Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Analize i intervjui

Poreznim nadzorom bankovnih računa love se ‘krupne ribe’, a ne štednja građana

U budućnosti će se teško ponoviti slučaj Ive Sanadera i njegovih “tajnih” računa u Austriji ili “utaja” novca Zdravka Mamića pristiglog od transfera nogometaša zbog čega Hrvatsku neprestano tresu afere i vode se dugogodišnji sudski sporovi
20. siječnja 2017. u 15:10 0 komentara 7746 prikaza
novac
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Bankarska tajna kakvu poznajemo i pod kojom se dosad, među ostalim, mogao skrivati i sav korupcijom, pranjem novca i drugim nelegalnim načinima stjecanja prikupljeni novac na brojnim računima političara, gospodarstvenika, krijumčara... i u Hrvatskoj odlazi u povijest. Naime, 1. siječnja na snagu je stupila obveza razmjene podataka kojom se bankama nameće dužnost da Poreznoj upravi dostavljaju podatke o prometu svih kunskih i deviznih računa građana. Poreznici su dosad raspolagali podacima o prometu na žiro-računima građana, a sada će imati uvid u transakcije na tekućim i štednim računima građana i u zemlji i u inozemstvu. Uvodi se, dakle, kontrola svih otvorenih računa poreznih rezidenata.

Drukčije rečeno, s prvim danom ove godine dvosmjerna se komunikacija i partnerski odnos između klijenta (fizičke ili pravne osobe) i banke, odnosno bankarskih službenika, proširio na trosmjernu komunikaciju. Naime, u tu dosadašnju ustaljenu praksu ulazi i Porezna uprava tako da su svi otvoreni računi – od žiro-računa do tekućeg, deviznog ili štednog – sada vidljivi i poreznim službenicima.

Kafić novi zakoni i propisi Evo što se sve mijenja s prvim danom 2017.

Sve financijske institucije koje posluju u Hrvatskoj obvezne su poreznicima slati izvještaje o stanju na računima građana, što znači da se napokon uvodi red u porezni sustav i da su u proces uključeni svi sudionici.

Razmjena podataka

Hrvatska i njezini državljani tako su se uklopili u sustav koji već funkcionira u većini država članica EU. Naime, tako precizno definiran globalni standard izvješćivanja punog naziva Common Reporting Standard (CRS) u naš porezni sustav nije uveden iznenada. Pripreme za uvođenje CRS-a trajale su više od dvije godine, a članice EU za formiranje obveze razmjene podataka koristile su obrasce koji su temelji FATCA-e, drugog sporazuma koji zemlje EU potpisuju sa SAD-om kako bi međusobno razmjenjivale podatke o svojim državljanima i njihovim računima, raspoloživim sredstvima i imovini njihovih poreznih rezidenata.

Kad je s prvim danom ove godine počela primjena CRS-a u Hrvatskoj, vijest da će poreznici nadgledati baš svaki novi račun i tako pratiti trag novca uzbunila je građane. Kontrola računa i uvid u osobne podatke izaziva nelagodu i negodovanje, aludiralo se u javnosti čak i na zadiranje u zakonom zaštićenu zaštitu osobnih podataka... Ali, s jednakim protivljenjem i istim argumentima CRS je dočekan među građanima i u svim drugim državama potpisinicama sporazuma kojih je ukupno 87.

Naše su promjene doduše zapakirane u isti paket s ove godine započetom velikom poreznom reformom. Tu reformu potpisuje Plenkovićeva Vlada, a predvodi je ministar financija Zdravko Marić, no sporazum o razmjeni podataka blagoslovio je još Milanovićev ministar financija Boris Lalovac.

Koncept CRS-a rađen je zbog veće transparentnosti kolanja novca među državama. Razmjenom podataka o vlasnicima računa, pri čemu se u prvi plan stavljaju oni koji na računima imaju znatne iznose, Porezna uprava, kao krajnji primatelj informacija, može ih nastaviti obrađivati.

Što to zapravo znači za građane? Kako će proces izgledati u praksi?

Našim građanima koji žive i rade u Hrvatskoj i koji su po definiciji hrvatski porezni rezidenti nova pravila “kontrole” ne mijenjaju ništa. Porezna uprava na kraju godine provjeravat će podatke koje su građani naveli u svojoj poreznoj prijavi jednako kao i dosad.

Podatke o Hrvatima koji su otišli u bilo koju od zemalja potpisnica ugovora o CRS-u i ondje imaju otvoren bankovni račun, ali su i dalje porezni rezidenti Hrvatske, na kraju godine banka u toj “novoj” zemlji proslijedit će svojoj poreznoj upravi, a porezni službenici isti taj dokument dostavit će i na adresu Porezne uprave u Hrvatskoj. Tako će i naša Porezna uprava obraditi te podatke, usporediti ih s onima iz porezne prijave našeg iseljenika, a ispostavi li se da osoba u prijavi nije navela oporezivu dobit, taj će mu porez biti naplaćen. No ako se dostavljeni podaci poklapaju s onima ispisanim u poreznoj prijavi, Hrvat iz Irske, Njemačke, Austrije ili bilo koje druge zemlje koja je potpisnica ugovora o CRS-u može biti miran – iz Porezne mu uprave neće stići nikakva omotnica.

Jednaka razmjena podataka (CRS) odnosi se i na državljane zemalja EU, ili zemalja obuhvaćenih sporazumom, koji imaju otvorene račune u našim bankama. Naše će banke u tom slučaju našoj Poreznoj upravi dostaviti sve potrebne informacije o njima i računima, a hrvatski poreznici dojaviti to svojim kolegama države u kojoj je stranac porezni rezident.

– Razmjenjivat će se podaci između država članica EU o vlasnicima financijskih računa, fizičkim osobama i subjektima, odnosno osobama koje imaju kontrolu nad tim subjektima, njihovu osobnom identifikacijskom broju, broju računa, stanju računa ili vrijednosti na kraju svake godine, u slučaju skrbničkih računa dostavljat će se podatak o ukupnom bruto iznosu kamata, ukupnom bruto iznosu dividendi i drugog prihoda ostvarenog od imovine na računu. U slučaju depozitnog računa dostavljat će se ukupan bruto iznos kamata plaćenih ili pripisanih na račun. Prva razmjena očekuje se krajem rujna 2017. za 2016. godinu – poručili su iz Porezne uprave.

Takvih kontrola i nadzora nad podacima zapravo se najviše trebaju bojati oni koji su do sada znatne količine novca skrivali na računima u zemljama potpisnicama CRS-a i za dobit nikad nisu platili porez. Baš je zbog njih i osmišljena takva razmjena podataka, a ne zbog onih koji na štednji imaju nekoliko tisuća kuna.

– Cilj razmjene informacija je sprečavanje poreznih prijevara i utaja. Razmjena informacija omogućava prikupljanje te obradu podataka u cilju utvrđivanja realne porezne obveze osoba koje su rezidenti u svrhu oporezivanja u tim državama. U ovoj razmjeni ravnopravno sudjeluju sve države članice Europske unije te Sjedinjenje Američke Države (za financijske račune)– kazali su u Poreznoj upravi.

I Nijemci su bili zabrinuti

Vijest o razmjeni podataka jednako je, kao ovih dana u Hrvatskoj, dočekana i u Njemačkoj.

– Procjenjuje se da je Njemačka od 2012. do danas uprihodila između četiri i pet milijardi eura na temelju rezultata istrage o utaji poreza. Te 2012. u Njemačkoj se sustav za razmjenu podataka tek pripremao, ali su ljudi za to doznali pa su samoinicijativno prijavljivali ono što su mislili da su u prijašnjima prijavama propustili. Uostalom, dokaz je o postojanju mnogih računa u stranim bankama sa znatnim iznosima i podatak da se u Njemačkoj od 2012. do 2014. upeterostručio prihod po plaćenoj dobiti po računu tako da su građani samoinicijativno prijavili svoje račune poreznim upravama – kazao je Mark Orlić, direktor konzultantske porezne tvrtke u Njemačkoj. On naglašava i nužnu transparentnost poreznog sustava koji neće “remetiti obične” građane, već bogate utajivače poreza. Osim toga, sustav razmjene podataka CRS omogućuje Hrvatskoj, odluči li tako, da dobivene podatke podijeli i s drugim nadležnim tijelima poput Ureda za sprječavanje pranja novca kako bi se, primjerice, podaci o politički izloženim osobama koristili, procjene li da je potrebno, u istragama i praćenju izvora novca. Do sada su, naime, banke obavljale pojačane mjere praćenja takvih transakcija, međutim sumnju na pranje novca nadležnim institucijama prijavljivali su tek na temelju opravdane sumnje. Sada će pak svi podaci i računi politički izloženih osoba, i oni sumnjivi i oni koji to nisu, nadležnim tijelima biti na raspolaganju. Tako će se teško u budućnosti ponoviti slučaj Ive Sanadera i njegovih “tajnih” računa u Austriji ili utaja novca Zdravka Mamića pristiglog od transfera nogometaša zbog čega Hrvatsku tresu afere i zbog čega se vode dugogodišnji sudski sporovi.

Hrvatski državljani tako zapravo mogu biti optimistični jer se po potpisanom mnogostranom sporazumu kod nas napokon uvodi red u poreznom sustavu. Tako će i “mali građani” moći osjetiti mrvu pravde jer neće samo oni i njihovi računi ispaštati pod egidom punjenja državnog proračuna od naplate poreza, nego će i bogati doći na red. Hrvatska bi tako mogla u kratkom roku ostvariti neočekivane prihode od naplate poreza ondje gdje smo se zacijelo najmanje nadali. Uostalom, Hrvatska može definirati hoće li pojačani nadzor obavljati nad računima čiji iznosi nadmašuju određenu svotu novca za koju naša država procijeni da je natprosječna. Tu svotu sama definira, onako kako ju je, primjerice, definirala Amerika uzevši u obzir standard i natprosječnu zaradu. Oni su limit za pojačani nadzor odredili na 50 milijuna dolara po jednom računu i 30 milijuna dolara po jednom računu za neke druge slučajeve, a statistike upućuju da bi iznos naplaćen od 2009. do kraja prošle godine mogao nadmašiti sto milijardi dolara.

Sada je ipak rano prognozirati s koliko bi novca Hrvatska na temelju tog sporazuma mogla popuniti proračun, nema ni uspoređujućih podataka po kojima bi se iznos mogao predvidjeti, a prvi takvi podaci mogli bi se očekivati tek krajem iduće godine. A posljednjeg dana lipnja prvi je rok financijskim institucijama da prvi put dostave tražene informacije Poreznoj upravi.     

>> Nadziremo oko 3000 hrvatskih dužnosnika, njihove partnere i djecu

Tko su mogući utajivači poreza?

1. Politički izložene osobe čiji izvor novca ne može biti opravdan legitimnim putem, već se sumnja na novac dobiven mitom i korupcijom, njihovi bliski suradnici i članovi obitelji koje koriste kako bi prikrili pravo vlasništvo novca

2. Osobe koje su na utjecajnim funkcijama i funkcijama od javnog interesa

3. Bogati i oni koji su legalno stekli novac, ali su ga htjeli “sakriti” od oporezivanja u svojoj matičnoj zemlji

Kako će se razmjena podataka odvijati u praksi?

1. Stranka otvara račun

2. Banka dobiva podatke o stranci i računu

3. Dobivene podatke banka u obliku izvještaja informatičkim putem šalje preznoj upravi

4. Porezna uprava dobivene podatke šalje drugim porezim upravama (poreznim upravama rezidenata), ali prima i podatke svojih poreznih rezidenata

5. Porezna uprava obrađuje prikupljene podatke

6. Obrađeni podaci uspoređuju se s poreznim prijavama stranaka

7. Utvrdi li se nepravilnost, porezna uprava izdaje rješenje o naplati poreza

8. Građanin plaća porez

pojavio se i lažni
Goga se obratila javnosti: 'Dogodilo se nešto nemoguće, blokirali su moj račun, ne mogu ništa više'
RAIFFEISEN FUTURE BOOST
Suosnivač Nanobita Alan Sumina otkrio kako se eksperimentiranje u izradi igara pretvorilo u biznis vrijedan milijardu kuna
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.