Parlamentarne demokracije oduvijek su bile komplicirane i teške, ali jedino su one jamčile slobode. Talijanska politika posebno je komplicirana, što pokazuje i podatak da se od nastanka republike izmijenilo 66 vlada, ali ona je bila i svojevrstan laboratorij, pa i upozorenje i primjer za duge
. Tu su nastale separatističke stranke (Sjeverna liga), populisti (Silvio Berlusconi), pokreti koji ne žele biti stranke i misle da svatko, pa i onaj bez ikakve spreme može odlučivati u parlamentu (Pokret 5 zvijezda) itd. Tijekom vremena demokracije su uvijek i svugdje prolazile teška vremena, ali uvijek su pronalazile izlaz. Čini se da smo sada došli u doba kada politika mora provesti drastične promjene. Problem je u tome što još nije shvatila kakve one moraju biti, kako se društvo izmijenilo i prije svega kakva će biti budućnost. To se vidi po vrlo jednostavnoj stvari, ne samo u Italiji, nego i u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama.
Politika govori o koronavirusu, cjepivima, lockdownima, zabranama davanja otkaza, odnosno o pomalo “perifernim” stvarima. Šuti se o glavnim temama, ne zato što ih se želi zatajiti, već nedostaje znanje kako se s njima suočiti. U Italiji je kriza vlade izbila oko načina predstavljanja programa za preuzimanje europskih fondova za obnovu, a sada se raspravlja samo o tome koji će parlamentarac prijeći iz jedne stranke u drugu kako bi podupro treću vladu Giuseppea Contea. Recovery Fund iz kojeg bi Italija trebala izvući 209 milijardi eura gotovo se i ne spominje. A to je budućnost. Koronavirus i cjepiva su prošlost.
Nikada u povijesti EU nije predvidjela tako masovna ulaganja u ekonomiju kao sada. Next generation EU plan je za održivi, ujednačeni, inkluzivni i pravedni razvitak koji predviđa ulaganja od 750 milijardi eura. Kada se tome doda bilanca za razdoblje 2021. – 2027., onda se dolazi do ulaganja od 1850 milijardi eura. Dakle, nalazimo se u stvarno izvanrednoj situaciji, a političari još uvijek razmišljaju na stari način i misle da su već dobili europski novac koji, barem u Italiji, namjeravaju podijeliti kao pomoć, a ne da sredstva (koja još nisu dobili) iskoriste za ulaganje u nešto novo. Srećom, u Italiji ima tvrtki koje se već prilagođavaju novome ne čekajući političke odluke
