak. Nikome ne možeš do kraja vjerovati, ni kad potpiše nešto (npr. Petrov onu izjavu kod bilježnika) i svi prvenstveno gledaju korist za svoju političku opciju. Nažalost, nitko još nije zaslužio da ga se izuzme od takve ocjene.