Nema tomu tako davno da je premijer Andrej Plenković najavio kako će vatrogasci iz fondova EU dobiti čak 30 milijuna eura. Još je bliži datum kada je ministar Tomislav Tolušić s predsjednikom Hrvatske vatrogasne zajednice Antom Sanaderom potpisao ugovor kojim će vatrogasci iz naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma ove godine za nabavu vozila, opreme i osposobljavanje djelatnika dobiti 40 milijuna kuna. Znatno je to povećanje u odnosu na protekle godine kada se iz ovog doprinosa za vatrogasce, i to samo one na priobalju, izdvajalo između sedam i osam milijuna kuna. Više se novca namaknulo zato što je s pet na 20 posto povećana stopa izdvajanja za sve pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost pa će zato novac dobiti i vatrogasci na kontinentu. Ali uzalud svi ti pusti milijuni kad vatrogasci ne znaju na što će ih potrošiti jer ne znaju što sve na državnoj razini imaju i što im nedostaje kad sustavne evidencije o opremi jednostavno nema jer je nitko i ne vodi. Sporadično se spominje dotrajalost već odavna punoljetnog voznog parka vatrogasaca pa, kad se u dogledno vrijeme popis čega ima, a čega nema posloži, posla će zacijelo biti i za tvrtku iz Ozlja koja je gasiteljima proteklih godina isporučivala vrhunska vozila, a u čijem je Nadzornom odboru i general Mladen Markač, posebni savjetnik ministra Davora Božinovića. Ali nije oprema jedino što uoči sezone požara – za koje je teško reći hoće li biti manje ili više “atraktivni” od lanjskih, kada je opožareno više od 100.000 hektara zemlje – muči vatrogasce.
Formalno oni više nemaju ni glavnog vatrogasnog zapovjednika jer je Slavko Tucaković još lanjskog rujna poslan na obuku, i to u – Ratnu školu “Ban Josip Jelačić”. Poslao ga je onamo ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje Dragan Lozančić. Polaznici te škole koja djeluje u sklopu Hrvatskog vojnog učilišta nastavu imaju svaki dan u trajanju od četiri do šest sati, tu su i vježbe te studijska putovanja i sasvim je jasno da Tucaković ne može istodobno sjediti na dva stolca.
Tako ispada da glavni vatrogasni zapovjednik od prošle jeseni egzistira samo na papiru, a u stvarnosti ne postoji. Mijenja ga njegov zamjenik Željko Sutlar. Tucakovićeva izobrazba treba biti gotova ovoga lipnja, a što dalje, teško je reći. On je sam svojedobno bio izjavio kako se i dalje vidi u vatrogastvu, no vidi li tu ovog predsjednika podravsko-prigorskog SDP-a i politika?
Pitanja Božinoviću
Novi Zakon o vatrogastvu, čije donošenje gasitelji već dugo zazivaju, a za koji je premijer navodno prošle godine na sastanku u Divuljama kazao da će biti donesen do 1. ožujka, još je u povojima, ne postoji čak ni njegov konačni nacrt. Stalno se nešto dorađuje i mijenja jer ni sama ministarstva ne znaju što im je činiti. Najkonkretniji je bio MUP, čiji je čelni čovjek Davor Božinović saslušao probleme vatrogasaca i podržao njihov prijedlog da ubuduće svi oni budu pod istim krovom, a ne kao do sada rascjepkani između Ministarstva unutarnjih poslova i Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Međutim, operativna je provedba pala već na prvom sljedećem koraku, Ministarstvu uprave, gdje želja o sustavu na jednom mjestu nije prošla. Ni u Ministarstvu rada nije za vatrogasce koji su prešli pedesetu bilo neke sreće. U mirovinu ne mogu jer Europa ne da, za teren nisu, a kamo bi ih se moglo preraspodijeliti, nitko ne zna. Od 2600 profesionalnih vatrogasaca, koliko ih je u sustavu, njih 700 starije je od 55 godina. S druge strane, na burzi je 300 školovanih gasitelja. Do Ministarstva financija u ovim pregovorima, koje se ne može nazvati čak ni službenima, nije se ni stiglo.
– Razočaran sam dinamikom kojom se sve ovo odvija. Fali odlučnosti. Na djelu je tiha opstrukcija jer lobijima nije u interesu da svi vatrogasci budu pod jednom kapom. Treba biti donesena politička odluka kojom će biti definirana jedinstvena vatrogasna institucija koja će se organizirati na principu jednostavne i jasne subordinacije. No na kraju će proći sezona pa će doći nova, a pomaka nema – pomalo rezignirano govore naši sugovornici iz redova vatrogasaca.
Upravo je ta udruga početkom svibnja na papir stavila sva pitanja na koja nemaju odgovor i proslijedila ih ministru Božinoviću. Pitali su ga sljedeće: Tko je trenutačno glavni vatrogasni zapovjednik, čije su ovlasti jasno propisane Zakonom o vatrogastvu, jesu li on i njegov zamjenik zaposlenici Ministarstva unutarnjih poslova ili Državne uprave za zaštitu i spašavanje? Koje je trenutačno resorno tijelo za vatrogastvo? Tko je odgovoran za nedonošenje podzakonskih akata za koje je bio ovlašten ministar unutarnjih poslova pa vatrogastvo u cjelini ne može operativno i pravno funkcionirati? Tko obavlja upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o vatrogastvu te podzakonskih akata koji su zastarjeli? Koje je poslove vatrogastva preuzela Državna uprava za zaštitu i spašavanje, a koji su ostali u Ministarstvu unutarnjih poslova? Dok čekaju odgovore, Hrvatska vatrogasna zajednica predlaže novi ustroj vatrogastva kojim bi se kadrovski ojačale ustrojstvene jedinice za obavljanje poslova preventive, planiranja, projekata, logistike, operative, analitike, strategije, inspekcijskog nadzora, stručnog usavršavanja, financija... Prijedlogom reorganizacije vatrogastva preciznije bi se utvrdilo upravljanje i zapovijedanje u redovitim aktivnostima i zahtjevnijim intervencijama te uspostavilo jasno načelo subordinacije i supsidijarnosti zapovjednog sustava vatrogastva. Vatrogasnu bi službu valjalo ustrojiti tako da Hrvatska vatrogasna zajednica bude jedinstveno tijelo nadležno za vatrogastvo, a da glavnog vatrogasnog zapovjednika (koji bi se po novom zvao državni vatrogasni zapovjednik) imenuje Vlada na prijedlog ministra unutarnjih poslova. Državni vatrogasni zapovjednik bio bi u rangu državnog tajnika, a krovno ministarstvo bio bi MUP. Profesionalni vatrogasci smatraju da je sadašnjim ustrojem funkcija glavnog vatrogasnog zapovjednika svedena na činovničku, što je nužno promijeniti. Naglašavaju i kako je vrlo važno da glavni, odnosno državni, vatrogasni zapovjednik i nadalje bude netko iz struke, a ne politike. Ali postavljaju se i pitanja unutar sustava vezana za ovaj plan, poput “jesmo li sigurni da želimo da HVZ bude to tijelo, jer sve više i više je nezadovoljnika, pogotovo sadašnjim vodstvom”.
Što ako bude kao lani?!
Takav bi scenarij reorganizacije sustava podrazumijevao reorganizaciju Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) u čijem je Sektoru za vatrogastvo sada glavni vatrogasni zapovjednik, dok je Hrvatska vatrogasna zajednica krovna organizacija profesionalnog i dobrovoljnog vatrogastva u koju se udružuju sve vatrogasne zajednice. Prema novom ustroju, na vrhu zapovjedne piramide bio bi državni vatrogasni zapovjednik, a ispod njega županijski vatrogasni zapovjednik, lokalni vatrogasni zapovjednik postrojbe te zapovjednik vatrogasne postaje ili ispostave. Županijskog vatrogasnog zapovjednika imenovao bi župan, na prijedlog županijskog vatrogasnog vijeća i uz suglasnost državnog vatrogasnog zapovjednika. Lokalni vatrogasni zapovjednik postrojbe na dužnost bi stupio uz “blagoslov” gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika koji bi imenovao i zapovjednika vatrogasne postaje. Što se tiče financiranja, postojali bi državni, županijski i lokalni vatrogasni fondovi. Prijedlog je da prvi “pune” proračun, osiguravajuća društva, Fond za zaštitu okoliša, koncesionari autocesta, državne ceste, Hrvatske šume, HEP i HŽ. Županijsko vatrogastvo financiralo bi se iz proračuna županije, turističkih taksi, Županijske uprave za ceste i Državnog vatrogasnog fonda. Za vatrogasce na lokalnoj razini izdvajalo bi se iz jedinica lokalne samouprave, županijskog vatrogasnog fonda i tvrtki 3. kategorije. Kao nužne mjere za reorganizaciju vatrogasne službe Hrvatska vatrogasna zajednica navodi izradu strategije razvoja, ustrojstvo jedinstvenog sustava, jasnije određivanje prava i obveza sustava vatrogastva te rješavanje načina financiranja, redefiniranje statusa pripadnika vatrogasnih postrojbi te unapređivanje njihova radno-pravnog statusa, unapređivanje sustava obrazovanja i stručnog usavršavanja, određivanje potrebe opremanja vatrogasnim vozilima, tehnikom, opremom i sredstvima, organiziranje, unapređivanje te dodatno opremanje sustava komunikacije i njegovo uvezivanje s ostalim žurnim službama te donošenje novog Zakona o vatrogastvu te pripadajućih zakonskih podakata.
I ne govore to od jučer. O ovom se modelu govorilo i na pet lani održanih radionica na kojima su, uz vatrogasce, bili i predstavnici MUP-a, MORH-a, Hrvatskog centra za razminiranje, Hrvatskih šuma... U izloženim zaključcima bio je dan rok kada treba otkloniti očite anomalije u sustavu, izrečeni su prioriteti i sve je djelovalo vrlo ozbiljno i uvjerljivo. Ali tu je stalo. Na primjer, Ministarstvo pravosuđa nije našlo rješenje za izvlašćivanje zemljišta onih vlasnika koji ne čiste svoje parcele, i dalje nije jasno definirano što su čije zadaće i, prema važećim propisima, nadležnosti će se i dalje preklapati. Jedinstvenog sustava veza i dalje nema. Zbog malih plaća sezonski vatrogasci nisu zainteresirani za ovaj posao i sasvim je izvjesno da bi ih ove godine moglo manjkati. Bude li požarna sezona poput lanjske kada je, prema podacima Državne uprave za spašavanje, od 1. siječnja do 30. rujna 2017. zabilježeno 6230 požara raslinja – što je povećanje od 54,44 posto u odnosu na cjelogodišnji prosjek u posljednjih jedanaest godina – i u kojima je opožareno 100.767 hektara, odnosno 277,54 posto više nego godinu prije, vatrogasci će imati vruće ljeto. Dok budu spašavali tuđu imovinu, tepat ćemo im da su naši heroji, obećavati brda i doline, a s početkom jeseni ćemo ih (opet) zaboraviti. Teško je reći kakva bi se tragedija trebala dogoditi da pomaci u reorganizaciji sustava postanu uistinu vidljivi kad ni iz kornatske tragedije – u kojoj se pokazalo kako idealno zamišljen sustav uopće ne funkcionira – izgleda da nismo naučili baš ništa.
A na otoku Braču šef vatrogasaca je doktor filozofije bez ikakvog iskustva ali blizak prijatelj bivšeg ministra uprave sa Brača i time se otvoreno hvali