Danas se obilježava 25. godišnjica uspostave diplomatskih odnosa između Rusije i Hrvatske. Nažalost, u Hrvatskoj se sve više zaboravlja na to kako je ranih 1990-ih Moskva aktivno pokušavala spriječiti krvoproliće na ovom području. Izgradnja suradnje s Rusijom imala je svoje prednosti za hrvatske vlasti i nakon završetka sukoba.
Prema memoarima bivšeg veleposlanika Hrvatske u Rusiji Hide Biščevića, tijekom svog posljednjeg posjeta Moskvi 1998. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman se požalio da čak ni svi njegovi savjetnici ne razumiju važnost razvijanja kontakata s Moskvom.Naš interes za suradnju Hrvati su podržavali izjavama o spremnosti na kupnju ruskog oružja, o izgradnji suradnje u industriji nafte i plina – uključujući izgradnju ogranka naftovoda Družba do jadranske obale (Družba-Adria), čime bi se stvorila dodatna izvozna ruta za transport nafte na svjetska tržišta, uključujući i ono sjevernoameričko.
U proteklih je 25 godina Rusija u Hrvatsku uložila gotovo 500 milijuna dolara (10 puta više nego, primjerice, SAD). Razvoju hrvatskog gospodarstva u velikoj je mjeri pridonio bankarski kapital iz Rusije. Kako god bude završila priča s Agrokorom, nemoguće je poreći činjenicu da su krediti ruskih banaka od više od 1,5 milijardi dolara toj najvećoj hrvatskoj kompaniji dali pravu mogućnost i, u najmanju ruku, priliku za predah da riješi probleme s kojima se danas suočava. U hrvatskim brodogradilištima od 1993. za Rusiju je izgrađeno oko pedeset brodova u vrijednosti od gotovo 1,5 milijardi dolara.
Širenje NATO-a na istok, “obojene revolucije” i politika “Istočnog partnerstva” u našem neposrednom susjedstvu, gruzijska i ukrajinska kriza redovito su podizali stupanj napetosti u odnosima između Rusije i Zapada. To je neminovno utjecalo na kretanja rusko-hrvatske suradnje. Zagreb je, nakon što je zadaću ulaska u EU i NATO postavio za nacionalni strateški prioritet, “sinkronizirao” svoju vanjsku politiku s Bruxellesom.
Praćenje politike Zapada prema Rusiji dovelo je 2000-ih do ozbiljne financijske štete, prvenstveno za sam Zagreb. Nakon što se Hrvatska (kao članica EU) priključila sankcijama protiv Rusije i nakon što smo mi uveli uzvratne mjere, hrvatski uvoz poljoprivrednih proizvoda u Rusiji gotovo je u potpunosti zaustavljen. Iz tog je razloga, kao i zbog pada cijena ugljikovodika koji su činili više od 90% robne razmjene, trgovinski promet pao na 800 milijuna dolara (2000-ih je iznosio oko 2 milijarde dolara godišnje). Nakon uvođenja viza eksponencijalno je pao broj turista iz Rusije.
Inu, za koju su interes iskazali ruski investitori, preuzeo je mađarski MOL – o nastavku ove priče nema smisla govoriti. Kupci prava na naftnu koncesiju, koju 2015. Gazpromnjeftu nisu dozvolili kupiti, do danas Hrvatskoj nisu platili niti lipe.
Projekt “Nabucco”, na koji su Hrvati računali nakon što su odustali od “Južnog toka”, sigurno je “umro”, a njegova alternativa “Južni plinski koridor” zamrznuta je u fazi projektiranja već mnogo godina. O gubitku profita od tranzita ruske nafte putem naftovoda Družba-Adria nema se što ni reći. Pritom desetljeća dominacije Europske unije u gospodarskoj sferi Hrvatske nisu spriječila industrijski pad, zatvaranje velikih poduzeća (posebice onih koje su bile u mogućnosti konkurirati biznisu EU), pad životnog standarda stanovnika, globalni odljev radne snage u zemlje EU. Do 25. godišnjice diplomatskih odnosa Rusija i Hrvatska su stigle uz široko iskustvo – od prijateljstva i suradnje do hlađenja kontakata, pa čak i neprijateljskih napada na nas.
Lako možemo usporediti prednosti i gubitke svakog od proživljenih razdoblja za interese naših zemalja i građana. Siguran sam da će trezveni pristup, slijeđenje nacionalnih gospodarskih interesa, iskustvo uspješnije suradnje hrvatskih susjeda s Rusijom, od kojih su neki također članovi Europske unije i NATO-a, u konačnici dovesti do nastavka normalne i obostrano korisne bilateralne suradnje.Zadovoljni smo što smo s trenutnim hrvatskim rukovodstvom uspjeli kročiti na taj put.
U veljači ove godine se “na marginama” Konferencije o sigurnosti u Münchenu održao susret hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Ive Davora Stiera sa Sergejem Lavrovom. Nakon 11 godina stanke Moskvu je 23. svibnja posjetio hrvatski ministar vanjskih poslova. Nastavljene su međuministarske konzultacije o globalnim, regionalnim i bilateralnim pitanjima. Postupno oživljava i međuparlamentarna suradnja – u narednim se mjesecima planiraju uzajamni posjeti delegacija dviju zemalja.
Intenzivirala se suradnja na području kulture. Sastanak radne grupe dviju zemalja za trgovinsko-gospodarsku suradnju održan u travnju, kao i planirani susreti radnih grupa za energetiku i turizam, dat će dodati poticaj za nastavak rada rusko-hrvatske međuvladine komisije i jačanje naše suradnje u cjelini. Vodeće ruske kompanije zainteresirane su za realizaciju perspektivnih inicijativa u elektroenergetici, brodogradnji, robotici i bankarstvu. Postoje planovi da se krajem godine organizira bilateralni kontakt na najvišoj razini.
Rusija je uvijek bila i ostaje otvorena za suradnju. Za razliku od drugih zemalja, mi se s pravom smatramo velikom silom, ne zbog toga što smo u stanju kontrolirati druge i nametati im svoje norme i pristupe, već zahvaljujući sposobnosti da donosimo korist u ime opće sigurnosti i ekonomskog prosperiteta. Naša dostignuća govore više od riječi.
Svjetska politika sve vise lici na Business kad je vec tako Rusija je veliko trziste i to to se nesmi negirat nemora se bit sa nikim u krevetu radi trgovine postom potom mi mozemo izbrojat na prste ko nas voli .