Kemal Mujičić Artnam nezaobilazno je ime hrvatskog pjesništva, ali i autor nekoliko proznih knjiga u rasponu od priča preko dnevničke ratne proze (knjiga “Iz nevremena”) pa do zapaženih romana kao što su to “Pet litara benzina”, “Vrijeme za ljubav” i “Sarina druga ljubav”.
Najnoviji roman “Pješaci prelaze na drugu stranu” koji je uoči Interlibera objavila Naklada Breza zbirka je proznih tekstova koje u poprilično razbarušenu romanesknu cjelinu povezuju zajednički likovi, prvenstveno lik osjećajnog momka i zaljubljenika u umjetnost koji u rodnom gradu dobiva pogrdni nadimak Picasso, ali i rokerice, lijepe i samosvojne djevojke Josipe Šaran koja uzima umjetničko ime Sandra Saks. Iako voli odlutati u, doduše, koncizna filozofska i teološka razmišljanja i u kontemplativnu literaturu koja na mahove koketira s pjesmama u prozi, autor ipak prilično vjerno prati ljubavni život Picassa i Josipe, i u to višedesetljetnom razdoblju u kojem se odvija smrt Jugoslavije i njenog socijalističkog samoupravnog eksperimenta, ali i proces nastajanja novih država na jugoistoku Europe. Uvodni dio romana u kojem nas autor vraća u sada već daleku jugoslavensku prošlost i u grad koji živi svoj bezazleni život zahvaljujući velikoj željezari koja hrani većinu stanovništva, pun je sentimentalnih sjećanja, iako i u njemu ima sramežljivih nagovještaja skorih sadističkih ratnih zbivanja. Naravno, odlične su one stranice romana u kojima autor elegantno opisuje Picassovo još gotovo dječačko zaljubljivanje u Josipu čije erotične fotografije mora snimiti kao uslugu prijatelju, da bi mu potom Josipa postala predmet maštanja i snova.
S malo riječi, vrlo ekonomično, u romanu “Pješaci prelaze na drugu stranu” opisuje se raspad Jugoslavije, ali i unutarnji, intimni raspad Picassove obitelji u kojoj majka bilo zbog ucjene, bilo zbog svoje neutažene seksualnosti pristaje na seks s beskrupuloznim milicajcem Ljubom koji se netom prije iživljava, i to baš na malom Picassu, braneći komunistički poredak... Idilično djetinjstvo autor prekida drugim dijelom romana koji najavljuje epizodicom o intelektualističkim podbadanjima doktora i profesora čije pošalice, a onda kasnije i ozbiljne svađe uzrokovane politikom pratimo do samog kraja knjige. Doktor i profesor metafora su naše današnjice. Jedan predstavlja ljude koji nisu odustali od svojih mladenačkih ideala bratstva i jedinstva i socijalističke jednakosti i pravednosti, drugi ljude koji su svoj smisao našli ne samo u tržišnoj ekonomiji i kapitalizmu nego i u strogo organiziranim nacionalnim državama u kojima je religiji vraćeno mjesto koje joj je pripadalo u povijesti. Između jednih i drugih, paralelno s zahuktavanjem ratnih zbivanja u Hrvatskoj, jaz postaje sve veći. A i mladi student Picasso dolaskom u još uvijek socijalistički Zagreb, u kojem tek počinju politička i društvena previranja, vrlo brzo na vlastitoj koži osjeća teški zadah komunističkog imperija koji propada povlačeći u propast i svoje protivnike i zagovaratelje. S uspostavom nove višestranačke Hrvatske suočava se i Sandra Saks koja se odselila u Njemačku sa svojim njemačkim situiranim dečkom Rudolfom.
U Njemačkoj Sandra ne samo da upoznaje hrvatsku nacionalno osviještenu dijasporu nego i Rudolfovu obitelj, a među njima i djeda koji je u Drugom svjetskom ratu ratovao u Bosni i koji se nije odrekao njemačkog nacizma ni za milimetar, bez obzira na mantre njemačke politike. Bivša nacionalno neopterećena rokerica Sandra Saks pjeva i na poznatom HDZ-ovu zagrebačkom skupu na Cvjetnici, kada su susreće s Picassom koji je više zaokupljen svojim ljubavnim i seksualnim životom nego politikom i galopirajućim ratom... Kada Sandra i Picasso završe u višesatnom seksualnom klinču, kao da potroše i svu onu staru ljubavnu čežnju koja ih je povezivala iz djetinjstva. I kao da su u tom trenutku razočarali i autora koji je roman zaključio bizarnom pričom o tragičnom, klošarskom kraju Sandrina oca Ivice Šarana, naprasno ukidajući svoje likove. A negdje u podsvijesti romana leži i lik tajnovitog Boga zvanog Sorry kojega će mnogi prepoznati.
