Bosna i Hercegovina je, čini se, konačno na dobrom putu da dobije novu državnu vlast, i to 415 dana nakon izbora. Uspostava vlasti u BiH nikada u poslijedaytonskom razdoblju nije bila lak i brz proces. Sam proces provedbe izbornih rezultata je kompliciran, a kada se tomu dodaju različiti politički interesi pobjednika, nesnalaženje međunarodne zajednice koja još uvijek ima važnu ulogu u BiH te međunacionalno nepovjerenje, rezultat je godina dana bezvlašća.
Za nekoliko tjedana, a najkasnije do kraja godine, tomu bi trebao doći kraj. Posebno parlamentarno povjerenstvo danas će, najvjerojatnije, dati “zeleno svjetlo” za potvrdu odluke Predsjedništva BiH o imenovanju Zorana Tegeltije iz SNSD-a za novog predsjedatelja Vijeća ministara. Postoji parlamentarna većina za potvrdu njegova imenovanja u Parlamentu BiH, a sjednica na kojoj bi se to trebalo dogoditi bit će uskoro. Nacionalni izborni pobjednici – SDA, SNSD i HDZ još ranije su dogovorili raspodjelu ministarskih pozicija pa bi sve moglo biti gotovo relativno brzo.
No, u BiH o političkim dogovorima uvijek treba govoriti uz dozu rezerve jer nije se jednom dogodilo da se i potpisani sporazumi političkih predstavnika triju naroda prekrše ili ignoriraju. Ovaj put sve se vrti oko dokumenta Program reformi BiH. Riječ je o dokumentu, za širu javnost, još uvijek nepoznatog sadržaja, koji će biti upućen NATO-u kao alternativa Godišnjem nacionalnom programu (ANP). Jer, upravo je to pitanje odnosa prema NATO-u bilo kamen spoticanja između bošnjačke i srpske strane u uspostavi državne vlasti. Srpski politički predstavnici odbijaju proces pridruživanja BiH NATO savezu sve dok i ako Srbija ne krene u istom smjeru. Bošnjačka strana, pak, nije željela pristati na imenovanje novog Vijeća ministara bez usvajanja ANP-a, dok su Hrvati, kao i u mnogim drugim situacijama, pozivali na kompromis, koji se na kraju i dogodio.
Uz više nego aktivnu ulogu SAD-a i nekih europskih zemalja, potpisan je kompromisni dokument nazvan Program reformi BiH koji će biti upućen NATO-u dan nakon što Parlament potvrdi novog predsjedatelja Vijeća ministara. I ovo govori koliko nepovjerenje vlada na političkoj sceni BiH. Srbi predvođeni Miloradom Dodikom strahuju da bi Bošnjaci mogli izigrati dogovor o imenovanju Tegeltije ako bi srpska strana pristala da se Program reformi BiH prije dostavi NATO-u.
Zbog goleme doze međusobnog nepovjerenja u BiH ne čudi što su ključni akteri ili međunarodni posrednici dogovora o uspostavi nove vlasti u ovoj zemlji odlučili skriti dokument Program reformi BiH od javnosti dok on ne bude poslan u Bruxelles. Neki čak tvrde kako je dokument “zaključan u sefu Predsjedništva BiH”. Jer, i bez tog dokumenta u javnosti traju različita tumačenja što njegovo usvajanje znači i tko je politički (a samim tim i nacionalni) pobjednik, a tko gubitnik. Što li bi se tek dogodilo da je dokument predstavljen javnosti pa da svatko iz njega može izvlačiti određene rečenice i zbog vlastitih nacionalnih, ali češće uskih političkih interesa, tumačiti njihovo značenje?
Ovako, dok dokument ne iziđe u javnost, Dodik tvrdi da je osigurao vojnu neutralnost BiH i zaustavio NATO put, dok ga istodobno srpska oporba optužuje za nacionalnu izdaju. SDA, uz svog političkog saveznika Željka Komšića, dogovor i dokument predstavlja kao nastavak NATO puta BiH, dok oporba u Sarajevu tvrdi kako su SDA i Komšić zapravo popustili pred Dodikovim zahtjevima. Hrvatski politički predstavnici suzdržavaju se od komentara ne dolijevajući ulje na ionako rasplamsanu vatru u javnosti. Ovakvo ponašanje hrvatske strane je i logično ako se zna da su zapravo Hrvati podjednako zainteresirani i za nastavak euroatlantskog puta BiH, ali i za uspostavu funkcionalne vlasti koja će biti u stanju provesti važne reforme, uključujući i onu za Hrvate najvažniju – izbornu.
Ako se kojim slučajem i ovaj dogovor o deblokadi uspostave vlasti u BiH izjalovi, jasno je da će ova nedovršena država potonuti u još dublju krizu čije posljedice nitko ne može procijeniti. Čak je i održavanje postojećeg statusa quo toliko loše i opasno da i ne treba zamišljati lošije scenarije. A njihov je izbor na Balkanu, nažalost, uvijek velik.
Fascinantno je da NATO pakt prima u svoj korpus zemlju koja se zalaze za politicki islam s krajnjim ciljem instaliranja Serijata na vlasti? Svatko moze pogledati arapske i islamske stranke u wikipediji, u cijem se drustvu nalazi SDA, stranka Bakiraira Izetbegovica, a evo sto veli wikipedija za sto se oni zalazu : '' Islamska stranka je politička stranka koja promiče islamizam ili islamski fundamentalizam. Cilj islamske stranke je općenito izgradnja Islamske države sa šerijatom kao izvorom pozitivnog prava. Islamske stranke mogu imati vrlo različite tendencije: od progresivizma do najekstremnijeg fundamentalizma. ''- izvor italijanska wikipedija. - U svakom slucaju stranka Bakira Izetbegovica se zalaze za politicki islam, i oni to uopce i ne kriju, u wikipediji otvoreno navode da im je ideologija Islamizam. Pa kako je moguce da NATO pakt prima u svoje drustvo ovakvu drzavu? Onda se netko cudi kada Macron kaze da je NATO pakti na izdisaju?