Već nekoliko puta sam pisao o političkoj trakavici zvanoj „učinimo nešto s autocestama“. Nažalost, moram opet. Vlada je u ovome, tako se čini, upornija od crtićkog kojota koji lovi po prašini jureću pticu trkačicu. Podržavam upornost i nastojanje, iako vidim da će, nažalost, opet sve završiti kao i ranije – odustajanjem u zadnji čas. Kada „rejting vračevi“ kažu – dosta više tog ekonomskog pragmatizma, moramo popraviti položaj u ispitivanjima javnog mnijenja. Najnovija dosjetka je odluka koja ima dugačak i sadržajan naslov. Namjerno takav! Kopiram – „ODLUKA o davanju suglasnosti za pokretanje postupka razduživanja strateških društava Hrvatske autoceste d.o.o. i Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. privatizacijom društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. putem inicijalne javne ponude“. Eto ga, sve smo rekli jasno već u naslovu odluke! Neće nam više onaj sindikalac izvrtati riječi i masakrirati nas u medijima najobičnijim blefovima i lažima. Sve smo jasno naveli.
Proanalizirajmo. Suglasnost se daje za što? Za razduživanje HAC-a i ARZ-a, koji ni u ludilu ne mogu vraćati svoje inozemne dugove. Ni da udvostručite promet autocestama. Bit će stoga aktivirana državna jamstva – umjesto „strateških“ kompanija, dug će platiti obični građani, nema trećeg. A da će se upravo to dogoditi, znalo se i prije petnaest godina, kada se zaduživalo. Državno je jamstvo tada traženo i izdano jer autoceste nisu bile ekonomski isplativ projekt u rokovima i uvjetima na koji su krediti uzimani. Zatim se spominje da su HAC i ARZ „strateška društva“. Pretpostavljam zašto to upravo tako stoji, ali ne mogu izostaviti svoj prezir prema toj otrcanoj formulaciji. Kada se pokvareni uhljebi bore za vlastitu korist kroz hladovinu državnog vlasništva, najčešća im je floskula „strateško za državu“. Te autoceste, te krvni pripravci, te šume, vode… Sve hrvatsko, naravno. Drugi to nemaju – ni autoceste, ni cjepiva, niti debelog hlada od bagrema.
U dionice se ulaže kada se očekuje profit, ne gubitak
Tek na trećem mjestu dolazi riječ „privatizacija“. Vrlo hrabro, nema što. Ali, odmah i tri pojašnjenja, kako bi zloglasna privatizacija ipak bila probavljiva. Prvo, ide maksimalno 60% dionica. Drugo, privatizira se društvo HAC-ONC, a ne autoceste same. Treće, to će se obaviti kroz „IPO“ (engleska kratica za IJP, inicijalnu javnu ponudu). Pa će, želi se reći, svi građani moći postati suvlasnici naših autocesta. I zarađivati na tome!
Volio bih više nego išta da dođemo u situaciju da možemo svojom voljom, bez prisile, kupiti takve dionice. To bi značilo da se poklopilo nekoliko važnih faktora. Prvo i najvažnije, da je utvrđen takav poslovni i financijski okvir HAC-ONC-a koji čini vrlo izglednim profitabilno poslovanje u budućnosti. U dionice se ulaže kada se očekuje profit, ne gubitak. Drugo, jednako važno, da se u postupku IJP razriješe svi stvoreni prijepori pravne i političke prirode kako bi bilance HAC-ONC-a ostale čiste. Ne vidim kako bi HANFA mogla odobriti prospekt u kojem bi još uvijek stajali svi mogući sporovi oko vlasništva, koncesija, tužbe, neodržani ili budući referendumi, postojeći kolektivni ugovori, itd. Javnosti se mora ponuditi dionice neupitne kvalitete. Treće, ne vidim kako će se riješiti konfliktne višestruke ciljeve IJP-a. Kako će se riješiti npr. pitanje ograničenja u naknadnom trgovanju dionicama? Sjetite se Ine! Kako će se osigurati uobičajena jamstva poslovanja takvog društva? Tko će određivati cestarine? Kako će se naplaćivati… U prospektu za IPO mora stajati i poslovni plan s brojem zaposlenih po godinama, troškovima rada. Sve to posloženo u novim kolektivnim ugovorima. Uz procjenu rizika „industrijskih akcija“. Blokadom autocesta, na primjer. Stotine naizgled sitnica, ali u stvarnosti vrlo bitnih sastavnica koje čine vrijednost dionica.
Zbog svega toga ne vjerujem da se postupak može završiti do kraja godine. Ili do izbora. I neće se završiti. No, upravo stoga treba odmah početi, kako bi u mandatu sljedeće vlade konačno realizirali tu javnu ponudu. Naglašavam, takvu ponudu koju bi svojom voljom željeli kupiti svi – i građani i mirovinski fondovi i stranci. Bez političkog zavrtanja ruku ikome. HANFA se mora za to pobrinuti. Ne bude li ništa od ovoga, naše autoceste će nas lijepo i sigurno dovesti do Grčke. U kojoj se sada mora smanjivati i mirovine. Tko god bio vlast.
>>Počinje privatizacija tvrtke HAC-ONC
>>Ipak koncesija? Državi 0,5% od cestarina
dobru ekonomiju dobrim ekonomistima , a lošu lošim , dakle tebi ..... ali već smo ti je dali škegro .... i što si učinio ???? ..... ajde , reci nisam ja .... reci da si ti htio dručije ali se nije moglo ..... tebe se može titulirati makroekonomist sa mikro rezultatima .... sad još mrsomudiš po portalima ....