Američka ponuda za posredovanje u sporu između hrvatske Vlade i MOL-a, o čemu je izvijestio Večernji list, izazvala je burne reakcije u hrvatskoj politici. Tek nakon objave u Večernjem ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak potvrdio je da je Hrvatska spremna za medijaciju, ali da se čeka odluka Vlade, dok je njegova stranačka kolegica, potpredsjednica Vlade Vesna Pusić objasnila da je ponuda prihvatljiva ako ne utječe na arbitražne postupke koji su u tijeku te objasnila kako je ponuda Hrvatskoj prvi put stigla krajem rujna na Općoj skupštini UN-a u New Yorku, i to od pomoćnice američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove Victorije Nuland.
Američki veleposlanik u Hrvatskoj Kenneth Merten prvi put govori o detaljima ponude, o tome kada je ponuda o prijateljskom posredovanju dana hrvatskoj strani te kako bi proces trebao izgledati, ali i o širem kontekstu i odnosu Hrvatske i SAD-a. Razgovor smo vodili u četvrtak poslijepodne.
Kada je i tko ponudio pomoć u rješavanju spora Vlade i MOL-a i kome je ponuda bila upućena?
O ponudi se s hrvatskom Vladom prvi put razgovaralo u ožujku u Ministarstvu gospodarstva za posjeta zamjenika pomoćnika američkog državnog tajnika za energetiku Amosa Hochsteina. Osobno nisam nazočio tom sastanku jer sam tada bio u Washingtonu. Hochstein je ponovno posjetio Zagreb u srpnju i tada je, ponovno na sastanku u Ministarstvu gospodarstva s ministrom Vrdoljakom, usmeno ponudio četiri imena mogućih posrednika te obećao da će poslati popis “na papiru”. Naša administracija, iskreno, malo je bila aljkava pa su u Ministarstvo gospodarstva nekoliko tjedana kasnije poslali imena sa svim podacima o kandidatima za posrednike, biografijama i ekspertizama. Važno je istaknuti da medijaciju ne bi vodili ni američka vlada ni State Department nego profesionalci, ljudi koji se medijacijom profesionalno bave, koji posreduju u sporovima između država, kompanija. Lista je sadržavala posrednike različitih nacionalnosti, među njima je bio Amerikanac, Kanađanin, Švicarac...
Jeste li dosad dobili bilo kakvu povratnu informaciju od hrvatske strane?
Ne, nismo dobili nikakav odgovor. Kako redovito razgovaramo s našim sugovornicima u Ministarstvu gospodarstva na više razina, iznova bismo ih pitali što misle o prijedlogu i imenima. Kad je stigla informaciju da je MOL dao pozitivan odgovor te da su prihvatili nekoliko imena s popisa, ponovno smo upitali u Ministarstvu gospodarstva. “MOL je pristao, a vi? Jeste li uspjeli pogledati listu, što mislite?” Obećali su da će javiti.
I jesu li?
Ne.
S kim ste razgovarali u Ministarstvu gospodarstva?
S ministrom Ivanom Vrdoljakom.
Samo s njim?
Za nas je ministar Vrdoljak glavni sugovornik u ovom slučaju, to je njegova odgovornost, voditelj je pregovaračkog tima hrvatske Vlade. Ali razgovarali smo i s drugima u Ministarstvu gospodarstva.
Jeste li o ponudi razgovarali s premijerom Zoranom Milanovićem?
Osobno nisam.
Znate li je li itko s američke strane razgovarao s Milanovićem?
Koliko znam, nije.
Kad su Mađari, odnosno MOL, prihvatili ponudu?
U kolovozu ili rujnu. No nama datumi i imena nisu važni. Važno nam je da se stvar između hrvatske Vlade i MOL-a riješi.
Zašto ste uopće pokrenuli ideju za medijaciju? Koji su američki interesi u tome?
Važno nam je iz više razloga. Vjerujemo da je Hrvatska logično energetsko središte za središnju i jugoistočnu Europu. Smatramo da u tom polju Hrvatska ima velik potencijal i pred njom stoji velika budućnost. No, da bi Hrvatska mogla igrati tu ulogu, treba partnere među susjedima, a očito – jedna od susjeda je Mađarska. Bojali smo se da bi se, ako se spor Vlade i MOL-a ne riješi, taj problem mogao preliti i imati utjecaja na šire energetske odnose Hrvatske i Mađarske, što ne bismo željeli. Drugo, ako se pitanje između hrvatske Vlade i MOL-a ne riješi, ako se pregovori nastave razvlačiti, a pregovarači odmah nakon svakog sastanka nastave u javnosti okrivljavati jedni druge, potencijalni ulagači će dobiti lošu sliku o tome kako je poslovati u Hrvatskoj, što nije u redu i što bismo željeli izbjeći.
Kako bi ideja prijateljskog posredovanja trebala izgledati u praksi?
Ideja se sastoji u tome da svi sjednu u istu sobu i posrednik prepusti stranama da raspravljaju što misle da trebaju. Na kraju sastanka posrednik bi mogao reći: “Dobro, danas smo se dogovorili o točkama a, b i c. Sljedeći put, na sljedećem sastanku tada i tada razgovarat će se o točkama d, e i f.” Tako bi obje strane mogle reći o čemu su se dogovorile, a o čemu nisu. Zaista ne pomaže to što obje strane, i hrvatska i mađarska, odmah nakon sastanaka izlaze u javnost s različitim verzijama priče o čemu se razgovaralo. Tako se pregovori teško mogu završiti. Naravno da se neće dogovoriti o svemu, to je normalno i očekivano, zato i postoje pregovori, ali obje strane moraju naći zajedničke točke, a to je lakše uz pomoć neutralnog posrednika.
Spominjete iznošenje različitih verzija sadržaja sastanaka u javnost. Implicirate li da netko sabotira pregovore ili da nekome odgovara da se problem nikako ne može riješiti?
Ne, ne impliciram ništa. Mislim da obje strane imaju legitimne interese koje žele zaštiti i legitimne razloge za brigu. Mi interesa nemamo, osim činjenice da nam je Hrvatska strateški partner, a Mađarska zemlja s kojom također imamo dobre odnose. Obje su članice NATO-a i htjeli bismo da iskoriste najbolje sve mogućnosti. Ponavljam, mi Amerikanci ne gubimo ništa. Za nas su Hrvatska i Mađarska prirodni partneri i voljeli bismo da se to pitanje riješi bilateralno. Gledajući sa strane, svi su elementi dogovora na stolu, treba samo sjesti dovoljno dugo i dogovoriti se. Razumijemo da je Ina strateški resurs za Hrvatsku, ali Ina je kompanija, a najbolji način da se zaštite radna mjesta i otvore nova jest taj da se kompaniji osigura stabilnost da može rasti.
Koliko je ukrajinska kriza djelovala kao okidač da se SAD uključi u spor hrvatske Vlade i MOL-a?
I nama je, kao i drugima, ukrajinska kriza potvrdila kako je vrlo važno da energenti dolaze iz više izvora. I prije smo, puno prije izbijanja krize govorili i ohrabrivali svoje partnere diljem svijeta da ne ovise samo o jednom izvoru energenata. Situacija u kojoj je sada Ukrajina, koja ovisi samo o jednom izvoru, dobar je primjer za sve nas, za SAD i druge, koliko je važna diverzifikacija energetskih izvora.
Kako se u tu priču o diverzifikaciji uklapa LNG terminal u Omišlju?
Američka vlada ne ulaže, mi se ne uplićemo u posao, za to postoji privatni sektor. Znam da su neke kompanije iz energetskog sektora izrazile interes za LNG terminal. Ali kao vlada smatramo da je LNG terminal ponajprije dobar za Hrvatsku, ali i dobar kao još jedna ulazna točka za energente iz SAD-a, Izraela, Afrike,...
>>Josipović okupio sve aktere u Ini na Pantovčaku
>>SAD nudi posredovanje oko Ine, a Hrvatska šuti
>>Vlada: Milanović je bio upoznat s američkom ponudom za Inu
jasno je da nebuju bili špiljci, linići, stazići, račani, josipovići i drugi slični takvi od crvene pravde