Nedjelja, 31. kolovoza
Za političare nije neobično da su zadovoljni stanjem u zemlji kad su manje-više svi drugi nezadovoljni. Pa ipak je neobično da su zadovoljni i kad prijeti bankrot, neimaština, glad. Čini se da je svemu kriv Zoran Milanović, on govori i ponaša se tako kao da posao predsjednika Vlade nitko drugi ne bi radio tako dobro kao on. Ta zaluđenost samim sobom prenosi se na druge ministre. Tako će u povodu vijesti da BDP pada već jedanaesto tromjesečje zaredom ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak reći kako su svuda, osim u građevinarstvu, “trendovi pozitivni”, te će biti konkretan: “Od početka godine raste dobit tvrtki, industrijska proizvodnja, izvoz.” Kao da Angela Merkel govori o Njemačkoj! Premda gospodarska stvarnost protiv Vlade i ministra Branka Grčića vodi sa 11:0, potpredsjednik Vlade je optimističan, uzda se u budućnost. I to posebno u javne projekte koji će se financirati iz fondova EU, premda službene analize Hrvatske narodne banke najavljuju kako ćemo još godinama Europskoj uniji za članstvo i druge obveze davati mnogo više novca nego što ćemo iz njezinih fondova dobivati. I premda oporba upravo Grčića optužuje da je najveći krivac što će Hrvatska iskoristiti katastrofalno malo novca EU namijenjenog Hrvatskoj. Tako se prema padu BDP-a odnose ministri najvažnijih resora, ali nimalo ne zaostaju ni drugi. Lorencin idealizira turizam, stručnjaci i oporba tvrde da su ovogodišnji rezultati porazni. Oporba, vojni stručnjaci i strani mediji govore i pišu o rasulu u svim rodovima Hrvatske vojske, po ministru Kotromanoviću stanje u HV-u je izvrsno. Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić kaže da je ovo “najbolja vlada dosad”, a sama u svom poslu čini nepodopštinu do nepodopštine. I tako dalje. Da je dogorjelo do noktiju, potvrđuje izjava ekonomista Lovrinčevića da bi trebalo “uvesti kaznenu odgovornost političara”. Doista, ono što radi Milanovićeva vlada nije promašaj ili neuspjeh jedne politike nego napad na opstanak države, sustavno uništavanje njezinih materijalnih temelja i ugrožavanje života milijuna njezinih stanovnika. Od početka mandata ova vlast svoju ulogu nije pojmila kao vođenje nego kao zauzimanje i posvajanje države, kao podjelu pozicija i povlastica tisućama članova SDP-a i HNS-a. Umjesto da zemlju bogati ona je rasprodaje, umjesto da novac stvara proizvodnjom ona proizvodi dugove, umjesto tolerancije u društvu gdje god je mogla stvarala je razdore koristeći se homoseksualcima, ćirilicom, registrom branitelja, proslavama u Srbu, krivotvorenjem povijesti... Cijelo vrijeme s usta joj nije silazio kriminal hadezeovaca dok se istodobno otkrivalo da u vladajućoj eliti nema gotovo nikoga tko nije u sukobu interesa, korupciji i kriminalu. Činjenica pak da i premijer i ministri već tako dugo poslije objave svakog poražavajućeg pokazatelja o gospodarsko-financijskom stanju u zemlji pršte od optimizma i samosvidljivosti pokazuje da je Hrvatska došla do katastrofe do kakve su države vodili diktatori kojima je još bila ostala samo ljubav prema sebi. Kukurikavci ljubavi prema Hrvatskoj nikad nisu imali pa su je i svjesno i nagonski vodili u propast.
Subota, 30. kolovoza
Ona ne zna da njezin djed nije ubijao samo u lovu
Titova unuka Saša Broz (neduhovito) nastoji ismijati Tomislava Karamarka koji je ovih dana govorio o zločinima njezina djeda. Naravno, njezinim osjećajima prema djedu ne upravljaju uspomene kakve upravljaju osjećajima desetaka tisuća potomaka, rođaka i sunarodnjaka onih koje je njegov režim pogubio, progonio, zatvarao i nevine osuđivao na teške godine robije. Ona “ne zna” za kult ličnosti nezapamćen u povijesti, ona “ne zna” da su svaka slobodna misao i izričaj u njegovo vrijeme najokrutnije kažnjavani, “ne zna” da se za vic o diktatoru išlo u zatvor, “ne zna” za užase Golog otoka i Stare Gradiške. I dok brani svoga djeda, neće se zagrcnuti na pomisao da tisuće i tisuće njezinih vršnjaka i vršnjakinja ne može braniti svoje djedove jer nikad nisu rođeni - umjesto da žive i stvaraju svoje potomke, svoje Saše Broz, njihove djedove ubio je njezin djed Josip Broz Tito.
Ponedjeljak, 1. rujna
Policajci i poreznici samo su izvršioci vlasti
To je prava slika Hrvatske 2014. godine. Dok predsjednik države i Vlade i cijela vladajuća hijerarhija nemilice troše državni novac na besmislena putovanja, jurcanja državnim avionima i helikopterima za privatne potrebe, šeikovski blještave i skupe automobile, dok vode zemlju u nezapamćenu gospodarsku katastrofu i dužničko ropstvo, njihovi se poreznici i policija bave prodavačima pereca. Obrtnički sirotan u Varaždinu usprotivio se inspektorima koji su mu htjeli naplatiti kaznu i izvrijeđao ih, što nije u redu. Ali još manje je u redu što je policija od kroćenja “prijestupnika” napravila uličnu scenu za publiku Špancirfesta koja ih je, kako se lijepo vidi i čuje na snimci, zgrožena i revoltirana, molila da bar ne osakate čovjeka. Slično varaždinskim očevicima reagirali su i čitatelji mnogih portala, od kojih su se neki i ponadali da je varaždinski slučaj početak općeg otpora nasilnoj i nesposobnoj vlasti. Jer, policajci i poreznici su samo izvršioci, a zapravo je riječ o djeci komunizma Josipoviću, Milanoviću i drugima koji narodu u stilu svojih ideoloških predaka žele oteti posljednju kunu.
Utorak, 2. rujna
Ne, braćo Srbi! U 90-e nas vraća ministrica Pusić
Griješe Srbi kad napadaju ministra Orsata Miljenića, koji kao uvjet za EU od Srbije traži da sudi svojim ratnim zločincima kao što je sudila i Hrvatska, te ga optužuju da se vraća u devedesete godine. Ne, braćo Srbi! U te se godine vraća ministrica Vesna Pusić, koja kao i 1992., kad je u Zagrebu organizirala okrugli stol “Hrvati i Srbi” za kojim se izjednačavala krivnja za rat, i sad amnestira Srbiju. Kao ministrici vanjskih poslova nije joj sporno, pa onda to ne problematizira ni u Vijeću EU, što Srbija ne sudi svojim ratnim zločincima, a istodobno je svoju nadležnost za ratne zločine zakonom proširila na druge države te se takva, i uz pomoć Vesne Pusić, želi prokrijumčariti u Europsku uniju. Utjeha je jedino što bi je idući izbori iz hrvatske politike mogli otpuhati za sva vremena.
Srijeda, 3. rujna
Antifašizam kao riječ u ratu i kao fašizam u miru
Zbog nekih Karamarkovih istupa, spora oko ulice koju bi splitski SDP nazvao po Prvom splitskom partizanskom odredu i još nekih događaja opat stare rasprave o Titu, fašizmu, antifašizmu... I uvijek se iznova “zaboravlja” – biti protiv hrvatskog antifašizma ne znači biti protiv antifašizma i ne znači biti fašist. Odreda svi hrvatski antifašisti, to jest partizani i komunisti koji su u Drugom svjetskom ratu sami sebe zvali antifašistima a tu su riječ kao temeljnu imali u svojim dokumentima i u nazivima svojih političkih tijela poslije rata sudjelovali su u stvaranju sustava koji je bio poput fašističkog. S jednom partijom, jednim vođom, s gušenjem svake slobodne misli i slobode medija, progonom, zatvaranjem i ubijanjem političkih protivnika, otimanjem privatnog vlasništva...., komunizam u Hrvatskoj nije se bitno razlikovao od bilo kojeg totalitarizma u svijetu, pa ni fašističkog. Dakle, antifašizam u Hrvatskoj postojao je samo kao riječ u ratu, a na djelu u miru bio je kao i fašizam.
Četvrtak, 4. rujna
Ljevičari imaju svoje ikone – masovne ubojice
Pošto je jedna ulica u Posedarju nazvana po Zvonku Bušiću, ljevičarski se novinari pitaju što će na to priznanje hrvatskom “teoristu” reći Amerikanci. Pa, recimo, neki bi, poput Noama Chomskog, mogli ponoviti kako je svakom američkom predsjedniku poslije Drugog svjetskog rata trebalo suditi kao ratnom zločincu. A ima i podosta Amerikanaca koji bi primijetili kako je Obama dobio Nobelovu nagradu za mir dok je vodio tri rata. Osim toga, prilikom Bušićeve otmice zrakoplova policajac je poginuo slučajno, bez namjere, dok su mnogi ugledni državnici i revolucionari u svijetu ubijali planski i masovno, a za iste hrvatske ljevičare bili su – ikone.
Petak, 5. rujna
Samo Hrvatska nema nacionalne interese!?
S manje ili više odlučnosti neke su se zemlje Europske unije usprotivile sankcijama Rusiji. Usprotivila se Slovačka, zbog slovačkih nacionalnih interesa (opskrba plinom itd.). Usprotivila se Češka zbog čeških nacionalnih interesa. Usprotivila se Mađarska zbog mađarskih nacionalnih interesa. Zbog nacionalnih interes usprotivila se i Srbija, koja je na putu u EU. Ako Rusija obustavi Hrvatskoj isporuku plina, Hrvati bi se ove zime mogli smrzavati na pet stupnjeva ispod ništice. Zoran Milanović se nije usprotivio sankcijama Rusiji, nego, dapače, mjesecima po njoj pljucka. Zašto? Zato što kukurikavska Hrvatska nema nacionalne interese.
Milanović i SDP mogu biti zadovoljni. Pogledajte što su napravili - imaju skoro potpunu kontrolu nad medijima, s HNS-om kontroliraju sva državna i javna poduzeća, nezaposlenost unutar partije jednaka je nuli, itd. Oni su svoj cilj postigli... Zahvaljujući tim rezultatima, imaju velike šanse opet dobiti predsjednika, a moguće i dobro proći na slijedećim izborima. Mediji su bit i oni formiraju mišljenje naroda, a ne ekonomski rezultati. Dobro se to vidi po rejtingu Josipovića i sličnim stvarima... Uz to, njihovo privatno bogatstvo raste (Linić je odmah iza Todorića), no narod to ne vidi, jer mediji skrivaju, pa se mogu praviti poštenima.