Čuveni neurokirurg Josip Paladino od prekjučer se ne uklapa u „planove za funkcioniranje Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb“.
Tako barem glasi službeno pojašnjenje uprave naše najveće bolnice o neproduljenju ugovora o radu liječniku koji je, prema nekim procjenama, na Rebru do danas obavio oko 16 tisuća operacija. Naravno, diskrecijsko je pravo svakog poslodavca – javnog ili privatnog – da svom djelatniku produlji ili ne produlji ugovor o radu nakon što stekne pravo na starosnu mirovinu. Isto kao što je pravo javnosti zgražati se nad potezima onih koji u javnom sektoru donose odluke. A javnost je zgranuta činjenicom da je KBC Zagreb neurokirurgu Paladinu u 67. godini odbio produljiti radni odnos, unatoč tome što čovjek raspolaže rijetkim znanjima i kirurškim sposobnostima i činjenici da je u dobroj fizičkoj i mentalnoj kondiciji (postao je otac u 50. godini). Otkaz profesoru Paladinu, međutim, nije zgranuo javnost samo zato što se KBC Zagreb odriče jednog od svojih najboljih liječnika, već i zbog toga što je slučaj Paladino samo potvrdio da smo društvo koje ne cijeni znanje i kojem rad, sposobnost, iskustvo i izvrsnost u poslu nisu nikada bili temelj napretka. Jednostavno rečeno, hrvatski vlastodršci zaziru od sposobnih pa nije slučajan apsurd da naše zdravstvo otpušta svoje najbolje stručnjake u trenutku kada smo suočeni s deficitom liječnika. Treba pritom biti objektivan.
Paladino je koristio pravo, koje je svojedobno omogućila Milanovićeva Vlada, da nakon odlaska u starosnu mirovinu radi na pola radnog vremena, zadržavajući tako punu mirovinu i dodatno primajući polovicu plaće. Tako da kritike o ponižavajućem odnosu KBC-a prema kirurgu u posljednje dvije godine ne stoje. Međutim, ostaje gorak okus nakon saznanja da se najveća i najuglednija bolnica u državi, koja k tome nosi pridjev sveučilišna, olako odriče usluga svog cijenjenog stručnjaka. Tragedija bi tek bila da se Paladina sada odrekne i Medicinski fakultet, na što ima zakonsko pravo.
Pa upravo zbog politike stvaranja nasljednih carstava na čelu s faraonima po klinikama i zavodima i imamo situaciju da liječnici odlaze, jer nikako ne mogu napredovati i doći na poziciju gdje kapa lova. Budimo realni, u Hrvatskoj kirurzi ne rade za javnu plaću, netko tko u Hrvatskoj ima plaću od 10.000 kn može u konačnici, ako puno operira, zaraditi više nego da vani ima plaću 7.000 eura. 68 godina je sasvim dovoljno godina za micanje iz javnog sustava, a ako je čovjek i dalje sposoban, uvijek se može okušati kod privatnika. Ali kod privatnika nema kuverti, tako da je tu malo drukčija priča.