Zoran Milanović i njegova koalicija u kampanji jašu na sloganu kako „Hrvatska raste“ te da nema povratka na staro. Jedan od elemenata te njihove predizborne parole bilo je i masovno zapošljavanje mladih, posebice kroz stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, što je osmišljeno u resoru Miranda Mrsića. Teoretski ideja čak i nije loša, ali se u praksi pokazala krajnje promašena, ili kako za koga promašena.
Ne samo to nego je ideja upravo pred izbore doživjela fijasko, pa time i „Hrvatska raste“ pada u vodu, i ne samo zbog toga.Što se dogodilo? Hrvatski zavod za zapošljavanje ostao je bez novca za nove ugovore za stručno osposobljavanje. Nitko to neće reći službeno, ali neslužbeno se zna je novac potrošen pa su novi zahtjevi na čekanju dok ne završi određen broj dosadašnjih osposobljavanja. To bi bilo sve u redu kad bi masa mladih ljudi bila na osposobljavanju u realnom sektoru.
No ta je mjera postala nakaradna kao i mnogo toga drugoga u domaćoj politici i kod aktualne Vlade. Bilo je dovoljno svaki put, a posebice kako su se bližili izbori, posjetiti stranice HZZ-a na internetu te uočiti koliko ministarstva, državnih agencija, ureda te koje županije, gradovi i općine oglašavaju potrebe za osobama za stručno osposobljavanje. Izmišljaju se potrebe, sve samo iz dva razloga – jedan je da se fiktivno smanji broj nezaposlenih na HZZ-u i tako statistički uljepša slika Vlade i njezina rada, a drugi je da se tako uhljebe „njihovi“ kadrovi koji bi dobili stalni posao nakon završetka osposobljavanja. Zaprepašćujuće je iz dana u dan gledati stranice HZZ-a koje su preplavljene zahtjevima javnog, državnog sektora.
No još je nakaradnije da se Vlada hvali ovom mjerom, a javna je tajna što iza nje stoji. Usto, kako uopće može nekome pasti na pamet da se stručnim osposobljavanjem smanjuje broj zaposlenih? Tko plaća ljude na stručnom osposobljavanju? Država plaća! Kakve onda razlike ima između nezaposlenih i stručno osposobljavanih? Baš nikakve! Prelijevanje iz šupljega u prazno! Umjesto da se mjera iskoristila kako bi se pomoglo posrnulom gospodarstvu i privatnom sektoru, mjera je ponajprije iskorištena za još jednu veliku prijevaru, u nizu njih, koje nam ostavlja Milanovićeva vlada. I onda nam prodaje spin kako „Hrvatska raste“.
Da, raste hrvatski javni dug, rastu državna zaduživanja, raste politička korupcija, raste nepotizam, ali bome ne raste Hrvatska.I ne samo to. Umjesto da se gospodarstvenicima prvima izlazi u susret, da se procedura što više ubrza i pojednostavi, privatni je sektor talac javnog sektora koji ima prednost jer prvo treba uhljebiti „njihove“, a onda što ostane drugima, pa se tako čeka i čeka, a sad je već i novca ponestalo, pa će se čekanje dodatno oduljiti. Sve samo zato što je do izbora trebalo uhljebiti što više „njihovih“ koji su i potencijalna izborna baza. Treba biti pošten pa priznati da ima i poslodavaca koji su tu mjeru iskoristili na nekorektan način prema ljudima, iskorištavajući ih i otpuštajući zaposlene. Nisu poslodavci svi pošteni, ali na to se i računa. No zbog onih nepoštenih ne može ispaštati većina onih drugih koji pošteno rade, državu nigdje ne zakidaju, kakva god bila, ali zakon je zakon, i koji s ljudima rade kao s ljudima, a ne kao s robljem.Kako su se Milanović i ekipa polakomili, dogodilo im se da im se baš pred izbore sve vrati natrag kao bumerang.Društvene mreže vrište od protesta mladih koji ne mogu dočekati početak osposobljavanja jer je HZZ iscrpljen, zahtjevi se odobravaju sa sve više čekanja pa je pravi slogan „Hrvatska pada“. Posve je jasno da je to samo spin za kampanju i posve je jasno da je HDZ iza sebe ostavio krajnje dubioze i ponor, ali je SDP imao četiri godine šansi da nešto učini.Na kraju su nas dodatno zadužili, tko zna do kojih pokoljenja, zatrpali nas demagogijom i ideologijom, jer je trebalo prikriti nesposobnost i nedostatak vizije, odlučnosti, hrabrosti i u prvom redu odgovornosti. Hoće li toga biti kod nove vlade, koja god ona bila?
Raste samo tjelesna težina ministara.