Temperature zraka posljednjih su dana prave proljetne, “udara” nas južina, a i inače smo tankih živaca budući da smo gotovo 365 dana u situaciji koja je neprirodna, pa i nenormalna, bez obzira na to što je se uporno naziva ”novim normalnim”.
Budimo iskreni i priznajmo da svi, rjeđe ili češće, dolazimo u napast da se sjurimo na nekakav trg ili omiljenu nam lokaciju, s kavom u rukama, i zaboravimo na trenutak da nas posljednjih godinu dana trese pandemija COVID-19 koja sije smrt, gasi radna mjesta, unosi nesigurnost.
Okrenula nam je živote naopačke, a sve se više čini da COVID-19 i neće misteriozno nestati, jednako onako kako se iznenada pojavio te zatočio svijet, nego ćemo se morati naviknuti na suživot s tim smrtonosnim virusom.
Kada se sve sagleda, može se možda razumjeti i tešku situaciju kroz koju prolaze mladi, posebice tinejdžeri, koji su svoje najbezbrižnije godine prisiljeni sjediti zatvoreni doma jer su im druženja i okupljanja u većem broju zabranjena. Nema koncerata na kojima si mogu dati oduška, noćnih izlazaka, nema maturalnih putovanja...
Možda nisu sasvim ni svjesni ozbiljnosti situacije, a možda je to i njihov izraz mladenačkog bunta pa diljem Hrvatske svjedočimo prizorima krcatih parkova ili parkirališta noćnih klubova. Opet, budimo iskreni pa recimo – epidemioloških mjera, nemalen je broj primjera, ne pridržavaju se ni pojedini političari.
Na stranu sada prozivanja i prebacivanja kockica, u ovome je trenutku doista ključno strpjeti se i izdržati još malo. Broj novozaraženih pada, i što je još važnije – manje je umrlih, a bez obzira na kratkotrajan zastoj, pristižu i nove doze cjepiva protiv koronavirusa.
Sve ovisi o nama, ma koliko god to floskularno zvučalo. A odgovornost je velika, jer je zaista strahovito puno toga na kocki – od zdravlja do gospodarstva, posebice turističke sezone koja nam praktički već kuca na vrata.
Prihodi od turizma premašuju petinu BDP-a u Hrvatskoj. Ne bude li novca u državnoj blagajni, kako ćemo se onda, u konačnici, i liječiti?
