Ako Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, sa svojom koalicijom dobije izbore imat će priliku vladati Hrvatskom sljedeće četiri godine, a dolazi iz težačke i radničke obitelji koja se stoljećima mučila da bi preživjela na krševitom terenu Kruševa u zadarskom zaleđu, između Zrmanje i Karinskog te Novigradskog mora. Prezime su dobili prema pridjevu “kara” što na turskome znači “crn”.
Martin Karamarko (1922.), Tomislavov otac, za vrijeme Drugog svjetskog rata, zajedno s bratom Markom, borio se kao vojnik NDH. Braća su prošla Križni put i, zahvaljujući Crvenom križu, preživjela četverorede i poslijeratni komunistički logor u Beogradu. Nakon povratka u Kruševo, Martin Karamarko se neko vrijeme krio kako bi izbjegao učestale osvete lokalnih Srba. Zaposlio se u Zadru kao vozač i kondukter, ali prije nego što mu je sin jedinac pošao u školu počeo je raditi u Zagrebačkim transportima i preselio se s obitelji na Žitnjak, u Kozari bok.
Tomislav Karamarko pohađao je Osnovnu školu Augusta Cesarca na Ferenčici, od prvoga do osmoga razreda. Bio je odličan učenik. Istodobno, bio je redovit na vjeronauku kod franjevaca u crkvi Predragocjene krvi Isusove u Kozari boku, na Žitnjaku, gdje je nedjeljom na misi ministrirao. Godine 1975. Tomislav Karamarko upisao je srednju tehničku školu u Klaićevoj. Bio je dobar učenik dobrog vladanja. Prve dvije godine posebno ga je zanimala povijest, za koju ga je zainteresirao profesor Lovro Jovan. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1979. položio je prijemni ispit u jakoj konkurenciji. Upisao je studij povijesti i ruskoga jezika. Poslije se s ruskoga prebacio na poljski jezik.
Gorljivi katolik
U mladosti Karamarko je bio gorljivi katolički aktivist. Studentska mladež u Zagrebu okupljala se početkom 80-ih oko katoličkog lista mladih “MI” i studentske molitvene zajednice “Palma”. Takva okupljanja bila su zanimljiva i jugoslavenskoj tajnoj policiji. Kako su svećenici organizirali i hodočašća u Rim, režimski provokatori u Rimu podvaljivali su razne kompromitirajuće materijale. Primjerice, kad bi studenti došli na Trg sv. Petra odjednom bi se pred njima, ni od koga pozvani, pojavili ljudi s hrvatskim trobojnicama. Ponekad su jugoslavenske službe inscenirale takve situacije, usput ih i fotografirajući. Nakon jednog takvog putovanja, u Zagrebu su uslijedile istrage i saslušavanja, a Tomislavu Karamarku i društvu 1982. oduzeta je putovnica. Zbog takvih pritisaka studij je Tomislavu Karamarku bio otežan. Kad je apsolvirao, dobio je poziv u JNA. Poslan je u Srbiju, u Rašku, u takozvani kažnjenički puk. Nakon povratka iz JNA, Karamarko je diplomirao na temu Franje Račkoga kod prof. Nikše Stančića i upisao jednopredmetni studij povijesti, napustivši studij poljskoga. Diplomirao je 1989. No, već 1986. Karamarko je počeo raditi u Arhivu Hrvatske (od 1991. Hrvatskom državnom arhivu). Zaposlio se zahvaljujući lobiranju klera. Na molbu msgr. Đure Kokše, pomoćnog biskupa zagrebačkog, preporuku za posao Karamarku je dao Božo Rudež, tadašnji predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama grada Zagreba i republički podsekretar za kulturu. Rudež je bio u prijateljskim odnosima s Kokšom pa je preporuku za Karamarka, “povjerljivog čovjeka” msgr. Kokše, potpisao na neviđeno. S obzirom na to da se Kaptolski arhiv čuvao u NSK, potpisivanje takvih preporuka bila je Rudežova obveza.
Demokratska gibanja 1989. zainteresirala su i Tomislava Karamarka, odgojenog u čisto pravaškoj tradiciji. Iskaznicu HDZ-a zaradio je u Novoj Vesi od Ivana Bobetka nakon što je, zajedno s prijateljem, istovario pun kamion drugog broja Glasnika HDZ-a. Karamarko se ubraja među utemeljitelje stranke.
Ranih 90-ih Karamarko se i vjenčao. Njegova prva žena bila je Enisa Muftić, kći dr. Osmana Muftića, profesora na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, prvog hrvatskog ministra znanosti, tehnologije i informatike. Dr. Muftić uvijek se deklarirao Hrvatom islamske vjeroispovijesti kao i njegova kći Enisa. Mladi par dobio je dvoje djece – kćer Lanu i sina Martina. Lana je danas 20-godišnja studentica, a Martin srednjoškolac. Karamarko se od Enise, zaposlene u Ministarstvu vanjskih poslova, razveo 2011.
Sa Stipom Mesićem zbližio se kad je na Ekonomskom fakultetu potkraj 1989. osnovan Gradski odbor HDZ-a. Nakon prvih izbora 1990., Tomislav Karamarko radio je u uredu predsjednika druge vlade RH, Josipa Manolića, potom je bio šef kabineta predsjednika treće vlade RH Franje Gregurića. A kad se Stipe Mesić vratio iz Beograda i kad je 1992. imenovan predsjednikom Hrvatskog sabora, šef kabineta bio mu je Tomislav Karamarko.
Sljedeće, 1993. godine, Karamarko je imenovan za načelnika PU zagrebačke. No, potkraj 1993. i početkom 1994. počele su izbijati prve afere vezane uz pretvorbu i privatizaciju. Zaneseni Tomislav Karamarko dao je nalog na osnovi kaznenih prijava da se istraže Gradski podrumi, potom Croatia bus i tvornica obuće Astra. Ušao je u sukob s dijelom desne frakcije HDZ-a zbog čega je 1996. smijenjen s mjesta načelnika PU zagrebačke i imenovan za pomoćnika ministra unutarnjih poslova za kadrovske poslove.
Međutim, ista frakcija nije ga htjela ni na mjestu pomoćnika ministra. Pripisivali su mu bliskost s Mesićem. Smijenjen je 1998. i našao se na cesti. No, Ile Baković i Tomislav Družak zaposlili su Karamarka u Hrvatskom autoklubu (HAK).
Kad se poslije smrti dr. Franje Tuđmana Stipe Mesić kandidirao za predsjednika Hrvatske, pozvao je Karamarka da mu vodi kampanju, što je on objeručke prihvatio.
Nakon Mesićeve pobjede na predsjedničkim i Račanove koalicije na parlamentarnim izborima, Karamarko je imenovan za prvog čovjeka Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS). Međutim, UNS je 2002. raspušten. Mesić i Račan nisu mu ponudili adekvatno radno mjesto pa se Karamarko opet našao na cesti. Pokušao je arhiv UNS-a prebaciti u Državni arhiv, ali nije uspio. Spriječio ga je ministar Šime Lučin. Onda je s Ivanom Baketom i drugim prijateljima osnovao Soboli, poduzeće za konzalting i sigurnost velikih kompanija koje je dobro poslovalo. Međutim, nakon afere Puljiz u kojoj je šlampava Protuobavještajna agencija (POA) prokazana kao za demokraciju opasna služba, Karamarko je 2004. na poziv premijera Ive Sanadera preuzeo POA-u. Karamarko je 4. veljače 2005., uz Mesića, Sanadera, Šeksa, Vesnu Škare-Ožbolt, državnog tužitelja Bajića, ministra unutarnjih poslova i šefove tajnih službi, bio na sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost na kojoj su premijer Sanader i predsjednik Mesić donijeli tešku odluku o “lovu” na generala Antu Gotovinu. Prema prijateljima, Karamarko je pomagao obranu generala Gotovine i svojim kanalima obavještavao suprugu generala Gotovine o svemu što se događa. No, Karamarkovi politički protivnici, uglavnom otpadnici HDZ-a, tvrde suprotno.
Šef megaslužbe
Poslije dvije godine na čelu POA-e, 2006., Karamarko je učvrstio svoj položaj. Objedinio je POA-u i HIS u Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA) i postao šef te megaslužbe. No, ubojstva Ivane Hodak i Ive Pukanića šokirala su javnost i uzdrmala vlast. Uspaničeni Sanader je nakon ubojstva Ivane Hodak nazvao Karamarka i molio ga da preuzme MUP. Karamarko je prihvatio ponudu...
A kad je Sanader abdicirao, Karamarko je ostao ministar unutarnjih poslova i u vladi Jadranke Kosor. Poslije poraza na parlamentarnim izborima 2011. bližio se izborni sabor HDZ-a. Karamarkovi prijatelji došli su na ideju da se i on kandidira za predsjednika stranke.
Prvi je to predložio Franjo Lucić iz Požege, saborski zastupnik. Milijan Brkić organizirao je moćan lobi unutar i izvan stranke koji je javno i tajno podržao Tomislava Karamarka. On je na XV. saboru HDZ-a 20. svibnja 2012. pobijedio unutarstranačke konkurente i postao predsjednik HDZ-a. Jadranka Kosor tvrdi da će se tek otkriti tajna Karamarkove pobjede na izborima za čelnika HDZ-a. No, uz buran politički, Karamarko vodi i intenzivan privatni život. U svibnju ove godine vjenčao se s Anom Šarić, Splićankom s kojom je nedavno dobio kći Katarinu. Ana je diplomirala na Filozofskom fakultetu, bavi se marketingom. U jednom razgovoru, Karamarko mi je rekao kako odlične, prijateljske odnose svoje sadašnje i bivše supruge smatra „Božjim čudom“.
>> Tomislav Karamarko: Jedino što raste je neuspjeh
Čovjek kakvog Hrvati trebaju, Karamarko buduci predsjednik Vlade.