Pretpostavimo da MOL pristane prodati svoju polovicu Ine Republici Hrvatskoj, onih 25 posto plus jednu dionicu koju je u srpnju 2003. kupio od hrvatske države, i preostalih oko 24 posto koje je u listopadu 2008. kupio od hrvatskih branitelja, bivših i tadašnjih zaposlenika Ine i ostalih hrvatskih građana.
Prve je dionice MOL kupio po 202 dolara, a druge po 546 dolara, pa je tako za polovicu Ine platio ukupno oko 1,833 milijarde dolara, što po današnjem tečaju iznosi oko 13,305 milijardi kuna. U 2008. Ina je raspolagala “dokazanim plus vjerojatnim” rezervama nafte i plina od 382 milijuna barela ekvivalenta nafte (boe), a proizvela je u Hrvatskoj 835,4 tisuće tona nafte i kondenzata te dvije milijarde kubika plina.
Na kraju 2014. rezerve su joj bile 213 milijuna boe, a u 2016. proizvela je 638 tisuća tona domaće nafte i kondenzata i tržištu isporučila milijardu i pol kubika plina domaćeg plina. Po količini energije kojom još “dokazano i vjerojatno” raspolaže, Ina danas vrijedi 40 posto manje nego kad je u nju ušao MOL.
Ako je cijena koju je platio MOL bila korektna, onda danas njegov udjel vrijedi oko osam milijardi kuna. No, s iscrpljivanjem domaćih nalazišta i nezaustavljivim prirodnim padom proizvodnje Ina će za šest-sedam godina raspolagati s još 40 posto manje energije, pa će toliko manje realno i vrijediti.
No, pretpostavimo da se Vlada premijera Plenkovića i MOL uspiju pogoditi da Hrvatska MOL-u za njegovu polovicu Ine plati osam milijardi kuna, koje će namaknuti tako što će hrvatskim građanima, mirovinskim i drugim fondovima te privatnim tvrtkama prodati četvrtinu HEP-a.
Pretpostavimo da nitko bitan u Hrvatskoj ne ospori tu cijenu, da se u zemlji formira konsenzus da se Inu po toj cijeni isplati kupiti, da se isplati i energetski, i politički, i strateški, i tržišno i na svaki drugi način.
Pretpostavimo da nakon svega Vlada doista iz fondova i s računa građana i poduzeća izvuče osam milijardi kuna, da za njih od banaka kupi milijardu eura i da te eure uplati u inozemstvo na račun koji joj dostavi MOL.
Što će se tada do goditi? Odgovor je vrlo jednostavan: Vlada premijera Plenkovića uništit će hrvatsku ekonomiju.
Ako Vlada novac za isplatu MOL-a ne pribavi iz inozemstva, ako HEP ne proda strancima (a Vlada upravo hrvatskim građanima želi omogućiti da uživaju u HEP-ovu profitu, kako je rekla potpredsjednica Dalić), tada će Vlada u Mađarsku poslati osam milijardi kuna iz domaće privatne potrošnje.
Za toliko će smanjiti domaću privatnu potražnju, da i ne govorimo o tome kakav će to biti udar na tečaj kune i vjerojatno na devizne pričuve Hrvatske narodne banke.
Za usporedbu, Plenkovićeva je Vlada provela opsežnu i potresnu poreznu reformu da bi privatnoj potrošnji u dvije godine ostavila samo 1,8 milijardi kuna više, računajući da će to pomoći proizvodnji, zapošljavanju, državnom proračunu. A sada četiri i pol puta toliko novca namjerava u trenu izvući iz privatne potrošnje! Prije nego što to napravi Vlada bi morala dobro razmisliti.
>> Inu se isplati samo jeftino kupiti pa skupo i brzo prodati
...naravno da se ne radi o novcima iz "privatne potrošnje" već se radi o fondovima ili štednji, što je ionako mrtvi kapital. Zašto bi bilo bolje koristiti strani mrtvi kapital pa da se dio dobiti HEP-a odlijeva vani? S drugeuge strane valjda će se nešto početi i profitirati od INE, ukoliko se kupi Mol-ov udio (?)... Pravo je pitanje zašto HEP onda sam ne digne kredit (ima dobar rejting a struja je vizavi budućih električnih vozila više nego perspektivna) i otkupi 50% INE od MOL-a?