Naslovnica Premium

Rat republikanaca: ‘Neka se školuju samo oni čiji roditelji imaju novca’

Republikanska se stranka podijelila na Čajanke i tradicionalnu struju
17. studenoga 2014. u 21:18 15 komentara 3106 prikaza
Foto: DPA/PIXSELL

Dan nakon američkih međuizbora bilo je potpuno jasno da je Republikanska stranka izborila značajnu pobjedu. No ipak su se brojni komentatori i analitičari nedugo nakon toga za stranku gotovo povijesnog trenutka pitali koja je Republikanska stranka zapravo pobijedila na izborima. Pitanje je sasvim na mjestu zato što su se unutar te stranke u posljednjih pet godina pojavile struje koje su međusobno tako različite da bi i laik nakon kratkog proučavanja mogao kazati da su se u toj stranci skupile struje koje bi se u nekim normalnim okolnostima našle na različitim stranama političke scene. Stvar je otišla toliko daleko da je sin pokojnog predsjednika Ronalda Reagana, kojem je itekako stalo do očeve političke ostavštine, kazao da republikanski senator iz Teksasa Ted Cruz, inače pripadnik ultrakonzervativne struje, želi stranku pretvoriti u “izgorjelu ruševinu iz koje se još puši”. To je ekipa kojoj je isključivi cilj utopiti federalnu izvršnu vlast, koja je pod kontrolom demokrata i Baracka Obame, u kanti vode, podmetnuti nogu svim prijedlozima i zakonima koji dolaze iz tih omrznutih neprijateljskih redova, bez ikakvog obzira o čemu se radi. Tako je prije samo koji mjesec miniran zakon kojim bi se pod kontrolu federalne agencije za vode stavilo močvarno zemljište. Cilj zakona bio je da se zaštiti priroda i da se sa tih područja omogući crpljenje pitke, zdrave vode za čak 115 milijuna Amerikanaca. Zakon je šaptom pao zato što ga je iznjedrio protivnik, ali i zato što je dio toga zemljišta u privatnom vlasništvu. Krajnjim konzervativcima to je neprihvatljivo bez obzira na činjenicu da bi taj zakon donio dobrobiti za više od trećine američkog stanovništva.

Srezati 500 mlrd. dolara

Takvih primjera ima zaista podosta, a svi svjedoče o tome da sljedbenici “Pokreta čajanki” politiku shvaćaju kao polugu za obračun s neistomišljenicima, a ne kao djelatnost kojoj je osnovni cilj dobrobit i prosperitet naroda. Tako se već govori o “građanskom ratu” unutar Republikanske stranke - na jednoj strani su pobornici Čajanki, a na drugoj tradicionalna struja koja je bliska s krupnim kapitalom i predstavlja nekakav tradicionalni politički konzervativizam.

Iako su podjele unutar stranke počele još za vrijeme dvaju mandata Georgea W. Busha, pravi uzlet “Pokreta čajanki” dogodio se nakon što je 2008. godine Barack Obama pobijedio na predsjedničkim izborima. No u tom trenutku pokret je bio potpuno definiran, raspolagao je vrlo značajnom novčanom potporom istomišljenika iz redova krupnog kapitala, a bio je već uspješan u radu na terenu i prikupljanju pristaša iz redova onih tradicionalnih republikanskih birača koji su bili razočarani političkim djelovanjem stranke. Bila je to mješavina izrazitog konzervativizma i populizma, a u podlozi svega toga bilo je zagovaranje osobne slobode, minimalističke vlade kojoj je isključivi cilj zaštita pojedinca od nasilja. Rodonačelnik toga pokreta je Ron Paul, republikanski kongresnik izrazito dinamične i živopisne političke karijere, temeljni politički program pokreta je smanjivanje nacionalnog duga i deficita federalnog proračuna, a sve to žele postići drastičnim rezanjem vladine potrošnje, ali i drastičnim smanjivanjem poreza. No najistaknutija figura ipak je bila bivša potpredsjednička kandidatkinja Sarah Palin. Iako sebe obično definiraju kao pokret koji ne treba nužno poistovjećivati s Republikanskom strankom, jedan od ciljeva im je bio da postanu glavna snaga unutar te stranke i da je de facto preuzmu. Na početku djelovanja diljem zemlje otvorili su oko tisuću podružnica. Više od 80 posto tradicionalnih republikanskih birača upravo je u Čajankama vidjelo onu snagu koja bi mogla zaštititi neke tradicionalne američke vrijednosti, a na svoju stranu uspjeli su pridobiti i deset posto birača demokrata. Iako su svoje političko djelovanje započeli organiziranjem velikih, gotovo masovnih prosvjeda, vrlo brzo promijenili su taktiku i počeli raditi s biračima na terenu pokušavajući takvim radom doći do toga da njihovi kandidati doista budu izabrani. Pri tome su izuzetno vješto i lukavo koristili Republikansku stranku kao svojevrsnu odskočnu dasku. Njihov uspjeh na međuizborima 2010. godine omogućio im je da uđu u zakonodavnu vlast i da iz Kongresa započnu bitku za svoje političke ciljeve.

Upravo na tim izborima u Senat je ušao Rand Paul, sin Rona Paula. Od samoga početka njegova senatorska karijera bila je usredotočena na “ubijanje” zakona i podmetanje nogu demokratima i Baracku Obami. Već na samom početku predložio je zakonski akt kojim bi se federalni proračun srezao za 500 milijardi dolara, a najveća zanimljivost je to da je proračun za školstvo i obrazovanje htio srezati za čak 83 posto, i to po receptu - oni koji žele školovati djecu neka sami zarade novac za to. On je bio i mozak i glavni u procesu koji je 2013. godine doveo Sjedinjene Države do velike proračunske krize i obustave rada federalne vlasti i institucija.

Pobunjenici Randa Paula

Diskusijom o upotrebi bespilotnih letjelica Paul je pokušao minirati glasovanje o postavljanju Johna Brennana na mjesto direktora CIA-e. Ušao je u američku povijest zato što je govoreći o tome bez predaha za senatskom govornicom proveo čak 12 sati i 52 minute. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon tragične pucnjave u jednoj američkoj školi, zajedno sa senatorima Tedom Cruzom i Mikeom Leejem pokušao je minirati zakon kojim je Obama želio postrožiti uvjete za držanje oružja. To su samo neki primjeri destruktivne i gotovo shizofrene politike koja je izašla iz radionice Randa Paula koji je u međuvremenu postao jedan od najvećih kandidata za republikansku nominaciju za predsjedničkog kandidata!

Na izborima održanima prije dva tjedna vođa republikanske većine u Senatu postao je Mitch McConnell, senator iz Paulova Kentuckyja kojemu je on u predizbornoj kampanji pružio punu političku i logističku podršku. Iako je nakon pobjede Mitch obećao Obami da će učiniti sve da Senat nakon dužeg vremena ponovo počne normalno funkcionirati, svi su izgledi da će McConnell i Rand Paul činiti upravo suprotno, a neki analitičari idu tako daleko i tvrde da će kreirati situaciju u kojoj će imati podlogu za pokretanje opoziva predsjednika Baracka Obama. Štoviše, vrlo je izgledno da se neće zaustaviti na podmetanju nogu i izluđivanju demokrata i Obame, već bi i vođa republikanske većine u Zastupničkom domu John Boehner, koji spada u redove klasičnih, konzervativnih republikanaca, mogao imati grdnih problema zato što je i u dom kojem je na čelu ušao popriličan broj radikalnih sljedbenika Čajanki i Randa Paula. Gotovo je sigurno da će oni minirati sve razumne i dobre prijedloge toga republikanskog “mainstreama” koji se ne budu poklapali s njihovim ciljevima.

Stradati bi mogli i eventualni predsjednički kandidati koji pripadaju toj staroj jezgri stranke, poput, primjerice Jeba Busha, bivšeg guvernera Floride i brata bivšega predsjednika Georgea W. Busha koji je također iskazao najozbiljnije namjere da postane predsjednik. Ili pak Chrisa Christieja, guvernera New Jerseya, koji je od kandidature odustao 2012. i podržao Mitta Romneya, prvenstveno zato što nije postojala objektivna šansa da pobijedi Obamu.

U iduće dvije godine sudbina ove stranke vjerojatno će postati jasnija, no kako sada stvari stoje, mogli bi je u svoje ruke potpuno preuzeti “pobunjenici” na čelu s Random Paulom.

>> Kada izbore dobije kandidat s optužnicom, demokracija postaje farsa

Predsjednikom želi biti 20-ak kandidata

Uz sve unutarnje teškoće koje ima, Republikanska stranka mogla bi imati dosta velikih problema i s pronalaženjem kvalitetnog predsjedničkog kandidata koji bi mogao uspješno parirati protukandidatu iz Demokratske stranke. Trenutačno je na popisu onih koji bi mogli krenuti u bitku za nominaciju dvadesetak kandidata. Rand Paul u anketama dobiva najveći postotak.

RECEPT ZA SAVRŠENI GRILL
Jeste li znali čemu služi daska za dimljenje: Meso s roštilja dobit će sasvim novu notu okusa

A1 izdvaja za Vas

  • sttipe:

    amerima hitno triba jedna oktobarska revolucija jer će sjeme tog ludila zarazit cili svit..oni su sramota čovječanstva i civilizaciski kilometar unazad...

  • mirtebi:

    A kome je oktobarska revolucija donijela dobro. Stotine miliona pobijenih u ime komunizma. A svi postkomunisticki komunjarstani poput Hrvatske samo gledaju kako da se isele i dobiju posao u pokvarenom zapadu. Zasto ne idu u kolijevku oktobarske klaonice tamo je med i mlijeko.

  • teoodd:

    Amerikanci trebaju dovesti Željka Jovanovića da im sa Marinom Šerić kao pomočnicom ustroji posrnulo Školstvo....