Dragi članovi britanske vlade, ne brinite se, Juncker vas je malo zadirkivao kad je na večeru s premijerkom Theresom May donio hrvatski pristupni ugovor kao ilustraciju koliko kompleksni i teški pregovori s 27 država članica EU mogu biti.
Zaista, ne brinite se, nije baš da vas u pregovorima o Brexitu čekaju gotovo nemogući, katkad i ponižavajući zahtjevi kakvi su čekali Hrvatsku u njezinim pristupnim pregovorima.
Nije baš da će vam EU27 postaviti zahtjev da izručite nekog generala pod čijim su zapovijedanjem britanski vojnici navodno počinili neke ratne zločine u ovom stoljeću. Nije baš da ćete biti pod pritiskom sve dok ne uspostavite neku “sigurnu kuću” malo izvan Londona, u koju ćete kao na tvorničkoj traci donositi najtajnije dokumente iz MI5 i MI6 kako bi se kopirali i odnosili izvan zemlje.
Nije baš da će vaši pregovori o EU ovisiti o tome hoćete li dopustiti nekoj od europskih tajnih službi da švrlja po vašem zelenom otoku u kombiju nakrcanom agentima i sofisticiranom opremom za prisluškivanje, kao što je – ponekad baš uz vašu, britansku, pomoć – Hrvatska bila prisiljena dopustiti manje-više sve gore navedeno.
Ma neće vam čak ni čitava država i cijeli narod postati meta kritika iz inozemstva zbog nekoliko zaista sramotnih, huškačkih naslovnica koje potiču netoleranciju i mržnju, kao što su naslovnice vaših najčitanijih dnevnih novina koje prvo etiketiraju neku skupinu ljudi kao “neprijatelje naroda”, a zatim pozivaju na njihovo uništenje masnim naslovom “zgazi sabotere”. Neće vam nitko zbog takvih stvari prijetiti posebnim monitoringom.
Stoga, opustite se, vaši pregovori o Brexitu neće biti kao hrvatski pregovori o ulasku u EU. Ali, da će biti teški, komplicirani na svoj specifičan način, to hoće. Na trenutke će biti vrlo gadni.
Ne gadni zbog toga što bi se netko u ostatku EU, ponajmanje Hrvatska, želio služiti prljavim trikovima i političkim gadostima. Ovo gore u uvodnom dijelu karikiramo, pomažemo vam da smirite svoje strahove (keep calm and carry on). Nego gadni zbog toga što zagriženi zagovornici Brexita imaju nerealna očekivanja o tome kako izgleda izlazak iz EU i kakav status potencijalno može imati bivša članica EU u odnosima s ostatkom kluba iz kojega je izašla.
A ta nerealna očekivanja suočena su, s druge strane, s realnom potrebom ostatka EU da se Brexit ne pretvori u uspješan recept jer bi u tom slučaju i neke druge članice poželjele ići istim tim putem, ako bi se na primjeru Velike Britanije pokazalo da je moguće izaći iz EU, napustiti sve obveze koje vam se ne sviđaju i nastaviti uživati u svim pravima i beneficijama koje vam se sviđaju.
EU, naravno, ne može sebi dopustiti da se njegov odnos s Velikom Britanijom pretvori u trgovinski rat ili kakav drugi otvoreni sukob na nekom polju. Ali EU si ne može dopustiti, jer o tome ovisi njegova egzistencija, da prva država članica koja je odlučila izaći iz EU uživa nakon tog izlaza ista ili čak još veća prava nego dok je bila članica.
To je, ukratko, suštinski problem koji će pratiti pregovore o Brexitu. No tu je još niz drugih problema, ne manje opasnih. Britanska vlada premijerke May djeluje vrlo nekompetentno i zbunjeno oko ideje što zapravo želi postići Brexitom. Zagovornici Brexita u vladajućoj Konzervativnoj stranci obećavali su uoči referenduma da će Ujedinjeno Kraljevstvo i nakon izlaska iz EU ostati dio europskog jedinstvenog tržišta, koje je krajnje važno za britansko gospodarstvo, ali sada rade na tome da ne ostane. To je, "excuse my French", kao srljanje gusaka u maglu. Kao da vaši politički lideri nemaju pojma kuda idu i što žele.
Britanski pregovarači su, ne sumnjamo, iskusni i oslanjaju se na vrlo cijenjenu, profesionalnu i vještu javnu upravu, ali nemojte nikad podcijeniti vještinu, profesionalnost i iskustvo europskih pregovarača. Ma koliko bili blaćeni (u kampanjama koje povijesno izviru iz britanskih medija), eurokrati su pregovaračka sila na koju treba računati.
Ti ljudi, na čelu s glavnim pregovaračem EU27 za Brexit Michelom Barnierom, zastupat će i stavove koje Hrvatska uspije nametnuti tijekom pregovora. Zasad, na početku ove lude avanture, čini se da su Hrvatskoj najvažnije dvije stvari. Prvo, da Britanci zaista plate račun na izlasku, jer o tome ovisi hoće li se u proračunu EU do 2020. stvoriti rupa koja bi značila i manje novca iz fondova EU za Hrvatsku. I drugo, da hrvatski radnici ne budu diskriminirani u rješenju koje će se morati pronaći za sve državljane EU27 koji ostaju živjeti ili raditi u UK nakon Brexita. Odnosno, da Britanci otvore svoje tržište rada za Hrvate prije no što ga zatvore za sve državljane EU.
