Skulptura Ivana Meštrovića “Djevojka s lutnjom” vrijedna 115.000 kuna, skulptura istog kipara “Majka i dijete” vrijedna 255.000 kuna, slika Vlahe Bukovca “Sestra Ane na taraci” vrijedna 120.000 kuna, slika Jerolima Miše “Stara pralja” vrijedna 225.000 kuna, “Skulptura” Dušana Džamonje vrijedna 300.000 kuna, “Meandar” Julija Knifera vrijedan 200.000 kuna, slika Vjekoslava Karasa “Plesačica tarantele” vrijedna 350.000 kuna, slike Emanuela Vidovića, Ivana Lackovića Croate, Slave Raškaj, Miroslava Kraljevića, Miljenka Stančića..., kipovi i skulpture Kažimira Hraste, Dušana Džamonje... Ne, nije to popis izložbenih primjeraka iz nekog muzeja ili popis umjetnina pripremljen za kakvu aukciju. Riječ je o popisu umjetnina iz (pre)bogate kolekcije Nadana Vidoševića, bivšeg predsjednika Hrvatske gospodarske komore (HGK), kojem se na zagrebačkom Županijskom sudu sudi u aferi HGK-Remorker.
Imati nije grijeh, ali...
S nekoliko svojih suradnica Vidošević je optužen da je iz HGK preko tvrtke Remorker Igora Premilovca izvukao oko 39 milijuna kuna. Zbog tih optužbi uhićen je sredinom studenog 2013. te je neko vrijeme proveo i u Remetincu. Nakon što je uhićen, javnost je doznala i da su Vidošević i njegova obitelj basnoslovno bogati pa se tako otkrilo da je u svom posjedu imaju ukupno 26 nekretnina, brojne umjetnine, zbirku oružja, preparirane životinje, među kojima je najvažnije mjesto zauzimao polarni medvjed... USKOK u optužnici navodi da nerazmjer u prihodima i rashodima Nadana Vidoševića i njegove obitelji iznosi 39 milijuna kuna, a Vidošević će tijekom suđenja morati dokazati i da je na zakonit način stekao sve što ima. Na tu se temu već izjašnjavao pa je tako na početku suđenja u siječnju 2017. kazao:
Video - Nadan Vidošević, bivši predsjednik HGK, pušten iz pritvora u Remetincu
– Za hrvatske prilike sam dobro situiran. Mislim da nije sramota kada imate skoro 60 godina i kada ste svojim radom i svojim sposobnostima nešto napravili u životu. Mislim da to nije krimen. Imati nije grijeh. Grijeh je steći nešto nelegalno.
Je li Vidošević “griješio” dok je stjecao sva svoja blaga, na kraju će utvrditi sud, a za sada su mu nekretnine pod blokadom, a umjetnine te stare knjige, preparirane životinje i kolekcija oružja oduzete su mu te stavljene pod pasku države. Vidoševićevo umjetničko blago do pravomoćne presude te utvrđenja je li sve to što ima stekao na zakonit način čuva se u Muzeju za suvremenu umjetnost u Zagrebu te Arheološkim muzejima u Splitu i Zagrebu. Dio starih rukopisa koji su kod njega nađeni čuva se u Državnom arhivu. A Vidoševićeva umjetnička kolekcija stvarno je impresivna. Nakon što je u studenom 2013. uhićen istražitelji su danima u njegovoj vili na Prekrižju prvo popisivali, a zatim iznosili umjetnine.
A tih je umjetnina, proizlazi iz elaborata koji je u tu svrhu napravljen te je sada sastavni dio sudskog spisa, samo u vili na Prekrižju bilo 444!? Bilo je tu svega; mramornih, brončanih i drvenih skulptura, crteža, karikatura i slika gotovo svih značajnijih hrvatskih slikara. Cijela ta zbirka od 444 umjetnine procijenjena je na 14,3 milijuna kuna, a iz popisa onog što je nađeno kod Vidoševića, očito je da je imao vrlo profinjen ukus. Jer osim već spomenutih Meštrovića, Vidovića, Stančića... Vidošević je u svojoj kolekciji imao i slike te grafike Vasilija Jordana, Otona Glihe, Miroslava Šuteja, Đure Pulitike, Vjekoslava Karasa, Nives Kavurić-Kurtović, Munira Vejzovića... Svaka izuzeta umjetnina popisana je tako da se uz njezine generalije – ime, ime autora, godinu nastanaka, tehniku kojom je napravljena – navodi i porijeklo ako ga ima, moguća oštećenja te procijenjena vrijednost u kunama.
Iz procjene novčane vrijednosti tih umjetnina očito je da je Vidošević kupovao sve što mu se sviđalo bez obzira na to koliko košta. Tako neke slike, fotografije ili sitografike vrijede svega nekoliko stotina kuna, dok druge vrijede nekoliko stotina tisuća kuna. Najskuplje procijenjena slika je Karasova “Plesačica tarantele” koja vrijedi 350.000 kuna. Iako je vrijednost 444 umjetnine koje je Vidošević držao u vili na Prekrižju procijenjena na 14,3 milijuna kuna, koliko je on novca doista u zbirku uložio, teško je reći. O tome je tijekom suđenja iskazivao Igor Zidić, povjesničar umjetnosti, koji je pojasnio da je zadnja procjena vrijednosti Vidoševićevih umjetnina rađena 2015. te je dodao da se od tada dosta toga promijenilo.
– Ne znam po kojim je cijenama Vidošević nabavljao umjetnine, ali znam da ih je nabavljao godinama. Kada bih danas radio procjenu, ona bi bila sigurno niža jer se tržište umjetnina urušava. Kada sam radio procjenu, u obzir sam uzeo tržišne cijene te važnost pojedinog autora. Nekim autorima, kao što su Bukovac i Vidović, cijena ne pada bez obzira na ekonomske prilike – kazao je Zidić u iskazu na sudu u kolovozu 2018.
Osim u vili na Prekrižju, Vidošević je umjetnine imao i na svom imanju u Gorskom kotaru, kao i u kompleksu kuća koje ima u Omišu. Umjetnička zbirka oduzeta iz Gorskog kotara, među kojima su drvene skulpture Šime Vulasa, vrijedne 100.000 i 150.000 kuna, procijenjena je na 400.000 kuna. Iz tri kuće obitelji Vidošević kod Omiša oduzete su umjetnine ukupno vrijedne oko 72.200 kuna. U oči upada da je, kada su kuće u Omišu u pitanju, uglavnom riječ o umjetninama čija se vrijednost kreće između 150 i 5000 kuna, a među autorima čije su umjetnine krasile zidove tih kuća su Andrija i Vlado Jakelić, Josip Botteri Dini, Munir Vejzović... No tu nije kraj popisu umjetnina u Vidoševićevu vlasništvu, jer je pet umjetnina vrijednih 372.000 kuna, među kojima su i slike “Portret žene” Marina Tartaglie, “Brklja” Miljenka Stančića i “Unutrašnjost splitske katedrale” Emanuela Vidovića, oduzeto od Jasne Mraković Grubić.
Ona je na početku postupka bila suoptužena s Vidoševićem, no priznala je krivnju te je uvjetno osuđena. Iz podataka u sudskom spisu ispada da Vidošević posjeduje oko 500 umjetnina, slika, kipova i grafika, vrijednih malo manje od 15 milijuna kuna. No to nije sve što je Vidošević od umjetničkog blaga posjedovao. Jer imao je on i jednu amforu, vrijednu oko 1000 eura, a kako je došao do nje, nejasno je. Osim toga, imao je i kolekciju starih karata (zemljovida) vrijednu oko 58.800 kuna te starih knjiga i rukopisa vrijednih 432.181 kunu. Što se tiče karata, uglavnom je riječ o bakrorezima, autora mahom iz 16., 17. i 18. stoljeća koji su izrađivali karte tadašnje Dalmacije.
U Vidoševićevoj kolekciji karata najvrednija je karta Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije koju je u 17. stoljeću izradio Ioannes Blaeu, nizozemski kartograf. Vrijedi 9500 kuna, smatra se zemljovidom koji imao osobitu vrijednost za kulturno i povijesno nasljeđe RH, sugerirano je da ju se proglasi i kulturnim dobrom od nacionalne važnosti. Onaj koji je radio procjenu naveo je da ju je moguće imati u privatnom vlasništvu ako je stečena na zakonit način. Ta opaska navedena je uz sve karte koje su oduzete od Vidoševića, no ni za jednu se ne navodi kako je završila u Vidoševićevoj zbirci. Za neke karte koje on ima, navodi se i da primjerci ili faksimili istih čuvaju u Državnom arhivu, NSK ili Hrvatskom povijesnom muzeju. Da je Vidošević ljubitelj povijesti, pogotovo one splitske i dalmatinske, može se zaključiti i iz popisa starih rukopisa koji su mu oduzeti. Riječ je o ukupno 47 što knjiga što rukopisa čija je ukupna vrijednost procijenjena na 432.181 kunu.
U zbirci i prva povijest Crkve
Pojedinačno, vrijednost izuzetih knjiga kreće se od 300 do 50.000 kuna, a riječ je o knjigama koje se uglavnom bave istraživanjem povijesti, kako kulturne tako i etnografske baštine Splita i Dalmacije. Neke od izuzetih knjiga napisane su na latinskome, a Vidošević u svojoj kolekciji ima i Matiju Vlačića Ilirika, hrvatskog crkvenog povjesničara iz 16. stoljeća i njegovu knjigu “Magdeburška stoljeća”. Riječ je o prvoj sustavnoj pisanoj povijesti Crkve, a procijenjeno je da vrijedi 17.000 kuna. Vidošević ima i “Poruke za dobar život po primjerima svetaca” koju je napisao otac hrvatske književnosti Marko Marulić. Riječ je o engleskom izdanju koje je 1577. objavljeno u Antwerpenu, a procijenjeno je da vrijedi 25.000 kuna. U Vidoševićevu posjedu je i prvi tiskani rječnik hrvatskog jezika kojeg je izradio Faust Vrančić, “Ritual rimski” Bartula Kašića, “Kristijada” Junija Palmotića, “Šest knjiga o kraljevstvu Dalmacije i Slavonije” Ivana Lučića, kao i “Osnove sveukupne matematike” Josipa Ruđera Boškovića.
U Vidoševićevoj zbirci je i šesto izdanje “Smrti Smail-age Čengića” koje je napisao Ivan Mažuranić, kao i drugo izdanje Krležinih “Balada Petrice Kerempuha”... Kao najskuplja stara knjiga koju je Vidošević imao u svojoj kolekciji navodi se knjiga Adama Roberta “Ruševine carske Dioklecijanove palače u Splitu, Dalmacija”. Knjiga je procijenjena na 50.000 kuna, a 1764. godine napisao ju je Adam, engleski arhitekt koji je proučavao i snimio Dioklecijanovu palaču. U opaskama se navodi da je riječ cjelovitoj knjizi u dobrom stanju, no isto tako se navodi da se nije moglo utvrditi je li otuđena iz koje baštinske ili druge institucije.
Iz popisa umjetnina, knjiga i karata oduzetih Vidoševiću, očito je da je on veliki ljubitelj umjetnosti. A kako je do spomenutog umjetničkog blaga, čija je vrijednost ugrubo procijenjena na oko 15,6 milijuna kuna došao, pokušat će uskoro objasniti na sudu.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
E vidiš, maršal je takve po kratkom postupku rješavao....