U početku su nas, ohrabreni smirivanjem zaraze u Kini i sezonskim karakterom starijih rođaka novog koronavirusa, i znanstvenici uvjeravali kako je COVID-19 tek nešto jača gripa. U nedjelju je američka ikona imunologije i vodeći ekspert Bijele kuće u borbi protiv koronavirusa Anthony Fauci za CNN iznio procjenu da će od virusa umrijeti između 100 i 200 tisuća Amerikanaca (zasad više od 2500) i da će ih u pandemiji milijuni biti zaraženi.
I sam je potom rekao da ga ne uzimamo za riječ pa se nadamo da je, unatoč zakašnjeloj i konfuznoj reakciji SAD-a te surovosti njihova zdravstvenog sustava, ipak pretjerao, odnosno da će moć SAD-a doći do izražaja kad virus počne zadavati i kadrovske udarce ekonomiji. SAD će, jednako kao i zapadna Europa, platiti danak u ljudskim žrtvama zbog njegove visosti kapitala. Nisu slučajno upravo tamo gdje se vrti najveći novac velika žarišta zaraze, skijališta i turistička središta u sjevernoj Italiji i Austriji, Španjolska, Francuska, Velika Britanija, Nizozemska... i ostale najveće zapadnoeuropske ekonomije, te New York i Washington.
SARS CoV-2 zapravo je virus bogate srednje klase, tako se u Kini proširio preko mesa za bogatije slojeve i najžešće je zasad pogodio baš one zemlje gdje se dugo i dobro živi, putuje, troši... Bogata srednja klasa bila je početni širitelj zaraze, a zbog njihova novca se i odugovlačilo s uvođenjem rigoroznih mjera jer je virus na kušnju stavio jednu od stožernih ideja o slobodi kretanja ljudi i roba.
U znatno nižem standardu života u zemljama istočne Europe te za razliku od zapadne tradicije, još relativno svježem iskustvu ograničenja sloboda i prava, te stoga lakšem discipliniranju građana, treba tražiti razloge njihove zasad znatno bolje epidemiološke situacije. Ali očito je, sada su i pesimisti svih vrsta, pa i katastrofičari i distopičari, došli na svoje. Konačno mogu nikad uvjerljivije nizati svoje crne vizije hrvatske i svjetske budućnosti. Nisu loša vremena ni za teoretičare zavjere, dok kreatori lažnih vijesti, kojima ni prije nije bilo loše, sada uživaju u obilju mogućnosti. Kojekakvi amoralni likovi prvi su uočili psihologiju masa, tržišne promjene, poremećaje u ponudi i potražnji te našli različite puteve kako da iskoriste naše strahove, slabosti pa i elementarnu potrebu za preživljavanjem.
Dobro je i onima koji su oduvijek lovili u mutnom, jer im je i sada idealna prilika da na valovima straha od posljedica infekcije ugrabe što više za sebe. Za njih se, kao i uvijek, postavlja samo jedno pitanje: “Kako profitirati iz ove situacije?” I briga ih za sve oko sebe, oni će glumatati, cviljeti, ronit će ako treba i krokodilske suze što su svoje partnere, suradnike i zaposlenike gurnuli u egzistencijalnu provaliju hineći kako ih sve to teško pogađa. Riječi “solidarnost”, “empatija”, “humanost” i “opća dobrobit” u njihovu (ekonomskom) rječniku ne postoje. Ono što je za neke “nužno zlo”, za njih je “idealna prilika”. Njihova je osobna i poslovna filozofija uvijek bila i ostala “ja pa ja” i sada će vrebati šansu za svoje trenutačno “mrtve kapitale”, jednako beskrupulozno kako su ih stvorili i nagomilali. I neće se libiti tvrditi kako upravo na njima počiva ekonomija i život nacije, premda je veći dio njihova poslovanja utemeljen na radu na crno, lažiranim računima, izrabljivanju radnika, izbjegavanju plaćanja poreza, rođačkim poslovima...
Na žalost, kao i za rata, idealna su vremena za profitere. Iskoristit će svaku slabost zajednice, njezinu nesposobnost da se zaštiti. Ipak, i reakcija većine, koje je ova nevolja zbližila i produhovila, pokazuje kako su ljudska bića silno prilagodljiva. Zapravo, čudesno je kako se čovječanstvo u kratkom vremenu reorganiziralo i s kakvom smo lakoćom odustali od svakodnevice, hedonističkih, šopingholičarskih i inih užitaka, poslova, putovanja, šetnji, druženja, sloboda i prava... Stoga ne treba sumnjati, čak i da se život s ovim virusom produlji, pa i kad se pojavi neki novi, naučit ćemo se živjeti i s tim rizikom, kao što smo i s mnogim drugima. Naravno, države i ekonomije još će dugo vidati rane.
I kad sve ovo mine, podvući će se crta i, ovisno o posljedicama, svatko će za sebe odgovoriti je li vrijedilo sve to, pa i u kontekstu podataka kako je, po Worldometersu, ove godine od zaraznih bolesti već umrlo 3,1 milijun ljudi, od raka dva milijuna, 1,8 milijuna djece do 5 godina, od posljedica pušenja 1,2 milijuna, od alkohola 612 tisuća, od AIDS-a 411 tisuća, u prometu je poginulo 330 tisuća ljudi, od sezonske gripe više od 119 tisuća, a od koronavirusa do danas više od 35 tisuća.
Meni nije jasno gdje su ti silni znanstvenici i što su konkretno do sada napravili osim što savjetuju ljude o brojkama i da se drže preporuka !