Profesora Roberta Langdona već dvadeset godina poznajemo kao čovjeka koji ima samo dvije velike ljubavi – matematiku i umjetnost. A sada je već nekoliko godina u ozbiljnoj i čvrstoj vezi sa ženom koja je postala njegova treća velika ljubav. I to je jedino što mi je o novom romanu koji piše otkrio Dan Brown, autor “Anđela i demona”, “Da Vincijeva koda”, “Izgubljenog simbola”, “Inferna” i “Postanka” u kojima inače samozatajni i povučeni harvardski profesor religijske i umjetničke simbologije biva uvučen u vrtloge tajnih svjetskih urota i nezamislive pogibelji da bi svaki put, rješavajući nerješive zagonetke i otkrivajući pomno skrivane tajne, spasio svijet.
Digitalna tvrđava
Ako je u čemu Dan Brown sličan glavnom junaku svojih romana, onda je to jednostavnost i skromnost. Tako je i zvučao u polusatnom telefonskom razgovoru koji je neki dan vodio sa mnom iz svog doma u New Hampshireu, američkoj saveznoj državi u kojoj se 1964. i rodio u gradu Exeteru, a takvog sam ga, neposrednog i srdačnog, doživio i za nekoliko dosadašnjih susreta u Zagrebu.
Dan Brown intervjue ne daje često. U jednom od njih je prije tri godine novinaru britanskog Daily Maila govorio o svojim spisateljskim počecima. Prisjetio se kako je u svečanom odijelu, uzbuđeno iščekujući susret licem u lice sa svojim čitateljima, sjedio ispred jednog trgovačkog centra za stolom prepunim knjiga, s pet penkala pripremljenih za potpisivanje svog prvog romana “Digitalna tvrđava”, objavljenog 1998. godine. Nakon tri sata sretno je skinuo poklopac s jedne od pisaljki vidjevši čovjeka koji napokon prilazi njegovu stolu, na što ga je ovaj upitao kako da dođe do restorana u koji se zaputio. “Nikada neću zaboraviti to vrijeme kada nitko nije mario za ono što pišem, kakve god kritike dobivao”, rekao je tada Brown.
Skroman uspjeh imali su i “Anđeli i demoni” 2000. godine, prvi roman s profesorom Langdonom u glavnoj ulozi, a onda se sve promijenilo s “Da Vincijevim kodom” koji je Danu Brownu donio slavu i bogatstvo. Slijedili su i vrlo uspješne, ako ne kod kritike, a onda svakako na blagajnama, filmske adaptacije s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi, a svi kasniji romani, a potom i oni prethodni, redovito su zasjedali na čelo najslavnijeg popisa najtraženijih i najbolje prodavanih knjiga u New York Timesu. Upitan o često nepovoljnim kritikama svojih romana, u spomenutom razgovoru Dan Brown je rekao: “Ljudi mogu mrziti moje knjige, ali nitko me ne može zvati lašcem i varalicom.”
Taj imponirajući stav o važnosti i obrani vlastite autorske časti i poštenja Brown je u više navrata morao braniti i na sudu, tužen od onih koji su tvrdili da je ukrao i kopirao njihove ideje. Do prve i najpoznatije takve parnice došlo je kada su ga, nakon golemog uspjeha “Da Vincijeva koda”, zbog povrede autorskih prava i plagijata tužili Michael Baigent, Richard Leigh i Henry Lincoln, autori slavne knjige “Sveta krv, sveti gral”. Brown je zaplet “Da Vincijeva koda” doista izgradio oko njihove teorije o braku Isusa Krista s Marijom Magdalenom i njihovim potomcima koji su se nastanili na jugu Francuske. Ali, reference na “Svetu krv, sveti gral” u njegovoj knjizi ne da nisu bile zatajene, nego su bile istaknute, a autorima te knjige Brown je izrazio zahvalnost i odao počast čak i nazivajući po njima likove u svojoj knjizi. No, umjesto cvijeća ili čokolade, oni su mu uputili sudsku tužbu.
Random House bio je izdavač obje knjige, pa je vodstvo te velike kuće predložilo i nastojalo spor riješiti što bržom i što tišom izvansudskom nagodbom. No, premda ga takva nagodba ne bi financijski znatno oštetila nakon što je “Da Vincijev kod” vrlo brzo dostigao vrtoglavu nakladu od 87 milijuna primjeraka, Brown ni u tom, kao ni u kasnijim sporovima, nije pristao na nagodbu, a svi suci i sudovi koji su rješavali te tužbe presudili su u njegovu korist.
Tamna strana kontrole ljudi
“Oni su tresli drvo da vide hoće li s njega istresti neki novac”, rekao je. U konačnici, publicitet oko tog spora povećao je prodaju obje knjige pa se pojavila i teorija kako je čitavo suđenje bio smišljeni marketinški potez. Brown je takvu pretpostavku odbio ovim riječima: “Znam koliko je Random Houseu bilo stalo i koliko su se trudili da se slučaj brzo riješi, ali ja nisam pristao na nagodbu, a oni su, za što im odajem priznanje, rekli da me razumiju. Nagodba bi me koštala relativno malo i bila bi najlakša i najugodnija za sve, a suđenje mi je odnijelo dvije godine života i nije bilo ugodno. Imali smo čitav niz takvih zahtjeva, i svi su se pokazali neopravdanima, a da sam samo jednom pristao na nagodbu, red takvih lažnih tužitelja bio bi još veći.”
Brown se pokazao neustrašiv ne samo pred takvim optužbama nego i pred još neugodnijim napadima, kritikama i pokušajima diskreditacije od Katoličke crkve koja se našla osobito uvrijeđenom “Da Vincijevim kodom”. Utjecaj organizirane religije i što javna, što tajna uplitanja u svjetske igre moći i njihov sve veći utjecaj na društvo samo su jedno od stvarnih i važnih pitanja koje je Dan Brown na popularan način u svojim knjigama dotaknuo i obradio. Potvrdio mi je u ovom našem posljednjem razgovoru kako je presudnu ulogu za njegov odnos prema vjeri i religiji imao neželjen odgovor koji je još kao tinejdžer dobio od vjeroučitelja kojem je postavio neka racionalna pitanja. Ovaj mu je odgovorio da su to pitanja koje ne bi trebao postavljati.
– Religije su stvorili ljudi, a ljudi i griješe. Ja cijenim veliku i važnu ulogu koju religije imaju u životima mnogih ljudi, dajući im osjećaj zajedništva i svrhe. Ali, religija ima i svoju tamnu stranu dok nastoji kontrolirati ljude i manipulirati njihovim mislima i osjećajima, očekujući od njih da ne misle svojom glavom, nego da čekaju da mi netko drugi kaže što da misle. Osobno ne marim puno za religiju koja od ljudi očekuje da mozak i zdrav razum objese i ostave na ulazu u crkvu. Moji su me roditelji odgojili u duhu koji ne priznaje da postoji ijedno teško pitanje koje ne treba postaviti. Sve treba propitivati, bez obzira na to što nikada nećemo dobiti sve odgovore i riješiti sve tajne života, kojih je mnogo – rekao mi je slavni pisac koji se nikada nije deklarirao kao ateist.
Pa ipak, utjecaj religije na društvo i politiku je sve veći, čak i u njezinim najvišim sferama, pa se tako i od ljudi koji imaju važne funkcije u samom State Departmentu može čuti da je Donalda Trumpa sam Bog odabrao da bude američki predsjednik.
– Ja na to mogu samo reći da onda taj Bog baš i nije ni pametan ni mudar Bog – nasmijao se Brown, dodavši kako se njegova domovina, Sjedinjene Američke Države, trenutačno nalazi u vrlo mračnom razdoblju, ali i kako čvrsto vjeruje da će iz njega naći izlaz.
S obzirom na to da zapleti njegovih knjiga redovito počivaju na nekoj velikoj svjetskoj uroti, zbog čega ga neki smatraju pristašom brojnih teorija zavjere, pitao sam Dana Browna što misli o toj pojavi koja u svijetu sve više uzima maha i ima sve više pristalica.
– Teorije urota cvatu jer nitko ne želi priznati da ne razumije kako se i zašto nešto događa. Zbog istog razloga je u porastu i utjecaj religija koje se djelomično bave tim istim poslom. Ali, sve to nije ništa novo. Ideja o borbi dobrih i zlih sila u svijetu, anđela i demona, vrlo je stara i sve je to dio dosadašnjeg sveukupnog ljudskog iskustva – kaže Brown, koji oduvijek negira bilo kakvu osobnu sklonost teorijama zavjere, ističući, primjerice, da vjeruje i da se 11. rujna dogodio upravo onako kako je o njemu izvještavano, da vjeruje da se Apollo 11 doista spustio na Mjesec te da isto tako ne vjeruje da u Roswellu skrivaju izvanzemaljce.
To bi bilo neugodno čitati
Već u svom prvom romanu, u “Digitalnoj tvrđavi”, Brown se temeljito pozabavio i pitanjem sveopće kontrole i nadziranja svih spremljenih digitalnih podataka i tragova, gotovo čitava desetljeća prije nego što će se početi donositi zakoni o zaštiti privatnosti i naših osobnih podataka.
– Privatnost je danas apsolutno mrtva i vjerojatno netko negdje sada snima i ovaj naš razgovor. Moramo razumjeti da odluke koje donosimo u životu više ne nestaju, nego ostaju s nama zauvijek, zapisane kao naš digitalni trag. Današnja djeca to već jako dobro razumiju i ona su se odrekla privatnosti mnogo spremnije nego mi koji smo odrasli s idejom privatnosti koja je samo naša i zaštićena. Pogledajte samo Facebook. Nevjerojatno je što su sve ljudi spremni ondje podijeliti s čitavim svijetom. S tim moramo računati. Već danas nije nikakvo čudo, a pogotovo neće biti za deset godina da netko tko traži posao bude suočen s nečim što je jednom davno negdje napisao i objavio. To je važno zapamtiti. Ja prvi ne bih želio da bilo tko o meni kakav sam danas donosi sud na temelju odluka koje sam donosio i kako sam se ponašao kao dvadesetogodišnjak. Ili, zamislite da pronađete kutiju s pismima koje ste pisali kao zaljubljeni četrnaestogodišnjak. Svakome bi bilo neugodno takvo što čitati, a kamoli da tako nešto bude javno objavljeno. Zato nikako nije pošteno da te i takve informacije danas utječu na živote ljudi, a pogotovo da im se sudi ili da ih se javno posramljuje zbog nečeg što su ostavili za sobom prije više desetljeća – kazao mi je Brown.
Knjiga puna zagonetki
Neizbježno smo se dotakli i pandemije koronavirusa, osobito s obzirom na to da se idejom smrtonosnog virusa koji prijeti čovječanstvu Brown pozabavio još 2013. godine u svom romanu “Inferno”.
– Doista živimo u vrlo čudnom vremenu koje, naravno, utječe i na moj život. Ja sam navikao mnogo putovati i istraživati, a sada mi je to nemoguće. Ali, nadam se i uvjeren sam da će to proći i da će se stvari i naši životi vratiti na staro. Ni to nije ništa novo, takvih je situacija već bilo u povijesti i ljudi su ih prevladavali, a ja se potpuno slažem s vama kada kažete da razuman čovjek nikada ne treba nešto što očito nije normalno prihvatiti kao neku novu realnost – govori pisac, koji je ipak bio najrazgovorljiviji o temi koja bila i povod ovom našem razgovoru, njegovu najnovijem projektu u kojem se predstavlja ne samo kao pisac stihova za djecu nego i kao skladatelj.
Kao što smo već najavljivali, 1. rujna će u tridesetak zemalja i na gotovo isto toliko jezika istodobno biti objavljena Brownova “Divlja simfonija”, slikovnica koja djeci predstavlja podjednako raznolike svjetove životinja i glazbala simfonijskog orkestra. Knjigu s raskošnim ilustracijama mađarske umjetnice Susan Batory, u prijevodu Damira Šodana, u Hrvatskoj će objaviti Brownov stalni hrvatski izdavač VBZ.
Između prologa Maestra Miša, koji je dirigent i vodič kroz ovu priču, i završne uspavanke cvrčka, kroz stihove, ali i živopisnu glazbu orkestra, predstavljaju se raznovrsna stvorenja: od buba, pauka, žaba, štakora i šišmiša, preko morske raže i čudesnog kita, do mačaka, pasanaca, labudova i rasplesanih veprova, klokana, geparda, nilskih konja i slonova. Knjiga sadrži i zagonetke koje treba riješiti, kao i kod koji svaki pametni telefon “razbija” i njime dolazi do besplatne aplikacije preko koje se sluša neodvojivi glazbeni dio knjige, Brownova partitura sastavljena od dvadeset i jednog stavka koji notama opisuju svaku od životinja.
Glazbeni dio će biti objavljen na internetskim platformama koji dan prije knjige, realizirala ga je diskografska produkcijska kuća Parma Recordings, a snimljen je u Zagrebu, u studiju i dvorani Blagoje Bersa Muzičke akademije, u izvedbi Zagrebačkog festivalskog orkestra pod ravnanjem maestra Mirana Vaupotića.
No, u ovom smo razgovoru otkrili kako je došlo do projekta i kako se njime Dan Brown vratio svojim umjetničkim počecima kada je pokušavao napraviti karijeru kao glazbenik, pjevač, svirač, skladatelj i producent vlastitih projekata. Podsjetio sam ga da je njegovo prvo umjetničkog djelo, koje je objavio u vlastitoj nakladi pod naslovom “SynthAnimals”, bila upravo kazeta s glazbom za djecu koju je sam snimio na sintesajzeru.
Iznenađenje u Kini
– Da, napravio sam to u svojim ranim dvadesetim godinama i prodao petsto primjeraka te kazete u lokalnoj knjižari. Kada sam prije dvije godine u Kini predstavljao svoj posljednji roman “Postanak”, voditelj promocije odjednom me je pitao za “SynthAnimals”. Trebao mi je trenutak da se uopće sjetim o čemu govori. Rekao mi je da je kazetu našao i kupio na eBayu. Ondje je bio i moj kineski izdavač koji se zainteresirao da to objavi, ali kada sam o tome pitao svog američkog izdavača, i oni su se odmah zagrijali za projekt. I tako sam se bacio na posao koji mi je bio veliko zadovoljstvo pa je nastao projekt koji je mnogo razrađeniji, ostvaren s mnogim suradnicima i s velikim simfonijskim orkestrom – ispričao mi je Brown te još jednom izrazio oduševljenje Zagrebom u kojem je boravio na snimanjima te radost i uzbuđenje uoči svjetske koncertne premijere “Divlje simfonije” koja je zakazana 10. listopada, upravo u Zagrebu, u Lisinskom, u izvedbi Zagrebačke filharmonije.
Sciencefiction autor iz dubina tame. Dok ga masonerija nije pogurala nije uspjeha ni imao.