Drage moje, što da kažem; zajebali smo. Sve što se moglo. Zato što vam ostavljamo svijet kakav nismo sanjali i kakav vi ne zaslužujete. Naš je grijeh time dvostruko veći; nismo uspjeli napraviti ono što smo htjeli i što smo morali, niti smo uspjeli spriječiti one koji su ga uneredili baš kako su htjeli. Možda smo ostavljali dojam da znademo što radimo pa ste nam u širokogrudnosti svojih mladosti povjeravale da je sve što činimo u vašem najboljem interesu. Nije moglo ispasti tragičnije. Ispustili smo svoju priliku i izigrali vaše povjerenje. Nemate više nikakvog razloga da budete strpljive s nama, nikakvog obzira da se brinete o našim sudbinama u povijesti vremena koje dolazi, nikakve potrebe da pokušate uspostaviti dijalog razumijevanja s generacijom koja je mostove poštenja, pravde i solidarnosti minirala i prije no što ih je počela graditi.
Neću vam lagati. Godina koje se nalaze ispred vas još je mnogo, mnogo i vjerojatno neće biti lake. U njima ćete prepoznavati daktiloskopiju predaka, DNK nesreće i imperativ kolektiva. Nas su šuft boljševici trebali odgojiti u uzorne komuniste, da bi tren kasnije šuft nacionalisti odgajali velike Hrvate. Ne vjerujte velikim Hrvatima, ako Hrvatima uopće namjeravate vjerovati. Veličina urlikanja kojom će se obrušiti na vas skrivat će mizeriju i pokvarenost do srži. Posebno se klonite onih koji će od vas naredbom zahtijevati da budete velike Hrvatice po njihovoj mjeri, koji će se sakriti iza domovine svaki put kada bude bilo potrebno bijedu osobe naplatiti statusom nacionalnog bogatstva. Maknite se od takvih, ali pred njima nemojte pognuti glave i prepustiti im svoje mjesto, nemojte im puštati da zgaze vaš ponos i vašu strast prema pravdi, istini i ljubavi prema onome što ste odlučile voljeti, prema domovini koja će za vas biti ono što vi odlučite da bude. Zbog takvih se nemojte odreći ideala, snova koji će vas činiti i voditi daleko od nepravde i zlobe mediokriteta. Već sada ste iznad njih, već sada vas ne mogu sustići i svjesni pakla inferiornosti učinit će sve da vas dograbe i povuku u njega. Puno je lakše srušiti nego težiti i dostići.
Zapamtite;ništa ne dugujete naciji, ona ovisi o vama jer je činite. Ništa ne dugujete državi. Pogotovo ne da poginete za nju. Ona duguje vama osigurati normalan života. Zato je financirate. Ništa ne dugujete religiji, pogotovo ne pokornu skrušenost. Ona duguje vama jer je činite čovječnom. Ne osvrćite se i ne zastajkujte: idite svojim putem. Odaberite ga, preuzmite odgovornost za njega, povedite sebi drage i bitne i putujte sretni zajedno. Ne znam što ćete postati u životu. Ali u tome i klija snaga vašeg životnog korijenja. U mogućnosti izbora. Bit ćete ono što vi odaberete u jednokratnosti boravka u ovoj dimenziji gdje vaša imena zvone optimizmom, prilikama, nadom. Da, svime time čak i u ovakvom svijetu u kojeg ste ne svojom krivicom dospjele i u čiju vas predodređenost pokušavaju uvjeriti od crkve, preko politike do reklama na televiziji. Ne slijedite lažne proroke, zlonamjerna božanstva, neduhovitu propagandu, poltergeist-političare.
Dočekala vas je i tehnologija koja izmiče kontroli i kontrola koja iznalazi sve okrutnije i beskrupuloznije tehnologije. No, da zaslužujete bolje morat ćete to dokazati. Sebi. Morat ćete biti potpuno drugačije od nas, okretati se unutrašnjim snagama, a ne vanjskim manifestacijama, ne oduševljavati se sletovima i procesijama, nego intimnim srećama trenutaka koje ćete dijeliti s voljenima, morat ćete ponovno naučiti solidarnost s drugim, jer smo je se mi odrekli kao svetogrđa, morat ćete, na kraju krajeva, zamijeniti mjesta onome što smo vam mi predstavili kao dobro i što smo predstavili kao zlo. Sve ćete to morati jer vam nismo ostavili izbora.
Vidite, puno je posla pred vama,zato što smo puno toga i zajebali, ali takav odnos i jest generacijska tradicija naroda kojem nesvojevoljno pripadate. Nije to ni alibi, ni opravdanje, ni isprika. Tek činjenica. Ovdje je svaka prijašnja vrsta činila sve da onoj iza sebe zakomplicira život iz sebičnog razloga čuvanja pradjedova od zaborava. Igrali su na sigurno; jedino će nas se sjetiti po dovoljnoj količini učinjenog zla. Mi smo tako i za vas postali nezaboravni. Vi ste za nas i dalje tek mladalačka skrušenost na žrtveniku paranoidne tradicije. Hoćete li vjerovati u boga? Zašto ne, budete li to činili iskreno, bez cjenika i fanatizma, bez nametanja svog božanstva bozima u koje vjeruju vaši susjedi. Budete li vjerovali u Boga, ipak zadržite i zrno skepse. Vjerujte u boga, ali bezrezervno nemojte vjerovati čak ni njemu.
On stoji na početku svih generacija prije vas. Hoćete li biti ateistice? Zašto ne, samo se nemojte pretvoriti u ateističku inkviziciju, netolerantnu prema ljudima koji će vjerovati, možda čak i povjerovati, a koji od vas neće tražiti da klečite na njihovim molitvama. Da biste imali pravo na izbor, poštujte tuđi. Koga ćete voljeti? Neka to izabere srce. Jedino srce. Ograničenja koja će stavljati pred vas zlodusi su što će vas željeti strovaliti u ponore njihovih nesretnih ograničenosti. U ljubavi nema naših i vaših, tu ili ste si svoji po pogledu ili to nikada nećete postati. Sve u životu, pa čak i življenje, može se raditi s mjerom dostojanstva, jer sve je u načinu. Nikad ne radite ono što će vam se podmetati kao vaša volja, nikad nemojte odustati od volje da radite i ono što nije ekskluzivna korist za vas.
Uvijek imajte na umu da živite u Svijetu, da ste integralni i integrativni dio univerzuma unutar kojeg traje beskonačnost tkanja energija zbog čega sve ono što radite upravo sada, čut će se u vječnosti. Ne želim vas opteretiti, ali vas molim da pokušate biti ona generacija koja će prekinuti ostavljanje zla u amanet djeci koja dolaze. Barem probajte. Mi nismo. Mi smo se prepustili, okrvavili, ponizili, samoubili, proćerdali, okužili, a sve kurčeći se kako ćemo biti drugačiji od naših staraca. Ispali smo gori. Ispali smo (ras)prodane duše. Volio bih proviriti u budućnost i došapnuti vam što vas konkretno, iz godine u godinu, iz dana u dan, čeka. Samo nisam na čistu što mogu vidjeti u prošlosti, ni koje siluete i demone nazirem u artiljerijskom dimu današnjice da bih vam mogao olakšati korak u neizvjesnost i ne prevariti vas.
Vjera u svoje snage, u svoju pamet, u neporecivost odnosa ispravnog i pogrešnog i nepostojanje arbitrarnosti u tom izboru, u mudrosti koje su zapisivali dobronamjerni, u dragim licima koja vas pokušavaju zaštititi od vlastitih zabluda, u tome traje vaše pravo na široko otvoren pogled ispred.
Drage moje Jana i Rene, Svijet čak i nakon nas, zbog unikatnosti i nevjerojatne sposobnosti pružanja otpora ljudskoj mahnitosti, može postati predivno mjesto. Zato se ni kletvom nemojte predugo zadržavati nad prošlim. Probajte, prve među nama, popraviti budućnost. Ona ionako već poprima obrise vaših lica.
