Naslovnica Premium Kolumne

Prvi nuncij koji je napisao pismo dobrodošlice

28. kolovoza 2019. u 14:20 2 komentara 872 prikaza
katedrala
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Prekjučerašnja protokolarna vijest iz Hrvatske biskupske konferencije sadržavala je ipak jednu neuobičajenost. Naime, prvi put dosad jedan je nuncij pismom zaželio dobrodošlicu u Hrvatsku. Učinio je to, nakon godišnjeg odmora i povratka na Kubu, gdje je završio s misijom, mons. Giorgio Lingua, novi apostolski nuncij u našoj zemlji, koji će službu u Zagrebu preuzeti 20. rujna.

New York Stefani Zamagni 'Ne vjerujte suverenistima, zatvaranje vodi u propast. Globalizaciju je nemoguće zaustaviti'

Napisao je predsjedniku HBK mons. Želimiru Puljiću kako mu se, evo, nakon telefonskog razgovora s njime (otkrivajući, dakle, da se već čuo s crkvenim vrhom u Hrvatskoj) javlja sada i formalno pismom, ali jednako srdačno kao i prvi puta. Svima koji znaju kako se u vatikanskim diplomatskim krugovima pažljivo biraju i odvaguju riječi koje će biti objavljene, već ovaj početak nuncijeva pisma otkriva njegovu dobru volju u susretu s crkvenim vrhom u Hrvatskoj. A to nije malo.

Naime, episkopat je još uvijek traumatiziran odnosom jedinim od prijašnjih nuncija, koji je povremeno imao formu otvorena rata i međusobna blaćenja u Vatikanu, gdje su, kako se tvrdi, hrvatski biskupi loše prošli i ugled im je srozan na prilično nisku razinu. Najbolje se to može vidjeti na primjeru dovršetka kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, koji predstavlja totalni debakl hrvatske crkvene i političke diplomacije.

Uloga nuncija u jednoj zemlji od velike je važnosti. Osim što upravlja odnosima Svete Stolice i države, on utječe i na mnoge procese i zbivanja u mjesnoj Crkvi, a osobito je važan za njezinu komunikaciju sa Svetom Stolicom. Kako će ti odnosi izgledati u budućnosti na relaciji mons. Lingua – hrvatski biskupi, da se nazrijeti već i njegova pisma, u kojemu on kaže kako rado dolazi u “zemlju divnih zemljopisnih bogatstava i mukotrpnih povijesnih zbivanja koja su oblikovala ponosan i snažan narod, čiji identitet ima svoje korijene u vjeri”.

Ilustracija Darko Pavičić Čaršija sanja, a Vatikan imenuje nove biskupe

Pritom on šalje i srdačne pozdrave biskupima, kleru, đakonima, redovnicama, redovnicima i svim “vjernicima dragog hrvatskog naroda”. Valja priznati da hrvatski kler i vjernici dugo nisu čuli tako iskrene i prijateljske riječi s takvoga mjesta.

No, ono što je najzanimljivije u nuncijevu pismu je spominjanje kardinala Stepinca tj. on izrijekom veli kako će mu biti “čast služiti Crkvi u zemlji koja je bila rodnom grudom slavnih Božjih ljudi, od velikog sv. Jeronima pa do, u najnovije vrijeme, blaženog Alojzija Stepinca koji je skupo platio svoju vjernost domovini i Crkvi u Rimu”. Budući da nazočnost nuncija uvijek simbolizira prisutnost Svetoga Oca, onda ove njegove riječi o kardinalu Stepincu mogu biti itekako ohrabrujuće u kontekstu dovršetka njegova proglašenja svetim.

Mons. Giorgio Lingua šesti je papin predstavnik u samostalnoj Hrvatskoj. Hrvatska se, primjerice, rado sjeća prvoga nuncija mons. Giulija Einaudija (1992.-2003.), koji je zdušno s hrvatskim biskupima i državnicima radio na priznanju i učvršćenju samostalne Hrvatske. Dovrši li se Stepinčeva kauza u njegovu mandatu i ovoga bi nuncija Hrvati mogli dugo pamtiti.

Za početak, ovo prekjučerašnje pismo vrlo je dobro odjeknulo. 

Provala
OPREZA NIKAD DOSTA
Većina provala u domove ostane nerazriješena, lani je samo u Zagrebu bilo gotovo četiri tisuće provalnih krađa

A1 izdvaja za Vas