Ministar financija Zdravko Marić predstavio je svojedobno županima, gradonačelnicima i načelnicima okosnicu novog modela sufinanciranja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Predložio je da tri četvrtine financiranja decentraliziranih funkcija preuzme država i da se prihodi od poreza na dohodak potpuno prepuste lokalcima, pa bi tako 60 posto išlo općinama i gradovima, 17 posto županijama (sada dobivaju 16,5 posto), 17 posto koristilo bi se za fiskalno izravnanje, a ostalih šest posto za financiranje decentraliziranih funkcija.
Uglavnom, Marić je uvjeren da je to “win-win” situacija, a kad se zbroje sve mjere, županije će, tvrdi, dobiti devet posto novca više.
Onom manjem broju gradova i općina koji ipak ostanu zakinuti poslat će se hitna prva pomoć iz fonda za poravnanja. Ponovno se, eto, traži rješenje koje bi zadovoljilo apetite uvijek gladne države i nikad do kraja sitih lokalnih čelnika. Rijetko tko će se sjetiti koliko je u kratkoj povijesti samostalne Hrvatske već bilo pokušaja da se pronađe idealan omjer raspodjele poreza, da svi budu namireni, a da javnost ne bode u oči to koliko stoji postojeći ustroj od 20 županija, Grada Zagreba, 127 gradova i 428 općina. Ukupno je to 576 jedinica koje treba nahraniti. Već je sad jasno da ni Marićev recept neće sve zadovoljiti. Istarski župan Valter Flego (IDS) smatra da se najavljenim izmjenama zakona o financiranju ponovo kažnjavaju najrazvijeniji.
Na koga će ići teret?
– Istra je do sada uplaćivala u državni proračun više od milijardu kuna više nego što nam se vratilo. No, unatoč tome pokazali smo da znamo i možemo bolje upravljati svojim razvojem od trome, spore i neučinkovite države. Ovo su četvrte izmjene zakona o financiranju lokalne samouprave u četiri godine, što jasno potvrđuje da Vlada nema jasnu i održivu fiskalnu politiku. Ove izmjene će nas dovesti do još veće centralizacije, a upravo se zbog visoke centralizacije država nalazi u situaciji u kojoj jest. Moramo odlučiti želimo li razvojne i jake, europske ili nazadne i neučinkovite regije. Prođe li prijedlog zakona, on neće usporiti samo
Istru nego cijelu Hrvatsku. Time država još jednom pokazuje da kažnjava najuspješnije i najvrednije, što je izvan svake logike, umjesto da, baš suprotno, potiče naš daljnji napredak jer ono što je dobro za Istru, dobro je i za Hrvatsku.
Država mora uspostaviti pravedniji način dodjele sredstava općinama, gradovima i županijama, a prijedlog novog zakona to svakako nije. Mi jesmo za solidarnost prema manje razvijenima, ali ovaj prijedlog s time nema veze. Problem svake reforme financiranja
uprave je to što sav teret snose gradovi i županije, a ne država – ističe Flego. Proračun Istarske županije ove je godine planiran u iznosu od 225 milijuna kuna, a prihodi od poreza su oko 122 milijuna kuna. Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina (SDP) napominje da je u prijedlogu novog zakona pohvalno to što se napokon, nakon godina “krpanja” i brojnih izmjena koje su se donosile praktički svake godine, želi uvesti red i jedinstvena raspodjela prihoda od poreza na dohodak.
– Tim se prijedlogom nastoji smanjiti velike nejednakosti fiskalnog kapaciteta tako da se za najnerazvijenije povećaju pomoći fiskalnog izravnanja. Pitanje je samo na čiji će teret to izravnanje ići? Prema predloženom modelu, najrazvijenije županije, među koje spada i Primorsko-goranska, najviše su uskraćene. Najvjerojatnije nećemo biti oštećeni zbog smanjenja prihoda od poreza na dohodak, ali hoćemo zbog potencijalnog rasta koji možemo ostvariti. U 2018. bit ćemo “zamrznuti” na razini od 2016. godine. To je samo nastavak trenda da se upravo intervencijama u porezni sustav u posljednje četiri godine onemogući da i lokalni i županijski proračuni osjete pozitivnu promjenu gospodarskih trendova, samo što je to ovim prijedlogom ograničeno na najrazvijenije županije – smatra župan Komadina. Prijedlog Hrvatske zajednice županija je da 60 posto ide gradovima i općinama, 20 posto županijama, a 20 za financijsko izravnanje. Primorsko-goransku županiju, ponavlja, u idućoj godini očekuju prihodi od poreza na dohodak na razini iz 2016. ili u najboljem slučaju minimalni rast, ali uglavnom samo zbog toga što će u brdsko-planinskom području prikupljati 17 posto, a ne 12 posto kao do sada.
– Čini se da se želi “uljepšati” prijedlog zakona navodom da se porez na dohodak dijeli između općine, odnosno grada i županije,
što nije istina jer država uzima svoj dio kroz fond za fiskalno izravnanje, kao što je i dosad uzimala kroz fond izravnanja za decentralizirane funkcije. Također, prijedlog zakona iz svih računica izbacuje Grad Zagreb jer njegova veličina i razvijenost remete izračun. Međutim, to govori o činjenici da su i naše najrazvijenije županije nerazvijene u odnosu na Zagreb, pa ako se nastave raditi takvi prijedlozi, nikad ga nećemo imati šansu i dostići. Upravo zbog stupnja razvijenosti naša je županija ograničena u prijavama za sufinanciranje projekata od strane države, a time nam se izbija i posljednja mogućnost da napravimo značajnije
iskorake. Jedino ispravno rješenje je veća fiskalna i funkcionalna decentralizacija i preuzimanje većeg dijela financiranja fonda fiskalnog izravnanja na državu. To bi značilo i veći udjel županija u porezu na dohodak, barem 18 posto, što bi otvorilo prostor i razvijenijim županijama da i dalje razvijaju svoje potencijale te da budu pokretači ove države – ističe Komadina.
No, nisu svi pesimistični. Evo, na primjer, karlovački župan Damir Jelić (HDZ) podržava prijedlog ministra financija jer je, vjeruje, na tragu onoga što županije i župani, samostalno ili putem Hrvatske zajednice županija, već neko vrijeme traže.
Dobitnici i gubitnici
– Apsolutno podržavam fiskalnu decentralizaciju i potrebno je da se financiranje decentraliziranih funkcija potpuno izdvoji iz pore-
za na dohodak i da se financira iz drugih prihoda. Najavljenom izmjenom zakona jedinice lokalne i regionalne samouprave trebale
bi dobiti više sredstava, čime bi im se dao dodatni slobodan prostor u planiranju i razvijanju projekata lokalne zajednice – kaže Jelić. Porez na dohodak, koji je županijama i najizdašniji porezni prihod, u Karlovačkoj županiji mogao bi im, izračunao je, donijeti dodatnih 6,2 milijuna kuna. Izmjene zakona s vremenom će, smatra, dovesti do razvoja komunalne infrastrukture i poduzetničkih zona te uređenijih gradova, a neposredno i do stvaranja novih radnih mjesta. I župan Požeško-slavonske županije Alojz Tomašević, također iz HDZ-a, misli da je prijedlog dobar jer se ispravlja nelogičnost, po njemu zapravo nepravda, da su slabije razvijene županije koje imaju većinu općina i gradova na potpomognutom području, sudjelovale u raspodjeli poreza na dohodak s 12 posto, a one razvijenije dobivale su većinom 16,5 posto. I koprivničko-križevački župan Darko Koren (Mreža nezavisnih lista) također prijedlog smatra dobrim. Zagrebački župan mr. sc. Stjepan Kožić (HSS) pozdravlja svaki oblik fiskalne decentralizcije jer je Hrvatska jedna od najcentraliziranijih država u Europi.
– Ovakva raspodjela, prema prvim analizama, osigurala bi rast prihodovne strane proračuna za sve županije osim Zagrebačke,
Primorsko-goranske, Istarske i Dubrovačko-neretvanske, koje bi izgubile određena sredstva. Konkretno, u slučaju Zagrebačke žu-
panije radi se o iznosu od oko 10 milijuna kuna. Radujem se što će manje razvijene županije takvim modelom profitirati jer je ravnomjeran razvoj cijele države od iznimnog značaja. Međutim, ne bi bilo dobro ni da gube županije koje su se do sada pokazale kao nosioci gospodarskog razvoja – ističe župan Kožić. Bjelovarsko-bilogorski nezavisni župan Damir Bajs podsjeća da je nakon posljednjih poreznih izmjena došlo do povećanja državnog proračuna zbog većeg PDV-a, a istodobno su smanjeni proračuni svih jedinica lokalne samouprave.
– Što se tiče moje županije, izvorni dio prihoda je smanjen za više od četvrtine. Pozdravljam svako povećanje prihoda županija, no to zapravo nije povećanje nego vraćanje na ono što je bilo prije. Vidjet ćemo kako će izgledati konačni izračun, no vjerujem da će za nas biti bolje. Predlažem da nam se priznaju i ostali prihodi koji se u EU generalno dijele. Konkretno, županije izdaju građevinske dozvole, što je pohvalno, no sav prihod ide u državni proračun, iako polovica djelatnika županije radi na izdavanju tih dozvola.
Otprilike polovica sredstava za zaposlene ide za djelatnike koji rade za državu na poslovima koje nam je prepustila. To je kao
da imamo gradsku policiju koju plaća grad, ali kazne se uplaćuju u državni proračun. Županija uplaćuje između 15 i 20 milijuna
kuna u državni proračun, pa da nam vrate polovicu ili trećinu, to bi nam puno pomoglo. U redu je spuštanje poslova i obveza na razinu županije, no tome onda treba prilagoditi i prihode – kaže Bajs.
Stručnjaci upozoravaju da je jedan od glavnih problema hrvatske lokalne samouprave vrlo različit dijapazon javnih usluga koje pružaju građanima, ali i neujednačena kvaliteta.
– Samo su 34 grada preuzela tzv. decentralizirane funkcije u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi, a 17 velikih gradova i još sedam gradova u kojima je sjedište županije preuzeli su poslove izdavanja građevinskih dozvola. To znači da je u dva dosadašnja pokušaja decentralizacije nešto javnih poslova preuzelo samo šest posto od ukupnog broja općina i gradova u prvom, odnosno četiri posto u drugom pokušaju. Na drugoj strani je masa od preko 500 općina i gradova koji za svoje zajednice obavljaju tek rudimentarni krug lokalnih poslova, koji je u nekima od njih na rubu banalnih pitanja održanja imena i identiteta bez ikakve mogućnosti pružanja bar minimalnih usluga. Čak ni te poslove većina njih nije u stanju sama financirati, već se razvio cijeli sustav financijskog pomaganja sa središnje državne i županijske razine koji je tek manjim dijelom formalno uređen, uz veliki prostor
za arbitrarnu preraspodjelu od strane župana rukovođenu političkim uvjetovanjem – kaže prof. dr. sc. Ivan Koprić, predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu i predsjednik Instituta za javnu upravu.
Građane se ne pita
Može se, kaže, govoriti o dva pot-puno različita sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj. Jedan je primijenjen u Zagrebu, a drugi za ostale dijelove Hrvatske.
– Primjetan je i ogroman demokratski deficit u odlučivanju na lokalnoj razini, te o lokalnim pitanjima. Kad se bilo što komentira i priprema, gotovo se nikad ne pita građane, pa ni lokalne demokratski izabrane vijećnike. O poreznim obveznicima da se i ne govori. Javne rasprave praktički se svode na ankete nekoliko utjecajnih župana i gradonačelnika. Nakon toga netko s državne razine odredi što će biti i onda se takve zakonske promjene proguraju kroz Hrvatski sabor – ističe Koprić. Modernizacija hrvatske lokalne i regionalne samouprave treba, smatra, biti utemeljena na oblikovanju većih monotipskih jedinica lokalne samouprave i uvođenju samoupravnih regija.
– Zagrebačko područje treba oblikovati kao zasebnu cjelinu na načelima metropolitanske federacije, a i za nekoliko drugih, doista velikih gradova treba osigurati značajno veće izvore prihoda.
Unutarregionalne autonomije trebalo bi formirati ne samo za Istru nego i za dubrovačko i zadarsko područje, Međimurje, zapadnu Slavoniju, Baranju, Zagorje, Gorski kotar, Liku itd – predlaže. Regijama bi središnja država trebala prepustiti poslove regionalnog razvoja i planiranja, gradnju velikih regionalnih infrastrukturnih objekata, organiziranje, koordinaciju i financiranje velikih javnih službi, osiguranje solidarnosti na regionalnoj razini, pomoć slabijim jedinicama, upravljanje kriznim situacijama, upravljanje javnim
dobrima i slično. Dosadašnje male općine trebaju, predlaže, nastaviti djelovati kao jedinice mjesne samouprave.
– Reformu valja započeti odmah da bi se mogla dovršiti do 2025. Blitzkrieg reforma nije potrebna, a ni moguća, zbog niza pravnih
i faktičkih ograničenja. Nijedna uspješna decentralizacijska reforma nije provedena bez opsežnih priprema i provedbe u nekoliko
faza – kaže Koprić koji u najavi funkcionalne i fiskalne decentralizacije vidi samo “PR frame” za očuvanje i jačanje županija, a
ne najavu prave decentralizacije. Po njegovu mišljenju, manji broj jedinica omogućit će ne samo gospodarski, društveni i kulturni razvoj nego i bržu, bolju i učinkovitiju koordinaciju javnih službi na lokalnoj razini, povećat će urednost, zakonitost i kvalitetu obavljanja osnovnih administrativnih i upravljačkih funkcija, osigurati bolji ljudski kapacitet, olakšati selekciju dobrih lokalnih političkih i upravnih vođa, omogućiti normalno funkcioniranje nadzornih mehanizama nad lokalnom samoupravom koji su sada preopterećeni, smanjiti mogućnosti za korupciju koja se zbog velikog broja lokalnih jedinica može razviti te ono što je najvažnije – osigurati podjednaku razinu i kvalitetu javnih usluga za građane i gospodarstvo neovisno o tome u kojem dijelu zemlje žive.
– Time će lokalna samouprava napokon postati važna za sve, ne samo za političare – zaključuje Koprić. I tako, lokalci čekaju konačan prijedlog zakona, a onda kalkulatore u ruke i udri po brojkama.
Bolje bi bilo da se nasilno useljeni Bosanci samovoljno iseljavaju iz Hrvatske.