Prvo zvono ove školske godine oglasilo se i na Vrbanima III, u novoj, trenutačno najmodernijoj obrazovnoj građevini u Hrvatskoj.
U dvije smjene nastavu će pohađati 480 učenika kojima su osigurani svi uvjeti za postizanje najboljih rezultata. Prirodno svjetlo u svim učionicama, tehnička oprema u obliku projektora i televizora, klupe prilagođene nastavnim predmetima, dva dizala, viseći kabineti, blagovaonica na otvorenom i velika dvorana samo su neke od posebnosti suvremene škole koja se u toj zagrebačkoj četvrti ističe već svojom bojom, tamnoplavom, iako mnogi misle da je zapravo crna.
– Htjeli smo da se škola istakne i zato se nismo odlučili na boje koje inače dominiraju kvartom. Ali svatko tko malo bolje pogleda može vidjeti da boja nije crna, što se posebno ističe detaljima na školi – objašnjava arhitekt Davor Mateković, projektant škole, pokazujući knjige na pročelju škole i lopte na pročeljima dvorana.
Škola, naime, ima dvije dvorane: jedna je namijenjena sportovima s loptom, a druga gimnastici. Obje imaju stropne prozore zbog kojih čitav dan dobivaju dovoljno svjetla te svlačionice s tuševima, kabinete za profesore, ali i malu ambulantu opremljenu prvom pomoći. Vanjsko igralište s posebnim, sportskim podovima umjesto klasičnog asfalta već su isprobala kvartovska djeca.
– Ispod dvorane nalazi se i parkiralište za učitelje, a tu je i ulaz za dostavna vozila koja će dovoziti hranu za kuhinju – ističe Mateković pokazujući i park izgrađen pokraj škole u kojem će, osim djece, moći uživati i ostali stanovnici Vrbana. Mali park bit će i u samome predvorju škole, u kojem će se također nalaziti drveće, a upravo je taj dio, zbog svoje longitudinalnosti, postao središnji, najveći, ali i najfunkcionalniji prostor zgrade. Mjesto je to u kojem će se učenici moći družiti. Stolci su spremljeni u ormare te se u vrijeme priredbi mogu izvući, a u predvorju je i pozornica iza koje je pomični ekran te blagovaonica za djecu koja će u toplijim mjesecima imati i svoj vanjski dio.
– Predvorje je veliko jer je ulaz postavljen s kraće strane zgrade, što inače nije uobičajeno, ali htjeli smo učionice smjestiti sa sjeverne i južne strane – kaže Mateković te dodaje da su učionice razredne nastave smještene na jugu škole, dok je predmetna nastava na sjeveru. Povezuju ih mostovi između katova koji su, kao i cijela škola, potpuno prilagođeni osobama s invaliditetom. Podovi su također takvi, odnosno, osim u samim učionicama i dvoranama, u školi nema ravne površine za hodanje.
– Napravljeni su nagibi kako bi se lakše bilo kretati prostorom u invalidskim kolicima – govori arhitekt pokazujući ormariće za svakog učenika "ugrađene" u ograde na katovima. Svoje posebne prostorije imaju i učitelji, pa je tako zbornica napravljena s velikom staklenom stijenom, baš poput učionica, ali s pogledom na trg u četvrti. Na sjeveru zgrade kabineti profesora nalaze se uz učionice, dok su s južne strane oni izvedeni nasuprot njima, odnosno na način da "lebde" iznad predvorja. Staklene stijene dominiraju čitavom školom, kao i šarene boje kojima su obojeni čak i podovi. – Jednobojna zgrada i koloritna unutrašnjost. Baš kao ulazak iz vanjskog svijeta u onaj dječji – zaključuje Mateković.
