Koliko su šefovi dviju najjačih stranaka doista vezali svoje sudbine uz predsjedničke kandidate? Nema sumnje da bi gubitak Kolinde Grabar-Kitarović na predstojećim predsjedničkim izborima u HDZ-u, kao i gubitak Zorana Milanovića u njegovu SDP-u izazvao i trzavice i nove podjele, ali i probleme za njihove čelnike Andreja Plenkovića, odnosno Davora Bernardića. Međutim, šef HDZ-a tu je ipak u znatno većem problemu. I to iz više razloga.
Prvi se krije u rezultatu izbora za Europski parlament. Da je prije nešto manje od četiri mjeseca HDZ dobio jednog europarlamentarca više, Plenković bi danas doista potpuno mirno mogao čekati rasplet izbora za Pantovčak i tvrditi da će poraz predsjednice biti isključivo njen poraz. Možda se čak i potajno nadati kohabitaciji koja se dosad pokazala boljim modelom funkcioniranja na relaciji Banski dvori – Pantovčak. No HDZ je osvojio četiri mandata, isto koliko i suparnički SDP, i mogući poraz aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović šefa HDZ-a Plenkovića zasigurno bi oslabio.
Tako oslabljen, s dva loša izborna rezultata za HDZ, Plenković bi potom morao ići na nove unutarstranačke izbore koji bi se u HDZ-u trebali održati, kaže Statut, već na proljeće, dakle neposredno nakon predsjedničkih izbora. A za koje se već zna da neće biti po principu jedan član, jedan glas i jedan kandidat jer bitku za tron već su najavili i Miro Kovač, i Davor Ivo Stier, i Domagoj Milošević. S druge strane, pozicija predsjednika SDP-a Davora Bernardića relativno je sigurna, i to unatoč činjenici da i on u dijelu članstva pa i vodstva može očekivati crne labudove.
Ali pod jednom pretpostavkom, a ta je da Zoran Milanović kao kandidat SDP-a uđe barem u drugi krug predsjedničkih izbora, što se zasad čini izglednim scenarijem. U tom će slučaju Davor Bernardić na sve napade koje će u tom slučaju trpjeti zbog poraza moći kazati kako se SDP rezultatom nije osramotio, ali i kako je Milanovićeva kandidatura ipak uspjela homogenizirati veći dio razjedinjene stranke.
Ovakve bi novinarkine teze u nekoj normalnoj državi bile vrhunac besmislenosti, ali ovdje kod nas su zapravo vrlo realistične. Nema ovdje ni govora o konkretnim i razrađenim obećanjima kandidata (što bi nas čitatelje zapravo zanimalo), ali se zato članak čita kao da je u pitanju prognoza rezultata neke nogometne utakmice i možebitnih posljedica po trenere jedne ili druge momčadi. Tko bi zaključio ovdje da se zapravo radi o izborima za važnu javnu funkciju?