Neugodni skandal oko Goranovog proljeća je iza nas. Ministarstvo kulture je prvo drastično smanjilo podršku toj najvažnijoj pjesničkoj manifestaciji u Hrvatskoj, a onda je nakon negativnih medijskih napisa grubo šamaralo volonterske organizatore Goranovog proljeća. Jer kako to oni nisu kadri za čak 50.000 kuna platiti dva autobusa do Lukovdola, platiti tisak knjige za dobitnicu nagrade Goran za mlade pjesnike, novčano nagraditi dobitnicu Goranovog vijenca, te izraditi taj veličanstveni Vijenac (rad Vojina Bakića), ugostiti u Zagrebu, Splitu i Lukovdolu petnaestak stranih pjesnika, tiskati katalog Goranovog proljeća, eventualno i platiti pokoji honorar dizajnerima, prevoditeljima, voditeljima, glazbenicima, ton majstorima, a na kraju i cvjećarima za cvijeće koje se tradicionalno polaže na grob Ivana Gorana Kovačića...
I kako ti ljudi iz Goranovog proljeća ne mogu osigurati veće medijsko praćenje te manifestacije, pa pozvati nekoliko novinara iz kulturnih rubrika vodećih hrvatskih tiskovina i odvesti ih na trodnevni izlet na kojem su im svi troškovi podmireni. I dok se na relaciji Ministarstvo kulture i poezije vodi računa o svakoj lipi (na kraju je Goranovo proljeće od države izborilo 80.000 kuna, ali to je puno manje nego samo novčani iznos nagrada Marin Držić za novi dramski tekst koje će ove godine iznositi 140.000 kuna), ima jedan grad koji je izdašan prema knjizi. Dobro, preciznije rečeno prema školskim udžbenicima i to za osnovne i srednje škole.
Pogađate, taj grad je Zagreb, grad fontana i smeća. U aktima gradonačelnika Milana Bandića na službenim stranicama Zagreba ovih su se dana tako mogle pročitati izdašne cifre koje će nekih trinaestak domaćih, dapače, mahom i zagrebačkih nakladnika dobiti za isporučene udžbenike kojima hrvatska metropola časti svoje školarce i njihove roditelje.
Ne, tu se ne polemizira o desetak tisuća kuna, kao u siromašnom i asketskom Ministarstvu kulture u kojem se očito važe svaka kuna.
U Zagrebu su ulozi bitno veći. Ako sam dobro računao, ukupni iznos s kojim će se ove godine isprsiti grad Zagreb za školske udžbenike je tek kojih stotinjak tisuća kuna manji od, pazite sad, šezdeset milijuna kuna!? Da, dobro ste pročitali, šezdeset milijuna kuna. Najveći iznos koji je planiran za pojedinog izdavača iznosi doista zamamnih 23,5 milijuna kuna. Tak’ se da delat’. Tih šezdeset milijuna kuna je daleko veći iznos nego što ga godišnje za izdavaštvo i knjigu može izdvojiti Ministarstvo kulture. Dakle, pouka je jasna.
Gradonačelnik Milan Bandić je zbog svoje politike besplatnih udžbenika (koja nas koji plaćamo zagrebački prirez stoji zanemarivih šezdeset milijuna kuna), zapravo je pravi i neupitni gazda hrvatskog izdavaštva. A gazda je, uostalom, sličan iznos za nove udžbenike lake ruke potrošio i lani. I nitko da poviče, izgore ti kesa!
>> Goranovo proljeće na braniku naše poezije
