Naslovnica Premium Analize i intervjui

'Predsjednica nije trebala obećati pomilovanje Huanitu, a odluka o ustaškom pozdravu izuzetno je važna'

Tužbe visokih državnih dužnosnika uvijek predstavljaju svojevrsni pritisak na medije. Na okruglom stolu u HND-u iznesena je statistika: Pa mi smo svjetski rekorderi u broju tužbi protiv medija
12. veljače 2019. u 21:00 43 komentara 7139 prikaza
Foto: PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Prema podacima Hrvatskog novinarskog društva, ukupni broj aktivnih sudskih predmeta protiv novinara i medija iznosi 1163 tužbi, čiji se novčani iznosi mjere u desecima milijuna kuna. Najviše tužbi podignuto je protiv Hanza medije, koja ima 459 tužbi, a slijedi Styria s 420 tužbi. Potpredsjednik Sabora i HDZ-a Milijan Brkić koji je podnio oko 25 tužbi vrijednih oko milijun kuna protiv različitih medija tek je jedan od primjera. I u novinarskoj branši dugi je niz godina vrijedila ona da su u postolara najgore cipele, pa su se i novinari ponajmanje bavili gaženjem vlastitih prava, no posljednjih mjeseci profesija se budi pa je naposljetku i podigla glas protiv pravosudnog udara na medije kao i pritisaka iz vrha vlasti. I više je to nego dovoljno tema za razgovor s Vesnom Alaburić, uglednom zagrebačkom odvjetnicom i stručnjakinjom za medijsko pravo.

11.11.2014., Zagreb - Na Zagrebackom velesajmu otvoren je 37. medjunarodni sajam knjiga i ucila Interliber. Vesna Alaburic.  Photo: Davor Visnjic/PIXSELL Odvjetnici o ukidanju presude Sanaderu Vesna Alaburić: 
Očekivala sam to. Suđenje nije bilo pravično

Nedavno su urednici vodećih hrvatskih medija zajednički ustali zbog iznimnog broja često potpuno bizarnih parnica za naknadu štete, na temelju tužbi visokih državnih dužnosnika. Mislite li da je ovaj “mirni prosvjed” bio opravdan i mislite li da će biti učinkovit?

Bio je krajnji trenutak da se jasno naglase temeljna načela, koja ukratko glase: zalažemo se za profesionalno i odgovorno novinarstvo i želimo da novinar, u svim slučajevima kada postupa u skladu s pravilima svoje profesije, bude u potpunosti zaštićen u svim sudskim procesima i da zbog toga nikakve štete ne trpe ni novinari ni nakladnici. Dakle, njihova je reakcija bila potpuno opravdana, jer tužbe visokih državnih dužnosnika uvijek predstavljaju svojevrsni pritisak na medije. Neki je dan na okruglom stolu u HND-u iznijeta statistika procesa: pa mi smo svjetski rekorderi u broju tužbi protiv medija! Mislim da će “mirni prosvjed”, kako kažete, biti učinkovit, jer javne rasprave o medijskim sporovima fokusiraju i pažnju sudaca i sudova na te procese kao iznimno važne za demokratsko funkcioniranje cjelokupnog društva.

Bitno je uvijek iznova ponavljati neka načela prava na slobodu izražavanja, primjerice, da je opravdani javni interes temeljni kriterij za ocjenu dopuštenosti objavljivanja medijskih sadržaja, čak i kada povrijeđuju nečiji ugled. Dostojanstvo i ugled pojedinca nisu, naime, apsolutna prava tako da u svim situacijama kad postoji opravdani javni interes sloboda izražavanja treba biti zaštićena u većoj mjeri, kao pretežnije pravo u odnosu na prava osobnosti. Vjerujem da će ovaj bunt medija motivirati i sudstvo da se medijskim sporovima pozabave specijalizirani suci, koji su upoznati sa sadržajima i načinima javne komunikacije, pravilima novinarske profesije i koji će moći primjereno utvrditi postojanje javnog interesa i zaštititi slobodu izražavanja.

Možete li se složiti s tezom da je sloboda javne riječi ugrožena?

Ne bih današnji trenutak posebno izdvajala u odnosu na protekle godine jer mi kontinuirano imamo jako veliki broj tužbi protiv medija. Ne treba zaboraviti da su novinari i nakladnici uspjeli u brojnim sporovima, što ukazuje da nije opravdano na temelju nekoliko nepravomoćnih presuda, koje su opravdano izazvale čuđenje u stručnoj i široj javnosti, generalizirati problem i tvrditi da naše sudstvo nema razumijevanja za slobodu govora.

Huanito Luksetić Zbog hitnosti Huanitov odvjetnik predsjednici već uputio zahtjev za pomilovanje

Mislite li da treba mijenjati zakone koji progone novinare?

Ja se inače zalažem za dekriminalizaciju kaznenih djela protiv časti i ugleda jer smatram da se čast i ugled pojedinaca dostatno štite građanskopravnim sredstvima zaštite, pa nema potrebe da se to čini i kaznenim zakonom. No, to je, naravno, stvar političke volje. Ako se već želi zadržati kazneni progon novinara, tada je postojeći Kazneni zakon dobar jer omogućuje oslobađanje svih novinara koji su postupali u javnom interesu.

Pa, ipak, gdje je granica između javnog interesa i blaćenja? Nisu ni novinari “svete krave”, pa kako onda razlučiti slobodu govora od neargumentiranog, neodgovornog i neprofesionalnog novinarstva?

Načelno, ako postoji javni interes da se objavi neka činjenična tvrdnja ili vrijednosni sud, tada je bitno da novinar mora imati punu slobodu izražavanja. Za novinara je presudno da su činjenične tvrdnje istinite ili da je barem imao osnovani razlog povjerovati u istinitost tih tvrdnji, a vrijednosni sudovi temeljeni na dostatnoj činjeničnoj osnovi. Ako takve informacije i ideje od opravdanog javnog interesa nekoga vrijeđaju. onda je to problem osobe koja je povrijeđena.. Novinar takve informacije i ideje treba objavljivati, jer je ostvarenje “prava javnosti da zna“ temeljna društvena zadaća medija.

Perković slučaj perković Alaburić: 'Zastara se različito tumači i to znači da zakon nije jasan'

Dosta su prašine podigli i transferi dojučerašnjih novinara u PR visokih državnih dužnosnika. Samo posljednjih dana Zoltan Kabok je s RTL-a otišao za glasnogovornika u HDZ, a Mirjana Hrga preuzela je poziciju savjetnice predsjednice, no niz je poduži. Jesu li takvi angažmani etički dvojbeni ili je to logičan slijed novinarske karijere?

Rekla bih da je to za mnoge novinare veliki izazov. Znam dosta novinara koji razmišljaju u odlasku u PR službe, što je zapravo bavljenje medijima na drugačiji način. Meni je još zanimljivije što se dio novinara koji s PR aspekta upoznaju novinarsku profesiju više ne želi vraćati u medije. To baš i nije pohvalno za medije. Inače, na Fakultetu političkih znanosti gdje predajem na kolegiju “Novinarska profesija: propisi i praksa” uočavam da otprilike 80 posto mladih kolega razmišlja o PR-u i da ih se vrlo malo želi baviti novinarstvom, što je vrlo indikativno

Što se krije iza najave Vlade o borbi protiv lažnih vijesti? Kritičari kažu da je glavni kreator lažnih vijesti upravo Vlada i kako je svrha tog projekta zapravo – cenzura.

Ja bih rekla da se Vlada željela uključiti u pokušaje aktualne i na razini Europske unije i vlada pojedinih zemalja da se uredi komuniciranje na društvenim mrežama. Zato ne mislim da naša Vlada tu ima neke posebno loše namjere. Mislim da je Vlada potpuno svjesna da ni jedno državno tijelo nema pravo intervenirati u sadržaj koji se objavljuje, niti odlučivati što će biti izbacivano iz sfere javne komunikacije. No, “fake news” za mene nije posebno nova tema jer od kada je svijeta i vijeka postoje glasine, tračevi, neistine i spinovi, pa to i nije ništa spektakularno novo. No, ono što je drastično novo jest kvantiteta tih lažnih vijesti, kao posljedica činjenice da mnoštvo ljudi danas komunicira na javno dostupnim platformama i sudjeluje u nekoj vrsti javne komunikacije, nerijetko bez svijesti o tome da su sadržaji koje objavljuju dostupni mnogim ljudima. A u osami vlastite sobe ljudi su spremni svašta pisati i komentirati.

Davor Ivanković Da, predsjednica je zaskočila suce, no niti jedan Huanito nije zaslužio zatvor

S obzirom na to da ste 90-ih bili odvjetnica HND-a i izdavačke kuće EPH, možete li usporediti jačinu pritiska na medije nekad i sad?

Rekla bih da je razlika drastična: 90-ih godina bilo je puno više izravnih političkih pritisaka, puno više procesa od strane državnih dužnosnika i politički motiviranih procesa i nekako sam tada imala osjećaj da je svaki taj medijski proces bio i borba za demokraciju, za slobodu komuniciranja te da je svaki proces imao i šire društveno značenje. Sada više nemam takav osjećaj. Mislim da se promijenila struktura tužitelja te da u tim procesima više nema onog političkog naboja. Nije mi poznato da su premijer ili predsjednica tužili ijedan medij, ima mnogo više tužitelja koji su relativno nepoznate ili manje poznate javne osobe. No, imam osjećaj da su ti procesi ušli u jednu rutinu relativno olakog dosuđivanja novčanih odšteta koje naizgled nisu velike, od 20-30-ak tisuća kuna. No, kada se sve to skupa pomnoži sa brojem tužbi to su zaista milijunske odštete i to predstavlja financijski atak na apsolutno sve medije, lokalne pa i one najveće. Trenutačno, drastičan je slučaj 34 tužbe HRT-a protiv pojedinih nakladnika i novinara koji su objavljivali informacije, odnosno, komentirali javni radijski i televizijski servis ili pak poslovnu politiku odnosa prema radnicima. Ni jedna medijska kuća nije dosad na taj način reagirala protiv medijskih napisa kojima su bili nezadovoljni.

Koju poruku šalje podizanjem odštetnih zahtjeva protiv HND-a i vlastitih djelatnika, u visini od 200 tisuća kuna za svaku navodnu povredu ugleda i časti, i to novcem poreznih obveznika?

Ne vidim ni jednu jedinu dobru stranu tih silnih tužbi HRT-a. Mislim da je strahovito loša poruka koju jedna medijska kuća tolikim tužbama šalje javnosti pa i drugim potencijalnim tužiteljima medija. Odštetni zahtjevi su toliko visoki da se ne mogu opravdati ni na koji način, mogu tek biti poimani kao pokušaj discipliniranja medija i novinara te zapravo svojevrsni instrument zastrašivanja i pokušaj sprečavanja otvorenih javnih rasprava o programu javnog radijskog i televizijskog servisa.

'SPECIJAL OBZOR  15.01.2013., Zagreb - Odvjetnica Vesna Alaburic. Photo: Davor Puklavec/PIXSELL' odvjetnica alaburić Alaburić: Novinarima sada prijete milijunske kazne, bit će više tužbi

Je li za vas odluka Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) kojom se odbija žalba Joea Šimunića – koji je zbog uzvikivanja ZDS u Hrvatskoj proglašen krivim – svojevrsni putokaz za sve buduće presude hrvatskih sudova na istu temu, ali i dokaz potrebe za preciznošću zakonodavca koji se naposljetku mora izjasniti što je dopušteno, a što izričito zabranjeno?

Mislim da je ta odluka Europskog suda za ljudska prava izuzetno važna. Tom je odlukom rečeno da Europski sud prihvaća način na koji su hrvatski sudovi vrednovali ustaški pozdrav Za dom spremni te da su presude hrvatskog suda u skladu s praksom Europskog suda. Dakle, taj sud nije imao potrebe ni na koji način intervenirati u poimanje samog pozdrava. Ono što se meni čini jako bitnim vezano je uz Šimunićevu pritužbu da je osuđen za nešto što nije zakonom bilo zabranjeno i jasno definirano kao prekršaj. Europski sud se nije upustio u razmatranje te pritužbe zato što taj prigovor nije iznošen pred hrvatskim sudovima. Kako je načelo pravne određenosti kažnjivih djela iznimno važno, uopće ne isključujem mogućnost da će u nekom budućem sličnom procesu hrvatski sud utvrditi da zbog nepostojanja jasne i precizne prekršajne ili kaznene odredbe kažnjavanje nije dopušteno.

Da, to je i signal zakodavcu da dobro razmisli smatra li ustaški pozdrav nepriličnim, protupravnim i treba li ga sankcionirati. Možda je rješenje upravo ono što je preporučilo Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Da u ovom kontekstu malo branimo i naše suce: zakodnodavac svih ovih desetljeća nije propisao jasno i nedvosmisleno što je dopušteno, a što nedopušteno, nego smo problem ustaškog pozdrava kao vrući krumpir prebacili sudskoj praksi, pa se čudimo što sudovi o tome različito odlučuju.

Zasigurno ste pratili i slučaj Huanita Luksetića. Kako komentirate potez pomilovanja predsjednice?

Moje je mišljenje da predsjednica nikako nije trebala obećati pomilovanje samo na temelju medijskih informacija prije nego je na pravi i potpuni način bila upoznata s predmetom i prije nego što je dobila obavijesti drugih državnih tijela koja imaju važnu ulogu u postupku pomilovanja.

Zlata Luksetić, majka Huanita Luksetića Huanitova majka: 'Od srca zahvaljujem predsjednici, Huanito zasigurno ne bi izašao živ iz zatvora'

Zanimljivo bi bilo čuti i vaš komentar na slučaj Tolušić. Je li opravdana objava te teme u Nacionalu, iako je uredništvo utvrdilo kako je riječ o falsifikatu?

Rekla bih da je Nacional dobro postupio. Pretpostavimo da to nisu učinili pa da su onda te fotografije tj. fotomontaže došle u ruke nekog drugog glavnog urednika koji bi ih smatrao autentičnima i koji bi ih objavio. S tog aspekta je potpuno jasno da su to - čak i ako je netko želio nauditi ministru s ciljem pritiska na njega - za javnost vrlo relevantne informacije koje opravdavaju ukazivanje na namjeru svih koji su sudjelovali u kreiranju fotomontaže.

Hrvatska javnost zgrožena je slučajem Darka Kovačevića Daruvarca, koji je brutalno pretukao djevojku iz Zadra. Osuđen je na pet godina bezuvjetnog zatvora, no teško se oteti dojmu da je sudska presuda izrečena pod teškim pritiskom javnosti.

Kada bi se ta zatvorska kazna uspoređivala s drugim zatvorskim kaznama, pa čak i u slučajevima ubojstva i sličnim kaznenim djelima poput teških tjelesnih ozljeda, rekla bih da je za našu sudsku praksu ovo neobično visoka kazna. Logičan je zaključak da je to bilo i zbog publiciteta i zbog svega što se u vezi tog predmeta događalo u medijima, no je li zaista tolika zatvorska kazna opravdana ili nije, ne mogu procjenjivati jer ne znam sve okolnosti.

Međutim, nasilnik bi ovih dana trebao izaći na slobodu pa je to samo još jedan u nizu slučajeva koji upućuju na izostanak atmosfere vladavine prava koja će svim građanima jamčiti pravnu sigurnost. Možete li se složiti s tom tezom?

O tome ne bih sudila na temelju prvostupanjskih presuda jer će, čak i ako su donijete pod utjecajem medija ili javnosti, biti korigirane na višim instancama. O vladavini prava na kraju pravnog puta!

>>Prosvjed: 'Zapali za Huanita'

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša
  • Avatar nisam_robot
    nisam_robot:

    Neznam o kakvim se ovdje "novinarima" govori. Ovdje djeluju uglavnom ideoloski radnici koji se bez imalo stida ni minimalno ne orijentiraju po novinarskoj etici ili profesionalnosti. Izvjestava se iskljucivo i strogo ideoloski jednostrano. Nepodobne osobe se koordinirano svjesno pogresnim intepretacijama ... prikaži još! i insinuacijama unistavaju samo zbog toga jer ne pripadaju ekstremno lijevoj kliki. Podobni se dizu do Boga kao moralne i intelektualne svjetske vertikale samo zbog toga sto su izjavili da je Juga bila dobra i da su agresori i branitelji isti, ali ipak su branitelji vrlo sumnjivi i vjerojatno Ustase. Uopce ne educiraju narod vec pokusavaju propagitati nemoralno i nastrano ponasanje u narodu. Znam, znam, slijedi deset crvenih kartona, Prekrsaj 7. zbog pisanja velikim slovima i brisanje komentara. To je ta njihova lijeva demokracija i sloboda kritiziranja koju kao oni nemaju ali komentatorima ovdje ne dozvoljavaju.

  • Avatar Django
    Django:

    Nije mjerilo slobode novinarstva broj tužbi nego koliko je tužbi tužitelj dobio ili izgubio. Ako je od 100 tužbi 90 završeno u korist tužitelja, onda je vjerojatno problem u novinarima. Gospoda novinari su se malo previše razmahali i malo samokritičnosti, ... prikaži još! odgovornosti a pogotovo samokontrole ne bi bilo na odmet. Ne mogu novinari, koji često nisu niti pismeni a kamo li da imaju adekvatno obrazovanje, biti mjera svemu u ovoj državi. Pogotovo kad vidimo koliko štete često nanose svojim voluntarističkim i senzacionističkim pisanjem, bez ikakvih posljedica.

  • CROATE:

    na svakom kutu vide ustase ustaske simbole ,svaki dan !pa se pitam dali svi Hrvat domoljubi ustase !novinarima jugonostalgicarima smeta Hrvatska drzava , gospodo piskarala prestanite piskiti , kakiti i pljuvati po svemu sto je hrvatsko