Loša vremenska prognoza otkazala je otvaranje Europske prijestolnice kulture na otvorenim prostorima irskog grada Galwaya, najavljeno za prošlu subotu.
Organizatori su u svom obraćanju javnosti istaknuli da im je najvažnija sigurnost publike i izvođača među kojima su trebali biti i brojni volonteri. A toj je sigurnosti zaprijetila oluja nazvana Ciara s najavljenim udarima vjetra od 120 km/h. No, ti isti irski organizatori izrazili su ekstremno razočaranje zbog ovog otkazivanja koje se očito nikako nije moglo izbjeći.
Razočaran je i irski predsjednik Michael D. Higgins koji je zdušno podržavao Galway na njegovu putu do europskog prijestolništva. Snimio je čak i dvojezičnu poruku kojom poziva sve ljude dobre volje da posjete Galway tijekom ove 2020. godine. Uostalom, Higgins je i predavao sociologiju i politiku na starom sveučilištu u Galwayu, drugom najstarijem u Irskoj na kojem studira velik broj stranih studenata, a piše i poeziju te se bavio i nakladništvom.
Izborio je i drugi mandat na položaju irskog predsjednika na kojem je od 2011. godine. Vjerojatno je zbog irskih peripetija s vremenom razočarana i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je 2017. godine posjetila Galway upravo zato što je Galway uz Rijeku izabran za europsko kulturno prijestolništvo.
Tada se predsjednica susrela s gradonačelnikom Galwaya, hvalila taj irski grad kao središte kulturnog živoga Irske, kao što je hvalila i Rijeku kao luku raznolikosti (moto riječkog EPK) i stoljetni kozmopolitski grad koji svoju snagu crpi iz bogate tradicije prožimanja mediteranske i srednjoeuropske kulture.
Hrvatska predsjednica je u Galwayu istaknula da je projekt europske prijestolnice kulture savršena prilika za preobrazbu Galwaya i Rijeke i za njihovu daljnju promidžbu. Da bi reč rekel. Ali što se to u Rijeci promijenilo od te 2017. godine kada je hrvatska predsjednica posjetila Galway?
Kako je to u samo dvije godine Rijeka prestala biti kozmopolitski grad i kako je to projekt EPK Rijeke prestao biti savršena prilika za preobrazbu Rijeke i njezinu daljnju promidžbu? Ukratko, kako to da je predsjednica prije tri godine imala vremena i volje posjetiti Galway, a nije imala vremena, a niti volje doći u Rijeku 1. veljače na otvorenje najvećeg riječkog i hrvatskog kulturnog projekta?
Pa još je 2017. godine predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Rijeci izjavljivala da joj je kao predsjednici i Riječanki iznimno stalo do riječkog projekta te da će osobno učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi promovirala i Rijeku i cijeli projekt. Zar su njene predsjedničke moći doista toliko limitirane da se nije uspjela pojaviti čak niti na protokolarnoj svečanosti u zgradi riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, ako je već htjela izbjeći pučku feštu u luci?
Zar se hrvatska predsjednica doista nekoga ili nečega toliko boji da je, kao Riječanka i predsjednica, odlučila da joj je bolje bojkotirati svečanost otvorenja u Rijeci nego se pojaviti na tom događaju koji je par excellance središnji kulturni događaj u Hrvatskoj ove godine? I to samo tri tjedna prije prestanka predsjedničkog mandata koji nije uspjela produljiti i to možda baš zbog ovakve krajnje iritantne političke neodlučnosti i upravo neshvatljive intelektualne pasivnosti.
''par excellance središnji kulturni događaj'' Hehe