Ne, hvala, nećemo izdati svoga prijatelja Assada.
Rekao je to saudijskom princu Bandar bin Sultanu ruski predsjednik Vladimir Putin i odbio 15 milijardi dolara. Time je još jednom dokazao svoju privrženost režimu u Damasku i poručio da mu ne pada dići ruke od Sirije.
A što je to točno saudijski princ nudio ruskom lideru? U Moskvu je došao s prijedlogom da Rusija digne ruke od Assada, a Riyad će zauzvrat kupiti ruskog naoružanja u vrijednosti 15 milijardi dolara te Moskvi osigurati veći utjecaj na Bliskom istoku nakon povlačenja Amerikanaca iz Afganistana i Iraka.
Rusi nisu zapadnjaci
Sultan je uvjeravao Putina da će, koji god režim u Siriji poslije Assada dođe, on biti pod kontrolom Saudijske Arabije te da Riyad neće dopustiti da režim potpiše bilo kakav ugovor o transportu plina i nafte preko Sirije do Europe, čime bi se ugrozio izvoz ruskog plina. Putin ga je samo hladno gledao i bez previše razmišljanja poručio da Rusija neće mijenjati svoju strategiju. Sastanak je trajao petnaestak minuta, a na predsjedniku se očito vidjelo da je bivši KGB-ovac, ustvrdio je izvor iz Kremlja opisujući sastanak održan u pristojnoj, ali vrlo hladnoj, gotovo ledenoj atmosferi.
Putin je ovu ponudu zasigurno protumačio kao uvredu, a ne kao poslovnu priliku. Odricanjem od saveznika, ali i osobnog prijatelja, ne samo da bi sebi i Rusiji za judine škude srušio kredibilitet i izgubio povjerenje saveznika, već bi Rusiji doslovno preko noći srušio ono što kao najmoćniji čovjek zemlje gradi posljednjih 12 godina: status svjetske velesile koja ni o kome ne ovisi.
– Saudijcima očito nije jasno kako mi nismo Zapad, mi ne prodajemo svoje prijatelje. Dok islamisti danas ubijaju prevoditelje koji su po Iraku i Afganistanu radili za zapadne trupe, dok im London i Washington ne žele izdati vize ostavljajući ih na cesti poput napuštenih pasa, mi prema prijateljima i saveznicima imamo drukčiji odnos. Jednom prijatelj, uvijek prijatelj, Rusi saveznike ne zaboravljaju kad im je najteže, mi to ne gledamo kroz prizmu novca – kaže ruski analitičar Anatolij Arbatov.
Ovo je samo zadnji u nizu poteza koje je Putin povukao u posljednjih nekoliko mjeseci kako bi Zapadu i ponajprije Americi pokazao da je zauvijek gotovo vrijeme ruske slabosti, vrijeme iz ere Borisa Jeljcina kada je Rusija gospodarski bila na koljenima, kada joj ni vojska gotovo nije imala što jesti.
Danas je Rusija ne samo vojna već i gospodarska velesila, a Putin je toga i te kako svjestan. Naravno, moskovsko miješanje u krizu u Siriji, vojne vježbe održane zajedno s Kinom, bliske veze s Iranom, Venezuelom i Bolivijom, osnivanje Euroazijske zone, a posebno odobravanje azila Edwardu Snowdenu Washingtonu se ni najmanje ne sviđa te su rusko-američki odnosi sada ponovno u fazi svojevrsnog hladnog rata.
Odnosi Obame i Putina danas više podsjećaju na odnose Rusije i SAD-a iz Reaganove ere nego na odnose dvojice partnera kakvima ih se, bar u nekim segmentima, promatralo. To pokazuje i Obamina odluka da otkaže susret jedan na jedan s Putinom koji se trebao odigrati tijekom summita G20 u ruskom Sankt Peterburgu sljedećeg mjeseca. Javna je tajna i da se Putin i Obama i osobno ne podnose, jednostavno “nisu si legli” već od prvoga trenutka. Samo dan nakon Obamina otkazivanja sastanka, Putin je javno objavio tekst brzojava koji je poslao Obaminom prethodniku Georgeu Bushu želeći mu brzo ozdravljenje nakon operacije srca. Obami takav telegram zasigurno ne bi poslao.
– Ponekad u vrijeme krize, kada diplomati ne uspiju naći kompromis, osobni odnosi mogu biti vrlo bitni. Danas takvih odnosa nema, nema “kemije” između Obame i Putina – kaže za Večernji list ruska analitičarka Maria Lipman.
Dok je Putin tijekom svojih 12 godina na čelu Rusije, bilo kao predsjednik, bilo kao premijer, fascinirao i uspostavio osobna prijateljstva s nizom svjetskih lidera, to s Obamom nikada nije uspio. S Georgeom Bushom Putin je bio u dobrim odnosima, prijateljevao je s Berlusconijem, njemačkog kancelara Schrödera toliko je fascinirao da ga je ovaj nazvao “besprijekornim diplomatom”. S Obamom, koji se od prvog njihova susreta postavljao hladno i svisoka, ovakav odnos ruski vođa nikada nije razvio.
Ipak, gotovo otvorena era hladnog rata počela je 2011. godine nakon izbijanja velikih demonstracija u Moskvi u povodu Putinova reizbora na čelo države. Bivši KGB-ovac prilično je jasno shvatio kako iza “spontanih demonstracija” najvjerojatnije stoji SAD.
Od toga trenutka odnosi Rusije i SAD-a krenuli su nizbrdo. Dok je do tada još postojala kolika-tolika mogućnost normalizacije i uspostave relativno partnerskih odnosa, tada je sve palo u vodu. Putin je američku uključenost u organizacije prosvjeda shvatio osobno, vrlo osobno. A tada je krenula spirala međusobnih udaraca.
>> Putin poručio Ukrajini: Ne pripadate Zapadu, nego Rusiji
>> Obama zbog azila Snowdenu otkazao sastanak s Putinom
Bojkot Olimpijade
Samo nekoliko mjeseci nakon izbora, Rusija donosi propis kojim se sve nevladine organizacije koje dobivaju novac iz stranih izvora moraju zavesti kao strane ekspoziture. Obama zauzvrat uskoro potpisuje Magnitsky akt kojim se cijelom nizu ruskih dužnosnika brani ulazak u SAD ili posjedovanje bilo kakve imovine u toj zemlji. Ruski odgovor – propis kojim se američkim građanima brani usvajanje djece iz ruskih sirotišta. Samo nekoliko mjeseci prije posljednjeg zahlađenja koje se vrti oko Snowdena i Sirije, američka je administracija optužila Rusiju da ne surađuje u prikupljanju informacija o braći Carnajev, etničkim Čečencima koji su počinili bombaški napad na Bostonskom maratonu.
Imajući sve to na umu, imajući u vidu i posljednje događaje, jasno je da novog zatopljenja neće biti dok netko ne ode s vlasti. Ili Obama iz Bijele kuće ili Putin iz Kremlja. A Putin ne namjerava otići iz Kremlja. Uz Obamino otkazivanje sastanka, samo se još jednom u povijesti dogodilo da jedan od lidera odustane od najavljenog i već pripremljenog susreta. Bilo je to 1960-ih, kada je Hruščov otkazao sastanak s Eisenhowerom jer je netom prije nad Rusijom srušen špijunski zrakoplov U-2, a njegov pilot uhvaćen živ. Mislim da to prilično dobro pokazuje na kojoj su danas razini odnosi Rusije i SAD-a, kaže za Večernji list ruski politički analitičar Dmitrij Trenin. Kako kaže, to je tek početak događanja koja očekuju međunarodnu političku scenu u sljedećih nekoliko godina jer prilično je jasno kako stvari ne mogu postati bolje, samo lošije. Već sada razmišlja se o bojkotu Olimpijskih igara u Sočiju sljedeće godine, u pitanje bi moglo doći i domaćinstvo sastanka grupe G-8 koji bi se 2014. trebao održati u Rusiji.
– Obama je pokazao kako mu je trenutačno ipak važnija unutrašnja politika u odnosu na vanjsku. Srušio je dodatno odnose s Putinom, no otkazivanjem summita dobio je kod kuće podršku, podjednako i kod demokrata i kod republikanaca. S druge strane, otkazivanje sastanka i Putinov čvrst stav u očima prosječnih Rusa izgleda jako dobro. Rusi ne vole kad ih se gura, jer znaju da je Rusija jaka, snažna nacija – kaže Trenin napominjući da će odnosi hladnjeti i dalje dok u Bijelu kuću za tri godine ne dođe neki novi stanovnik.
I dok Obama grize nokte i pita se što će sve Rusi izvući iz Snowdena, Putin će ležerno dočekati i G-20 i Olimpijske igre u Sočiju jer zna da trenutačno on vodi svjetsku političku igru.
