Naslovnica Premium

Privatni profit? E, neće moći! 
Ne u Hrvatskoj

Što god se predloži ili započne, nailazi na sveopći otpor. Ništa se ne može napraviti. Ništa izgraditi. Ništa privatizirati. Ništa prodati. Ništa kupiti
30. siječnja 2013. u 18:00 2 komentara 8 prikaza
srđ (1)
Foto: Grgo Jelavić/Pixsell

Ovo što se već neko vrijeme događa u Hrvatskoj više nema nikakve veze s ekonomijom. Ni ekonomisti nemaju odgovor na pitanja koja se, bez ikakve sumnje, nameću kao fundamentalna. Odbijanje Hrvata da generiraju ekonomski rast uistinu poprima zabrinjavajuće razmjere. Zabrinjavajuće do te mjere da neke druge struke prethodno moraju “raščistiti teren” zvan hrvatsko društvo – sociolozi, filozofi, politolozi, psiholozi, teolozi … tko god, samo ne ekonomisti.

Ostajemo (ekonomisti prije svih) bez nekih temeljnih preduvjeta funkcioniranja tržišnog gospodarstva. Čini se kao da hrvatsko društvo ne želi povećanje materijalnog blagostanja, da mu nije stalo do veće zaposlenosti, da ne želi platiti tu malu cijenu danas kojom se kupuje veće materijalno blagostanje sutra, za sve. Zaključujem to na temelju djela, a ne prijetvornih riječi.

Što god se predloži ili započne, nailazi na sveopći otpor. Prepun žuči i najtežih optužbi. Od političkih stranaka, civilnih udruga, profesionalnih udruga, sveprisutnih “analitičara”, stratega, odbora, akcija, komisija … Ništa se ne može napraviti. Ništa izgraditi. Ništa restrukturirati. Ništa privatizirati. Ništa prodati. Ništa kupiti.

Ni u Plominu, ni na Srđu, ni na Cvjetnom trgu. Ni u gradu ni na selu. Ne možeš graditi ni poslovno-stambeni centar, ni postrojenje za preradu otpada, ni golf igralište, ni akvapark, ni logističko distributivni centar, ništa, ništa.

Uvijek ima nešto ili netko protiv. Jednom je to dim, drugi put su pesticidi, treći put narušene vizure, četvrti put šetači, peti put otpuštanje viška zaposlenih, itd. Pa kada sve to eventualno svladate, dočeka vas “administracija”. Državna, županijska, općinska. I tako unedogled. Ne znam nijedan spomena vrijedan i dovršen investicijski projekt koji nije prošao tešku bitku sa spomenutima.

A svima je zajednički onaj fundamentalni čimbenik – otpor stvarnoj ili pretpostavljenoj zaradi koji će ostvariti iskonski neprijatelj hrvatskog društva – privatnik! Privatni profit – e nećeš u Hrvatskoj! Profit je za Engleze ili Nijemce.

Dopuštamo ga i Kinezima, ali nikako Hrvatima.

Pretjerujem? Nažalost ne. Iz dana u dan susrećem se sa sve više konkretnih primjera. I to kod ljudi koji bi po svom formalnom obrazovanju, životnoj dobi i funkciji na kojoj se nalaze trebali biti zadnji koji bi takvo što zastupali. Kad u nevjerici tek upozorite da je nešto najobičnija dobra svjetska ili europska praksa, čuo sam – “tim gore po vas, ovdje to ne vrijedi”.

Pogledajte samo od čega se brane hrvatski menadžeri. Kada se, primjera radi, jedan predsjednik uprave Podravke, kompanije izlistane u prvoj kotaciji burze, mora opravdavati na javnoj televiziji zbog plaće koja je tek petina plaće njegova izravnog konkurenta, i to danas, 2013. godine, onda je vrag odnio šalu. Takvu plaću, našem društvu prihvatljivu, može imati samo osrednji centarfor u drugoligaškom nogometnom klubu.

O kakvom mi to onda gospodarskom rastu pričamo? Tko će ga to ostvariti? Ne budite smiješni. S ovakvim prevladavajućim sustavom vrijednosti mi idemo ravno u propast. Opet pretjerujem? Nimalo. Još sam preblag! Pristojnost mi ne dopušta prave izraze. Hrvatsko društvo sve više klizi u ponor općeg nerada, nereda, izjedanja u zavisti i naslađivanja “aferama”. Egzistenciju se pak sve više traži u državnoj administraciji i državnim tvrtkama. U kojima nema otpuštanja, barem dok su “naši” na vlasti. Jer samo privatne tvrtke mogu propasti.

Politički angažman postaje lišen bilo kakvog svjetonazora, ideala, misije, vizije. Jedino je važni da “naši” pobijede, onda ću već dobiti neki posao ili funkciju. I moja kći. Pa makar je izmislili. Pa nismo se valjda zbog ideala angažirali prije izbora? Samo budale nešto rade iz ideala, dominantan je stav.

Ne treba biti posebno maštovit da bi se predvidjele očigledne posljedice takvog stanja. Najbolji i najpoduzetniji će otići, čak ne više preko granice nego samo malo sjevernije i zapadnije u našoj EU. A može i do Australije. Suvremene telekomunikacije su drastično smanjile zemaljsku kuglu. Ostat će samo oni koji nemaju izbora. I čekati pomoć. Od koga? Od “naših” kada pobijede na izborima.

Dok je bude. Nezaposlenih će biti 600.000. Otprilike toliko i zaposlenih. Prosječna plaća bit će 2000 kuna. Ništa zato, sreća je u tome što nitko neće u Hrvatskoj ostvarivati profit!

RBA
INVESTIRANJE JE PRIRODNO
Kako je to živjeti pored Dunje? U svakom slučaju, potaknula me na razmišljanje – koji je moj cilj?

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar SMRT BOLJŠEVIZMU
    SMRT BOLJŠEVIZMU:

    hey borislave da vi niste lupali teze kao profesor sa ekonomije i kao ministar o neisplativosti proizvodnje, kojom ste direktno zasijavali korov, posljedica ne bi niti bilo ! Kako Hvati izrazito lako usvajaju najgore vrste svega protiv razuma i znanja, ... prikaži još!, tako i vaš cijeli fakultet kojeg ste PR podigli u nebesa, u zemlji bez ekonomije, jednostavno mi je zaključiti da se vi svi tamo bavite isključivo plagiranjem. Da nije tako, ekonomija bi cvala, a ne umirala ! Stoga, vrijeme je da mi diaspora preuzmemo odgovornost i da sredimo Hrvatsku znanjem, moralom, inovacijama, proizvodnjom, a da takvi poput vas zaista više nikad niti ne prismrde ekonomiji, koju poznajete isključivo za vaš džep po nepripadajućim osnovama činjenica je samo jedna ! u HR više nitko zbog takvih "visokodostojnika" poput vaše kaste, ne bi čak niti prepoznala zlatnu ekonomsku žicu i mogući razvoj, jer je gomila šarlatana navodno obrazovana !

  • Saar 05:

    Pridruzujem se Vasem komentaru.Dijaspora moze financirati mnogo toga i treba sama odlucivati sto i kako.Neka ne misle da dajemo svoj novac,a da oni time raspolazu.Bolje da ga bacim ili poklonim sirotinji. Mnogi ne postuju rad i nema radne discipline.Mogao bi ... prikaži još!i jos toga mnogo napisati, ali cemu?