Boško Ramljak, novi alkarski vojvoda, iskusni je član VAD-a i prekaljeni ratnik – dva puta ranjavan, više puta odlikovan, a sada i prvi sinjski vitez. Ima 50 godina, oženjen je i otac dviju kćeri, studentice i gimnazijalke. Ramljak iza sebe ima karijeru alkarskog momka, osam godina bio je harambaša, 12 godina bio je član Upravnog odbora VAD-a, a bio je i barjaktar što nije baš uobičajeno kada iz pješačkog dijela ideš u konjanički.
– Sinjani se za Alku rađaju, s Alkom žive i za Alku umiru – kaže Ramljak, a on je s Alkom od samog svog početka. Rodio se 100 metara dalje od alkarskog trkališta u Sinju i već s pet godina trčao je dječju alku.
– Samim rođenjem Sinjani udišu taj duh Alke, mi Alku živimo. Velika je to čast biti alkarski vojvoda, Alka se 303 godine održava. U Odrini, dijelu Sinja u kojemu sam odrastao, ja sam sa svojim prijateljima i rođacima od malih nogu trčao Alku i poistovjećivao se s pravim alkarima. Uvijek mi je bio san postati alkar ili alkarski momak – kaže Ramljak koji je nedavno odradio svoju prvu službenu obvezu kao alkarski vojvoda i sudjelovao na konstituirajućoj sjednici VAD-a na kojoj je ponovno izabrano rukovodstvo na čelu s predsjednikom dr. Stipom Jukićem.
Stalno na hipodromu
Novi vojvoda trenutačno bira konja, što mu je osobito zadovoljstvo jer je od malih nogu bio član konjičkog kluba i odrastao je s konjima.
– Obožavam konje. Nabavit ću svoga kojega ću držati u Sinju, u privatnoj štali kod kuma. Kad su alkarske pripreme, konji se vole upoznavati, vole tu interakciju, on će morati boraviti s drugim konjima – kaže Ramljak koji se mora držati propisanih alkarskih pravila i kod nabave konja. Vojvodin konj mora biti bijel. S obzirom na to da je Ramljak visok 196 centimetara, visina hrbata konja mora biti 170 cm da bi konj i jahač bili skladni.
– Kao dječak stalno sam bio na hipodromu. Moj rođak Ognjen Preost, kojega sam ja prvi put doveo na hipodrom, peterostruki je slavodobitnik Alke. Kao mladići smo se podijelili da će on biti alkar, a ja momak, ali, evo, život je htio da postanem alkarski vojvoda. Cijeli život, svakog ljeta, po završetku škole odmah je bila Alka u glavi. Pripremalo se koplje, čizme, dječja odora, vježbali smo svaki dan i gađali. Uvijek se volim sjetiti tih naših dječačkih dana, pogotovo svojega alkarskog momka u dječjoj alci Stjepana Žige Buce koji je poginuo 1991. godine u Domovinskom ratu. Dosta smo vremena provodili skupa i sanjali o Alci – pripovijeda Boško Ramljak, također sudionik Domovinskog rata od 1991. godine. Dječački snovi su mu se ostvarili i u Alku je ušao 1993. godine s generalom Mirkom Norcem, koji je tada bio brigadir.
– Skupa smo ušli u Alku, on kao alkarski vojvoda, a ja kao alkarski momak i on me uzeo za svog momka. Mi smo tada pod svaku cijenu htjeli spriječiti kriminalizaciju Domovinskog rata. Mislim da je Alka gordo i čvrsto stala uz Domovinski rat. S Norcem sam ostao u dobrim odnosima. On se danas bavi privatnim biznisom, ima troje djece, nismo često u kontaktu, ali čestitao mi je na izboru – kaže Ramljak čije se ime vezivalo i za svojevrsnu pobunu koja se dogodila na Alci kada se izaslaniku predsjednika Mesića generalu Petkoviću zviždalo i nije mu se dopustilo da uručiti darove slavodobitniku.
– Ja sam tada bio alkarski harambaša. To je bio moment vapaja hrvatskog naroda zbog kriminalizacije Domovinskog rata. Stojim iza svega što sam radio u životu i ponosim se na svaku svoju sekundu – kaže vojvoda Ramljak čija je ratna karijera blistava. U Domovinski rat otišao je kao dragovoljac. Prvo je bio u sastavu MUP-a, kasnije u 126. brigadi, pa u djelatnom sastavu Vojne policije. Nakon Domovinskog rata bio je u sektoru sigurnosti Ministarstva obrane do umirovljenja 2002. godine. Ranjen je dva puta, prvi put 23. siječnja 1993. godine u akciji Maslenica, u zaleđu Zadra.
– Moja postrojba dobila je zadaću osigurati desni bok Četvrtoj gardijskoj brigadi i mi smo to izvršili. Drugi dan bili smo izloženi velikom granatiranju. Četvrta brigada je ulazila i izlazila tri puta u selo Kašići. Ja sam ranjen zajedno s Markom Skelinom koji je od iste granate dobio prostrijelnu ranu stopala, a ja sam dobio prostrijelnu ranu lijeve strane prsišta. Izvukao me Nenad Mrkota – prisjeća se Ramljak. Ranjen je opet u Oluji 4. kolovoza 1995. U operativnoj grupi Šibenik kao zapovjednik borbene grupe, zajedno s Nenadom Mrkotom. Držali su borbeni pravac Pakovo selo – Žitnić kada je minobacačka granata pala metar i pol od njega. Ranila je njega i Antu Reljanovića. Nevjerojatno, ali opet ga je izvukao Mrkota koji je ranjen dok ga je izvlačio zajedno s Davorom Blaževićem Tigrom, također lakše ranjenim. – To je bilo u minskom polju, pod granatama, u vrlo teškim uvjetima. Ranjen sam u desnu ruku i u lijevi lakat. Dosta gelera zaustavila su mi kaciga i borbeni prsluk koji me spasio. Dovezli su me u bolnicu u Šibenik i tamo su mi odmah htjeli amputirati ruku, ali ja sam odbio amputaciju i prebacili su mi u splitsku bolnicu. U Splitu su me operirali doktor Boski i doktor Arsen Pavić, moj prijatelj. Pet sati trajala je operacija. Nakon desetak dana dobio sam upalu koštane srži, došlo je do trovanja i onda sam uz pomoć obitelji i prijatelja prebačen u SAD. Bio sam tri mjeseca na liječenju i tamo su mi spasili ruku. Bio sam u Nashvilleu u državi Tennessee, što mi je donirala katolička misija u Americi, a zrakoplovnu kartu platio mi je VAD. Tamo me dočekao doktor Branimir Čatipović koji je podrijetlom Sinjanin, rođen u Osijeku, čiji je otac Čatipović bio alkar. Nakon tri mjeseca vratio sam se u Hrvatsku i imao sam još nekoliko operacija. Ruka mi danas nije baš sasvim u funkciji, ali je tu. Nakon liječenja, još godinu dana bio sam u Vojnoj policiji, a onda sam prešao u sustav sigurnosti u Sigurnosno-informativnu službu MORH-a gdje sam radio do umirovljenja – kaže Ramljak koji nakon ranjavanja nije htio ići u mirovinu.
Predaje po školama
– Nastavio sam raditi i školovati se na Fakultetu kriminalističkih znanosti u Zagrebu, koji nažalost nisam završio, ostalo mi je nekoliko ispita, ali školujem se i dalje. Sad sam student na mostarskom sveučilištu, studiram odnose s javnošću. Dosta predajem po školama o Domovinskom ratu i povremeno radim za nakladničku kuću Alfa na školskim udžbenicima i zato radim na svom osobnom usavršavanju – kaže Ramljak.
Obilazi brojne škole u Hrvatskoj, na poziv profesora povijesti i ravnatelja i učenicima govori o Domovinskom ratu. – Pozivaju me kao izravnog sudionika Domovinskog rata i djeca to jako dobro prihvaćaju. O Domovinskom ratu u školama djeca nedovoljno uče. Udžbenici su loši, a mnogi ga profesori i preskaču ili ne obrađuju dovoljno. Smatram da Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji s Ministarstvom branitelja, Ministarstvom obrane i MUP-om trebalo napraviti zajednički koncept i županijske priručnike o Domovinskom ratu, a profesori bi lokalno obrađivali tu temu. Predavači bi trebali dobiti licencu Ministarstva prosvjete jer ima onih koji predaju o Domovinskom ratu, a ne znaju metodiku kako približiti to djeci. Ja im govorim o osobnim iskustvima. Jako malo poznaju temu. Čuli su za Antu Gotovinu, ali isključivo da je bio u Haagu. Ne znaju tko je Janko Bobetko, Šušak, tko su zapovjednici iz njihova kraja i značajnije postrojbe, a što je najbitnije, ne znaju koji su uzroci Domovinskog rata. Sudionici Domovinskog rata moraju surađivati i u izradi udžbenika iz povijesti. Danas imate udžbenika iz kojih učeniku nije jasno tko je agresor, a tko je bio žrtva. Tu smo svi pali na ispitu. Djeca su mi postavljala brojna osobna, pametna pitanja – govori Ramljak koji se edukacijom djece o Domovinskom ratu planira i dalje baviti, a znanja vezana za marketing namjerava koristiti i kao alkarski vojvoda promovirajući Alku. – Prije svega posvetit ću se međuljudskim odnosima unutar VAD-a. Moraju biti na visokoj razini jer ipak smo mi vitezovi. Što se tiče marketinških aktivnosti, posvetit ću se tome da Alku i sve oko nje, Muzej, ergelu, konjički klub, povežem s Gradom Sinjom i Turističkom zajednicom kako bismo sve stavili u funkciju za gospodarski boljitak Sinja. Alka je veliki brend koji je totalno neiskorišten. Može to puno bolje. Alka je u Hrvatskoj potpuno nepoznata. Izvan Sinja ljudi jako malo znaju o Alki i koliko nama u Sinju Alka znači. Znate li koliko je dugo alkarsko koplje i od čega se pravi? – pita nas vojvoda i daje odgovor. Dugo je dva metra i 75 centimetara do tri metra, radi se od jelovine, a Sinjani po “friževima” na koplju mogu vidjeti koliko je puta gađalo u “sridu”, koliko u 2, a koliko u jedan. – Inače, po zvuku pada alke, odnosno udara u koplje, koje je na vrhu 30 centimetara čelično, može se da i ne gledaš čuti u što je alkar pogodio – tvrdi Ramljak.
Staza je duga 160 metara, od starta, odnosno “biljega” do cilja tj. alke, i alkar taj razmak mora pretrčati u 13 sekundi, inače će biti diskvalificiran. Konj trči brzinom od oko 65 kilometara na sat pri kojoj alkar mora pogoditi alku.
– Posebni su alkarski konji, alkarsko jahanje je posebno, to je duboko jahanje. Alkar se ne smije izdizati iz sedla i to sve nazire časni sud. Nema gestikulacije s publikom ni alkara ni alkarskih momaka, nema slavlja, nema iskazivanja emocija. To je sve propisano Statutom, a ima i nepisanih pravila, na primjer da cvijet u kapama alkarskih momaka mora biti điran, a mi u Sinju ga zovemo đenepar i da ne smije biti bijele boje, već mora biti šaren uz malo šparoge. To nije propisano, ali po predaji starih alkarskih momaka ja to kao harambaša znam – kaže Ramljak koji je bio najmlađi harambaša u povijesti, sa samo 28 godina (od 1998. do 2006. godine) i prvi bez brkova.
Alka brend Županije
Iako nije bio alkar kopljanik 1995. godine, nakon ranjavanja dobio je plaketu Bare, koja se te godine nije trčala, ali mu je VAD htio izraziti počast zbog ratnog stradavanja. – Svaki alkarski vojvoda kroz povijest Alke ima svoju osobnost. Ja ću iskustva svih vojvoda do sada nastojati primijeniti.
Jako dobro poznajem strukturu Alke i njezin ceremonijal, pazit ću da ostane kakva je bila u izvorištu i da nema nikakvih izmjena, ali svakako ću iskoristiti moderna vremena i tehnologiju da se Alka što bolje prezentira svijetu – kaže Ramljak koji će kao novi vojvoda ove godine održati govor na Alci u kojem će se, kao i njegovi prethodnici, osvrnuti i na aktualnu političku situaciju u zemlji.
– Nakon Domovinskog rata i osnivanja države, što je izvedeno maestralno, danas Hrvatskom vladaju podjele, a treba nam zajedništvo kao početkom devedesetih želimo li ekonomski i društveni prosperitet – kaže vojvoda Ramljak, a to namjerava poručiti i svima okupljenima na Alci za koju je uvjeren da joj je budućnost osigurana.
– Imamo više od 100 molbi za primanje u VAD, dječje alke trče se po svim ulicama Sinja i okolice tako da će Alka ostati u narodu i ljudima Sinja – tvrdi vojvoda Ramljak i dodaje kako tome u prilog ide činjenica što je Županija brendirala kao svoje brendove čudotvornu Gospu Sinjsku, Hajduk i sinjsku Alku.
bija san zajedno u vodu sa Boskom, iman dvi rici za njega, Veliki covik i veliko srce ima, Pozdrav prijatelju Pozdrav prijatelju