Ovaj vikend internetom se proširila nevjerojatna vijest – da je Udruženje zaposlenika i poslodavaca privatnog sektora najavilo da će 2. i 3. prosinca održati štrajk upozorenja te da će tada biti suspendirane sve uplate prema državnom i lokalnim proračunima (PDV, porez na dobit, mirovinski i zdravstveni doprinosi, režije...). Ustvrdili su kako je hrvatsko gospodarstvo preopterećeno visokim porezima, koji su ujedno i glavna prepreka jačem gospodarskom rastu i povećanju materijalnoga blagostanja građana.
Naravno, tko je imalo upućen u poslovnu scenu, zna da takvo udruženje ne postoji. A ne postoji ni mogućnost takvog štrajka. Odnosno, poslodavac može štrajkati tako da ne uplati davanja državi, no to mu neće pomoći. Štoviše, država će na njemu samo zaraditi jer će se naplatiti i po davanjima i po zateznim kamatama. Znači, država bi samo trljala ruke od takvog štrajka.
Bila je to lažna vijest. Iako dobro zvuči. I lansirana je u vremenu kad imamo stalno na repertoaru javne i državne službe, štrajk prosvjetara, a da se malo tko pita kako preživljava realni sektor. Premijer je u jednom od svježih TV nastupa naglasio da je njemu jako stalo do privatnog sektora, da on mora biti okosnica gospodarstva i politike. Da je tome tako, njegov ministar financija nikad ne bi napisao, a premijer ne bi, recimo, odobrio zakonske promjene o doprinosima koje su stupile na snagu s početkom ove godine, i koje su dovele ili će tek dovesti do zatvaranja malih tvrtki, novih tvrtki, dovest će do još manjeg interesa za otvaranje novih tvrtki. Jer umjesto da država stimulira nove tvrtke, posebno male, da radi na promjeni mentaliteta, pa da raste i interes ljudi za ulazak u privatne vode, država radi upravo suprotno! Guši odmah na početku privatnu inicijativu i tjera ljude iz zemlje!
Na sve je to ovih dana javno upozorila i Lipa, udruga poreznih obveznika. No što to vrijedi kad više nitko ništa ne sluša. Ispada da je sve to samo obično lajanje na Mjesec.
Sjećate li se hajke bivšeg ministra rada Miranda Mrsića za vrijeme Milanovićeve Vlade, kad je prijetio kaznama onim poslodavcima koji isplaćuju sebi i radnicima minimalne plaće? On bi kažnjavao, prijetio, umjesto da su i on i njegov tadašnji šef radili na oživljavanju gospodarstva, na stimulativnoj poreznoj politici, na smanjenju poreza, doprinosa, na investicijskoj klimi...
Jer nije na državi i politici da određuje koliku će plaću isplaćivati poslodavac. Jedna je stvar minimalna plaća.
Ali iznad toga je samo stvar tržišta, porezne politike, ukupnog poslovnog ambijenta, kolike će plaće biti i u pojedinim tvrtkama i ukupno u državi.
Ministar Zdravko Marić neprestano je prijetio da mnogi nisu prijavljeni na puno radno vrijeme, nego na pola radnog vremena, primjerice. Makar je sve bilo po zakonu. I što je briga državu tko će koliko raditi? Ako će raditi pola radnog vremena, platit će toliko poreza i doprinosa.
Ali država je trebala dodatni novac. Nema kresanja rashoda, apetiti su sve veći, nema kresanja javne uprave, nema smanjenja državnog aparata... On samo još i dalje buja i smišljaju se svakakvi izgovori samo kako bi se dodatno zapošljavalo, u prvom redu po partijskom ključu. I onda je Marić oderao po tvrtkama, i još zadao minimalnu direktorsku plaću, da je odmah na početku oderao kožu ljudima koji su tek osnovali tvrtku. Apsurd je još veći ako se zna da su ljudi za otvaranje firmi dobili i stimulacije, a onda su kažnjeni jer su otvorili firmu. I prvo moraju zarađivati za državu, da joj plate sve što traži, a tek onda za sebe, ako što ostane. Badava su bila sva upozorenja struke, ekonomista, poslodavaca. Plati i šuti, to je glavna deviza države!
Iz Lipe su lijepo obrazložili da EU počiva na malom poduzetništvu: 99 posto tvrtki su mikro, male i srednje, i one kreiraju dva od tri radna mjesta! SAD i Kina još bolje stoje. Primjerice, samo 37 posto Europljana želi ući u svijet poduzetništva, a u SAD-u i Kini čak 51 posto njihovih državljana.
Znate li koliki postotak naših ljudi želi ući u poduzetničke vode? Samo 25 posto! To dovoljno govori na kojoj smo niskoj razini s privatnom inicijativom. I što naša država radi? Umjesto da stimulira, država nakaradnim zakonima i stalnim mijenjanjem propisa poručuje ljudima da je privatno poduzetništvo nesigurno, da ga se klone. Oni koji su u njemu valjda su luđaci! Samo dok jednom ne pukne proračunski balon. Ako, recimo, turizam “kihne”, bit će potop! Tko preživi, pričat će!
Čak 25% ?? Ljudi nisu ludi da ulaze u poduzetničke vode . Pa ko može nahraniti sve ove priračunske “hijene”?