U Hrvatskoj srećem sve više ljudi, i stranaca, i porijeklom naših ljudi, ali sa školovanjem, karijerom i životom vani, koji su se vratili, osnovali privremeni dom, upisali čak i djecu u vrtić, sve u skladu s odlukom da, kad već ne moraju ići na posao nego rade od doma, globalnu pandemiju provedu na ugodnijem mjestu od nekog velikog grada na sjeveru Europe. Na tom sjeveru, pak, konkretno u Bruxellesu, srećem ljude koji se ovih dana vraćaju u grad nakon šest mjeseci izbivanja i znaju da će možda uskoro opet nestati na nekoliko mjeseci ili dulje.
Rade za velike, međunarodne poslodavce koji ih potiču da ovaj režim rada od doma nastave barem do siječnja ili čak ljeta sljedeće godine. I, kad su već osuđeni na rad od kuće, biraju lokaciju te “kuće” ondje gdje misle da bi se mogli osjećati najugodnije. Posvuda je vidljiv taj novi trend koji se pojavio kao nuspojava koronavirusa i koji neće tako brzo nestati, vjerojatno čak ni nakon što se COVID-19 globalno stavi pod kontrolu pronalaskom cjepiva i njegovom dovoljno učinkovitom distribucijom. Rad od kuće ušao je na mala vrata u naše živote i ne namjerava otići. Za neke to može biti loše, za neke isto kao prije, ali za Hrvatsku kao državu, društvo i kao gospodarstvo to može biti izvanredna prilika.
Sasvim jednostavno: da živite i radite u nekoj od najbogatijih regija zapadne Europe koja je na 500 do 1000 kilometara od nekih od najljepših mjesta za življenje u Europi, a koja se nalaze u Hrvatskoj, i da imate mogućnost ne pojavljivati se svaki dan na poslu, a nastaviti raditi jednako produktivno i primati plaću od nekoliko tisuća (ili desetaka tisuća) eura mjesečno – što biste učinili? Ako je ikako moguće, a to naravno ne ovisi samo o jednom faktoru, nego o više njih (djeca i škola su jedan vrlo bitan), bili biste u iskušenju da taj drugi dom, iz kojeg radite, smjestite u Hrvatsku.
Sredinom lipnja, sasvim slučajno, u jednom restoranu na opatijskoj rivijeri sreo sam direktora jedne velike europske financijske institucije, kojeg sam upoznao u Luksemburgu i često viđao na press-konferencijama u Bruxellesu. Onog trenutka kad su se okolnosti promijenile u smislu da više ne mora fizički biti u ta dva grada, ta dva centra svog poslovnog života, radije je bio na opatijskoj rivijeri, koja mu je po udaljenosti bliža od mjesta u kojem živi u Njemačkoj, iz koje može obavljati videokonferencijske sastanke jednako učinkovito kao i iz svog doma u Njemačkoj, a koja je - jednostavno bajna. Mnoge kompanije zovu svoje zaposlenike da se vrate u urede na svoja radna mjesta, ali u Njemačkoj, u kojoj je pandemija pod dosta dobrom kontrolom, postotak onih koji fizički odlaze na posao je 74, ali tek polovica njih je na poslu svih pet dana u tjednu.
Neke multinacionalke u Bruxellesu od ovog mjeseca traže od zaposlenika da rade jedan dan u tjednu iz ureda, a četiri dana od kuće. U Londonu, kompanija Bloomberg navodno nudi dnevnice (55 funti) svojim zaposlenicima da se pojave u uredu, jer ih je valjda toliko teško odgovoriti od rada od kuće. U Americi, kompanija Uber plaća 500 dolara zaposlenicima da prenamijene dio svoje kuće ili stana u ured, a Google je svim svojim zaposlenicima najavio da će režim rada od kuće biti produljen do lipnja 2021. godine. Plan Vlade da Hrvatska postane jedna od zemalja koje privlače digitalne nomade da dođu i rade (što god već rade) iz naše zemlje dobar je korak i treba nam puno takvih koraka u pravom smjeru. Jer, događa se promjena paradigme i veliki eksperiment masovnog prelaska iz ureda na rad od kuće ostavit će posljedice, koje mogu biti pozitivne za Hrvatsku.
Izazov je velik, nije lako to učiniti na pametan način, a ima i niz drugih zemalja koje se natječu u tom izazovu. To da Hrvatska treba privući sasvim novu vrstu privremenih ili stalnih građana lakše je izreći nego učiniti. Svi mi, kad kažemo da je to moguće, mislimo na prednosti koje Hrvatska nedvojbeno ima, a ne mislimo toliko na sve mane koje ima jednako nedvojbeno: za početak, ima li vrtića, škola, javne infrastrukture koji mogu podnijeti veće opterećenje u nekim od tih “najlipših mista na svitu”… No, uz sve mane, uz sve prednosti, neke činjenice se mijenjaju: potreba da ljudi i tvrtke za koje ti ljudi rade budu fizički blizu jedni drugima nestaje pred našim očima. Demografski i gospodarski opustošeni dijelovi Hrvatske, koji unatoč tome imaju toliko puno potencijala, mogu u toj novoj dinamici samo profitirati.
