Može li na minus tri Celzijeva stupnja biti plus 35? Odgovor je – može! Usprkos zakonima fizike, lijepo se to dalo vidjeti i osjetiti u nedjelju uvečer na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na koncertu Srca Isusova i Božje pobjede, na kojemu se okupilo sedam do osam tisuća mladih ljudi.
Nije to bio običan koncert, tj. poput ostalih. Ni prigodan, poput pukih adventskih i predbožićnih. Bio je to slavljenički koncert, odnosno javna manifestacija kršćanskog uvjerenja i glasno ispovijedanje vjere, što više i nije nekakva novost za zagrebačke trgove i ulice, npr. nakon koncerata na Katarininu trgu i molitve krunice na Kamenitim vratima, gdje se sad već okuplja oko tisuću mladih svakog utorka.
Novost bi, eventualno, mogla biti zaraznost toga fenomena, jer se u posljednjih godinu-dvije među mladima “virus vjere” nezaustavljivo širi, pa molitvene i slavljeničke zajednice, brojne druge poput ove dvije spomenute, okupljaju sve više i više upravo mladih, obrazovanih i urbanih ljudi, koji posve odudaraju od stereotipa da je vjera rezervirana za bakice i zatucane, kako na religioznost s prijezirom gledaju tobožnji zagovornici sekularizma, novovjeki ljevičari i liberali, buzuranti i dežurni medijski pljuckači.
Taj isti virus širi se istodobno i po crkvama i na ulicama i na trgovima. Ranojutarnje mise zornice, primjerice, postale su pravi hit posljednjih godina, a ovoga su adventa crkve, barem one zagrebačke, prepune ljudi.
I to upravo mladih, koji nakon njih hitaju na svoje fakultete, u škole, na radna mjesta. Dobri su to i vrijedni ljudi, koji nikoga ne tlače u svojoj okolini, ne prozelitiraju i ne razmeću se, ne psuju i ne pljuju, ne šire mržnju i nesnošljivost oko sebe, žive u čistoći tijela, psihe i duha.
Oni pomažu jedni drugima, priskaču upomoć nepoznatima, volontiraju i rade besplatno, izlaze ususret, dijele što imaju i jedni druge podupiru i ohrabruju. Posve suprotno od onoga što se sreće u današnjem svijetu, zar ne. Oni su suvremeni kršćani, slika današnje Crkve i njezin odraz u budućnosti.
Crkva je to koja niče, raste i buja iz svoga “podzemlja”. Tiha, snažna i moćna rijeka koja se valja izmičući često ne samo očima opće javnosti, nego čak i mnogima u crkvenim visinama, koji joj ne znaju stvarne ni širine ni dubine.
Izlasci na ulice i trgove, kao ove posljednje adventske nedjelje, pokazuju da se ne radi o šačici zaluđenih i izmanipuliranih, koji su se smrzavali ispod božićne pozornice. Ne, jer ova sila koja je zapalila Trg bana Jelačića svojim slavljenjem i molitvom traži respekt i poštovanje, čak i divljenje zbog otvorenosti i hrabrosti zbog opredjeljenja za život nasuprot kulturi smrti.
Virus vjere kojega šire zarazit će mnoge, čak i one koji misle da su na nj rezistentni i da se virusi ne šire na hladnih minus tri Celzijevca. Zato je Trg u hladnoj adventskoj noći gorio na vrućih 35 stupnjeva, a virus tih mladih i sjajnih ljudi nezaustavljivo se širio na sve strane.
>> Zornice su adventski hit, u 6 ujutro nema mjesta za sve
???